Šamuel Aba
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Šamuel Aba | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 990. |
Datum smrti | 5. jul 1044.53/54 god.) ( |
Mesto smrti | Fizešabonj, |
Dinastija | Abovci |
Kralj Ugarske | |
Period | (1041—1044) |
Prethodnik | Petar I Orseolo |
Naslednik | Petar I Orseolo |
Šamuel Aba (mađ. Aba Sámuel[1]) (r. 900.~ 1000. zamak Abaujvar[2] - 5. jul 1044. Đer[3]), kralj Ugarske (1041—1044).[4]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Ime i poreklo[uredi | uredi izvor]
Najraniji izvori o Šamuelu Abi uvek su ga spominjali pod imenima Aba ili Šamuel, nikada Šamuel Aba. U njegovovremenskim spisima uvek je pisalo kralj Aba, dok je na novčanim kovanicama koje je on izdavao pisalo kralj Šamuel, kako je očigledno po tome on sam sebe nazivao.[5]. Anonimus, pisac Letopisa Mađara ga je spomenuo u prilikom opisa podele zemlje od strane Arpada... od njih je poreklom kralj Šamuel, koga su zbog njegovog pijetizma zvali Aba...[6].
Samo ime Aba je hebrejskog i takođe turskog porekla sa značenjem otac, dok je Šamuel hebrejskog porekla. O tome kojeg je porekla bio kralj Šamuel Aba i danas se vode polemike.
Po Anonimusu, Šamuel je kumanskog porekla[7], dok mu hronika iz 14. veka daje korejsko poreklo[5][8]. Svim ovim tvrdnjama jesino što je zajedničko je da mu daju istočnjačko poreklo. U to vreme samo je jedna poznata hazarska grana živela u tim predelima tadašnje Ugarske. Hazari su po veri bili izraeliti i tako su istraživači došli do zaključka da je Šamuel Aba bio Hazar sa jevrejskom verom[9].
Po drugim nepotvrđenim izvorima Šamuel Aba vodi poreklo od jedne starije nestorijanske hrišćanske grane[10]
Vreme kada se rodio je orijentaciono i pada u period od 990. do 1000. godine[11]. Po ovim izvorima, pre nego što je krunisan za kralja Ugarske Šamuel je bio poglavar jednih od potčinjenih Mađarima, plemena. Prilikom utvrđivanja vlasti od strane Stefana I mnoga okolna potčinjena plemena su morala oružjem da se smiruju, međutim Šamuelovo pleme je diplomacijom uspostavilo veoma dobre odnose sa novim hrišćanskim kraljem Ugarske. Da bi još više učvrstio prijateljstvo i svoj uticaj, kralj Stefan je udao svoju sestru, po nekim izvorima ime joj je bilo Gizela, za Šamuela i pripojio teritorije tog plemena tadašnjoj Ugarskoj.
Šamuel je tom priilikom preuzeo hrišćansku veru i tada je pod kraljem Stefanom I osnovana egerska biskupija i Ujvarska županija. Kralj Stefan je tada takođe Šamuelu dao titulu grofa od palatina (dvorjanina), što je kasnije preraslo u titulu nador.[12].
Vladavina[uredi | uredi izvor]
Prethodnik Šamuela Abe, Petar I Orseolo je vodio politiku koja je davala prednost inostranim idejama. Pprilikom donošenja važnih odlika isključio je tadašnje članove domaćeg kraljevskog saveta i umesto njih je postavio nemačke i italijanske savetnike. Oduzeo je posede Gizele od Bavarske, a nju je zatvorio u kućni pritvor u jedan od njenih zamačkih poseda.[13] Počeo je i da se meša u odluke crkve, tako da je ostao bez ikakve podrške. Nezadovoljstvo plemstva je dovelo do njegovog smenjivanja, ap je 1041. godine morao da se skloni iz Ugarske. Zaštitu je zatražio od nemačkoga kralja Henrik III.
Na upražnjeni presto je tada bio postavljen Šamuel Aba.
Šamuel je iste godine poslao poslanicu Henriku u Štrasburg tražeći pregovore i nudeći mir. Henrik je međutim odbio bilo kakve pregovore sa Šamuelom. U februaru 1042. godine, Šamuelova vojska je upala na teritoriju tadašnje Austrije i prodrla čak do grada Tulna na Dunavu. U ovim bitkama Šamuelove snage su imale polovičan uspeh. Južnio deo vojske je donekle napredovao, a severni deo vojske je doživeo totalni poraz u sukobu sa Petrovim šurakom grofom Adalbertom. Odlućujuča bitka između Šamuelove vojske i Adalbertovih snaga odigrala se kod reke Morave, u kojoj su se prilikom bekstva udavili mnogi Šamuelovi vojnici.
Henrik III je ujesen 1042. godine krenuo u novi napad protiv Šamuela. Opet je Šamuelova vojska poražena, a nakratko je izgubio neke delove severne teritorije kraljevine.
Sledeće godine je Henrik III opet krenuo na Šamuela i potisnuo je Šamuelove snage sve do reke Raba. Uvidevši da nema nikakve šanse u sukobu sa nemačkim kraljem Šamuel Aba se odrekao teritorija koje je 1030. godine pripojio kralj Stefan I i čak je pristao na plaćanje ratne odštete. Ovim su bile uspostavljene nove granice između ova dva kraljevstva na rekama Liti i Moravi. Međutim Šamuel je zbog toga izgubio podršku domaćeg plemstva u kraljevini.
Tokom 1044. godine, plemstvo je skovalo zaveru protiv kralja, ali je zavera otkrivena. Na uskrs iste godine Šamuel je sazvao savet gde je sve zaverenike pohvatao i ubio. Ovim svojim postupkom je izgubio podršku hrišćanskog klera, pre svega biskupa Gelerta, koji je bio najuticajniji u to vreme a kasnije je i proglašen svecem.
U junu 1044. godine združene snage Henrika III i Petra I Orseola su napale Šamuela krenuvši od Dunava pa na jug, istim putem kao i godinu ranije. Glavna bitka se odigrala kod Menfea 5. jula 1044. godine. Šamuel je nakon poraza svoje vojske morao da pobegne sa bojnog polja i odrekne se prestola.
Tadašnji izvori nude različita informacije o Šamuelovoj sudbini. Po jednom izvoru Šamuel je bio zarobljen posle bitke i ubijen od strane Petra Orseola i Henrika III. Po drugim izvorima Šamuel je uspeo da stigne čak do reke Tise i tamo su ga uhvatile i ubile ugarske snage njegovih protivnika[14][15].
Sahranjen je u Abašarskom manastiru.[16]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Savremenici njegovog doba su ga nazivali Kralj Aba, a na kovanicama koje su izdavane vreme njegovog kraljevovanja spominjan je pod imenom Kralj Šamuel.
- ^ Datum i mesto rođenja je orijentaciono, vidi sadržaj za objašnjenje
- ^ Mesto smrti nije nikada tačno utvrđeno, vidi sadržaj za objašnjenje
- ^ Rokai 2002.
- ^ a b Magyarország uralkodói, Pannonica Kiadó, 2003, 31. strana
- ^ "Árpád vezér nagy földet adott Ednek és Edöménnek a Mátra-erdőben, ahol az unokájuk, Pata később várost épített. Az ő sarjadékukból származott hosszú idő után Sámuel király is, akit kegyességéért Abának hívtak"
- ^ Koremz ma az Aral-tó vidékén elterülő Hvárezmmel azonos
- ^ Abasár hivatalos honlapja, Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ Kristó Gyula: Arisztokrácia az Árpád-korban Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. mart 2009), Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ Timkó Imre: Keleti kereszténység, keleti egyházak. Budapest, 1971, 131. old
- ^ Uralkodók és dinasztiák, Magyar Világ Kiadó, 2001, 7. oldal
- ^ KRISTÓ GYULA: SZENT ISTVÁN KIRÁLY, Budapest, Neumann Kht., 2002., Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ Valószínűleg Veszprém várába
- ^ Halála helyét egyesek Füzesabonnyal azonosítják, mások Abádszalókkal. Kézainál csak annyi szerepel, hogy a Tisza felé menet egy faluban megölték, elásták egy veremben, majd néhány év múlva kihantolták, szemfedelét és ruháit sértetlenül, sebeit behegedve találták, majd elvitték és eltemették a saját monostorában [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. septembar 2009), Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ National Geographic: Ásóval a boldogtalan emlékezetű Sámuel király nyomában
- ^ Engel, Pál (2005). Realm of St. Stephen: A History of Medieval Hungary. I.B.Tauris. str. 29. ISBN 978-1-85043-977-6.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Engel, Pál (2001). The Realm of St. Stephen: A History of Medieval Hungary, 895-1526. London & New York: I.B.Tauris.
- Uralkodók és dinasztiák, Magyar Világ Kiadó, 2001.
- Magyarország uralkodói, Pannonica Kiadó, 2003.
- Gyula, Kristó; Ferenc, Makk (1996). Az Árpád-ház uralkodói. ISBN 978-963-7930-97-3.
- Magyarország története Előzmények és magyar történet 1242-ig. Budapest: Akadémiai Kiadó. 1987. ISBN 978-963-05-1518-4.
- Rokai, Peter (2002). „Istorija Mađara od najstarijih vremena do Mohačke bitke 1526. godine”. Istorija Mađara. Beograd: Clio. str. 7—183.
- Fine, John Van Antwerp Jr. (1991) [1983]. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. Ann Arbor, Michigan: University of Michigan Press.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanična strana Abašara
- Szilágyi: A Magyar nemzet története Petar I i Šamuel Aba
- National Geographic: Ašovom, tragovima kralja Šamuela
- Šamuel Aba u Ilustrovanoj hronici