Šarli ebdo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šarli ebdo
Tipsatirični nedeljnik
Formatberliner
VlasnikLaurent "Riss" Sourisseau (70%)
Éric Portheault (30%)
UrednikGérard Biard
Osnivanje1970.
Jezikfrancuski
Ukidanje1981. (ponovo izlazi od 1992)
SedištePariz,
 Francuska
ISSN1240-0068
Veb-sajtcharliehebdo.fr,%20charliehebdo.fr/en/

Šarli ebdo (franc. Charlie Hebdo, IPA: /ʃaʁli ɛbdo/) francuski je satirični časopis. Prvi put se pojavio u Parizu 1992. godine sa sedmičnim tiražem od oko 140.000 primjeraka. Jedan od njegovih osnivača je Fransoa Kavana.

Prvi dio imena časopisa — Šarli — potiče od francuske verzije imena Čarlija Brauna iz stripa Peanuts te ukazuje na početke ovog časopisa u oblasti strip-magazina, dok je drugi dio naziva — ebdo — u francuskom jeziku skraćenica za sedmični magazin ili novine (franc. hebdomadaire).[1]

U političkom pogledu, Šarli ebdo je orijentisan ’ulijevo’,[2] ali je svoje krajnje ljevičarsko usmjerenje napustio, uz izuzetak oštrog antiklerikalizma, te se sada uglavnom pozicionira u političkom centru.[3]

Istorija i kontroverze[uredi | uredi izvor]

Fransoa Kavana (1923-2014), jedan od osnivača Šarli ebdoa

Šarli ebdo je nastao 1969. godine iz anarhističkog magazina Hara-kiri, koji je od 1960. izlazio mjesečno te nakon nekog vremena bio zabranjen. Magazin Hara-kiri je 1985. godine zbog slabog prijema kod čitalaca prestao sa izlaženjem.

Nakon 1970. godine, kada je zabranjeno i istovremeno objavljivano sedmično izdanje magazina Ebdo Hara-kiri, raniji urednici i novinari Hara-kirija osnovali su sedmični magazin Šarli ebdo. Ovo sedmično izdanje je 1981. godine ukinuto nakon izdvajanja 580. broja. Međutim, redakcija Šarli ebdoa je ponovo zaživjela 1992. godine.

Žandarmerija osigurava zgradu uredništva Šarli ebdoa nakon objavljivanja kontroverznih karikatura islamskog proroka Muhameda 2006. godine

Šarli ebdo je 2006. godine bio jedan od malobrojnih medija koji su prikazali karikature Muhameda prvobitno objavljene u danskom Jiland-postensu; originalne karikature su dopunili i svojim, o muslimanima uopšte. Krovna organizacija francuskih muslimana, Francuski sabor muslimanske vjere (franc. Conseil français du culte musulman, CFCM), zbog toga je podnijela sudsku tužbu protiv Šarli ebdoa, ali ga je nadležni pariski sud oslobodio krivice.

Šarli ebdo je 1. marta 2006. godine objavio Manifest 12, u kojem je naveo izjave dvanaest muslimanskih intelektualaca iz oblasti kulture koji su okarakterisali islamizam kao novu svjetsku totalitarnu prijetnju. Među potpisanim, pored Ajana Hirsija Alija, Salmana Rušdija i devet drugih osoba, bio je i tadašnji direktor redakcije Filip Val.

Nakon bombaškog napada na uredništvo Šarli ebdoa 2. novembra 2011. godine (Davuov bulevar 62, Pariz)
Naslovna strana Šarli ebdoa od 3. novembra 2011. godine, izdanja koje je nazvano Charia Hebdo (Šarija ebdo); prikazana je karikatura Muhameda, a u oblačiću piše 100 coups de fouet, si vous n'êtes pas morts de rire (100 udaraca bičem ako ne umrete od smijeha)

Nakon što je karikaturista Luz u 1011. izdanju lista objavio karikaturu Muhameda uz šaljivi tekst, na uredništvo Šarli ebdoa u 20. arondismanu Pariza novembra 2011. godine bačena je bomba i izazvan požar, a veb-sajt im je hakovan.[4][5] Razlog je bio što se ovo izdanje časopisa preimenovalo u Šarija ebdo, a kao glavni i odgovorni urednik naveo Muhamed;[6] na naslovnici se našla karikatura Muhameda, a u oblačiću pored je pisalo 100 coups de fouet, si vous n'êtes pas morts de rire (100 udaraca bičem ako ne umrete od smijeha). Ovo je bio rad Luza (Renald Luzije), poznatog satiričnog karikaturiste; on je nacrtao prvo izdanje lista posle velikog napada iz 2015, i to sa Muhamedom kako drži znak na kojem piše Je suis Charlie (Ja sam Čarli) i sa naslovom Tout est pardonné (Sve je oprošteno). Luz je napustio redakciju Šarli ebdoa u oktobru 2015. godine. Zanimljivo je da je umalo bio jedna od žrtava napada iz 2015. (na svoj rođendan), ali je zakasnio na posao i došao nakon terorističkog čina.[7][8]

Šarli ebdo je ponovo objavio karikaturu koja je izazvala negativne kritike javnosti; naime, karikatura objavljena 13. januara 2016. godine prikazuje rasističke scene sirijskog dječaka Ajlana Krudija kako izvodi seksualne napade na ulicama Kelna.[9]

Napad na redakciju[uredi | uredi izvor]

Policija i hitna pomoć, novinari i posmatrači u blizini mjesta nesreće
Znak Ja sam Čarli je u medijima bio simbol podrške

Napad na redakciju lista Šarli ebdo dogodio se 7. januara 2015. godine, oko 11.30 časova po Srednjoevropskom vremenu (CET), kada su dvojica maskiranih naoružanih napadača upala u sjedište francuskog satiričnog lista Šarli ebdo u Parizu.[10] Oni su usmrtili 12 ljudi, uključujući 10 zaposlenih i 2 policajca, a ranili 11 drugih osoba.[11][12]

Već 11. januara 2016. godine, oko 2 miliona ljudi — uključujući i 40 svetskih vođa — okupilo se u Parizu na mitingu nacionalnog jedinstva, dok se 3,7 miliona ljudi pridružilo demonstracijama širom Francuske. Fraza Ja sam Čarli (franc. Je suis Charlie, IPA: /ʒə sɥi ʃaʁli/) postala je uobičajen slogan podrške kako žrtvama tako i slobodi medija u društvu.

Redakcija sada mnogo popularnijeg Šarli ebdoa se oporavila i nastavila da radi sa još većim uspjehom; sljedeće izdanje časopisa se prodalo u više od 7,95 miliona kopija na šest jezika, naspram uobičajenog tiraža od 60.000 na samo jednom jeziku (francuskom).

Ubijeni u napadu su:

U napadu je ubijena samo jedna žena, a gostujući na Si-En-Enu Kajin nećak je spekulisao o ubistvu i izjavio da su napadači „štedjeli sve žene a ona je bila jedina [od žena koje su bile] Jevrejka” te da je Kaja primala anonimne telefonske pozive jedno vrijeme u kojima joj je neko govorio: „Prljava Jevrejko, trebalo bi da prestaneš raditi za Šarli ebdo jer ćemo te u protivnom ubiti.”[15]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Hebdomadaire”. leo.org. Pristupljeno 26. 9. 2016.
  2. ^ „Terror in Paris: Anschlag auf die Freiheit”. faz.de. 7. januar 2015. Pristupljeno 26. 9. 2016.
  3. ^ Schmid, Bernhard (14. 3. 2013). „Frankreich: Ein Blatt für jede Gruppe” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. januar 2015). Jungle World. 11. Pristupljeno 26. 9. 2016.
  4. ^ Schofield, Hugh (8. 1. 2015). „Charlie Hebdo and its place in French journalism”. BBC News. Pristupljeno 26. 9. 2016.
  5. ^ Boxel, James (2. 11. 2011). „Firebomb attack on satirical French magazine”. Financial Times. Arhivirano iz originala 04. 11. 2011. g. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  6. ^ „French satirical paper Charlie Hebdo attacked in Paris”. BBC News. 2. 11. 2011. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  7. ^ Webb, Sam (7. 1. 2015). „Charlie Hebdo cartoonist escaped slaughter because he overslept and was 30 minutes late”. Mirror. UK. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  8. ^ Exclusive Interview with 'Charlie Hebdo' Cartoonist Luz. youtube.com. Vice News. 31. 1. 2015. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  9. ^ McHugh, Jess (13. 1. 2016). „Charlie Hebdo Aylan Kurdi 'Groper' Cartoon: After Cologne Sexual Assaults, Magazine Under Fire For Refugee Satire”. ibtimes.com. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  10. ^ „Charlie Hebdo: Major manhunt for Paris gunmen”. BBC News. 8. 1. 2015. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  11. ^ „Charlie Hebdo: Gun attack on French magazine kills 12”. BBC News. 7. 1. 2015. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  12. ^ Charlie Hebdo attack: 12 dead in Paris, manhunt on”. CNN. Pristupljeno 8. 1. 2015. 
  13. ^ „Attentat de Charlie Hebdo, l'un des policiers tués demeurait en Normandie”. tendanceouest.com. 7. 1. 2015. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  14. ^ Florence Saugues, Par (8. 1. 2015). „Attentat contre 'Charlie Hebdo' – Elsa Cayat, la psy de "Charlie" assassinée”. Paris Match. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  15. ^ a b „She was definitely killed because she was Jewish”. CNN. 9. 1. 2015. „spared all the women, and she was the only one killed, and she was the only one [of the women who was] Jewish«  »[D]irty Jew you should stop working for Charlie Hebdo otherwise we're gonna kill you. 
    Takođe pogledajte MSN.
  16. ^ „Charlie Hebdo attack: Victim obituaries”. BBC News. 13. 1. 2015. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  17. ^ „En Direct. Massacre chez "Charlie Hebdo": 12 morts, dont Charb et Cabu”. Le Point. 7. 1. 2015. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  18. ^ „Les dessinateurs Charb et Cabu seraient morts”. L'Essentiel. 7. 1. 2015. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  19. ^ Mosendz, Polly (7. 1. 2015). „Police Officer Ahmed Merabet Shot During Charlie Hebdo Massacre”. Newsweek. Pristupljeno 26. 9. 2016. [mrtva veza]
  20. ^ Saul, Heather (8. 1. 2015). „Charlie Hebdo attack: All 12 victims are named”. The Independent. London. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  21. ^ Armand, Manuel (8. 1. 2015). „Michel Renaud, insatiable voyageur”. Le Monde. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  22. ^ „Charlie Hebdo victims”. BBC News. 8. 1. 2015. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  23. ^ „Fearless: Murdered French cartoonists welcomed controversy”. Fox News Channel. 7. 1. 2015. Pristupljeno 26. 9. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]