Šašinci

Koordinate: 44° 58′ 05″ S; 19° 44′ 31″ I / 44.968092° S; 19.741924° I / 44.968092; 19.741924
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šašinci
Središte Šašinaca — škola i pravoslavna crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSremski
OpštinaSremska Mitrovica
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.623
 — gustina42/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 58′ 05″ S; 19° 44′ 31″ I / 44.968092° S; 19.741924° I / 44.968092; 19.741924
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina87 m
Površina37,9 km2
Šašinci na karti Srbije
Šašinci
Šašinci
Šašinci na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj22425
Pozivni broj022
Registarska oznakaSM

Šašinci su naselje u opštini Sremska Mitrovica, u Sremskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 1.623 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Šašinci

Selo Šašinci nalazi se u središnjem Sremu, između Rume na severoistoku, Sremske Mitrovice na zapadu, reke Save na jugu i sela Voganj na severu.

Na području seoskog atara nalazilo se nekoliko naselja: Kučinci (zabeleženi 1702. godine), Leget (zabeležen još 1369. godine), Sztrelocz (zabeležen 1477. godine), Hodros (zabeležen 1477. godine) i Crkvice (zabeležene 1391. godine).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo Šašinci se u istorijskim spomenicima prvi put spominje u 18. veku. Prema tim podacima selo se nekada nalazilo bliže reci Savi. Smatra se da je selo nekada bilo okupljeno oko naselja koje se zvalo Kučinci. Samo mesto doživljava svoj pravi razvoj sa prvom i drugom velikom Seobom Srba (1690/1741). Tako je odmah po doseljavanju Srba podignuta crkva daščara (1735). Ona je zamenjena u toku 18. veka zidanom crkvom (podignuta 1774) koja je jedna od najstarijih crkava u Sremu. Stanovnici su se tokom svoje duge istorije bavili stočarstvom i zemljoradnjom. Selo je bilo izrazito aktivno i živo, što dokazuju diptisi manastira Jaska prema kojima su meštani sela Šašinci obnovitelji manastira i dobročinitelji tokom zidanja manastirske crkve.

U Prvom svetskom ratu selo je aktivno učestvovalo u prebacivanju Kraljevina Srbija vojske iz Mačve u Srem na mestu Leget. Veliki broj vojnika je poginuo tom prilikom, jer su vojsku koja se prebacivala presreli austrijski vojni odredi.

Drugi svetski rat je uključio meštane sela u borbe za oslobođenje. Bilo je u selu i partizana i četnika. S obzirom da su prilike posle rata bile takve, partizanske žrtve su ostale upisane u letopise istorije sela. Neka od imena koja će selo pamtiti su Milica Kekezović, Sava Zdelar itd.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Šašinci živi 1.494 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,2 godina (38,6 kod muškaraca i 43,8 kod žena). U naselju ima 613 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,99.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 2.087
1953. 2.029
1961. 2.106
1971. 2.067
1981. 1.983
1991. 1.928 1.894
2002. 1.830 1.862
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[2]
Srbi
  
1.754 95,84%
Ukrajinci
  
27 1,47%
Jugosloveni
  
9 0,49%
Hrvati
  
6 0,32%
Crnogorci
  
2 0,10%
Slovaci
  
1 0,05%
Rumuni
  
1 0,05%
Romi
  
1 0,05%
Nemci
  
1 0,05%
Mađari
  
1 0,05%
nepoznato
  
8 0,43%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Kulturna dobra[uredi | uredi izvor]

Dodatno pogledati[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]