Šalja (pleme)
Šalja je malisorsko pleme i regija u severnoj Albaniji, u dolini reke Šalja, u oblasti Donji Dukađin (Donji Pilot). Pleme se prvi put spominje 1634. godine, a usmena tradicija i arheologija potvrđuju da su se njihovi preci emigrirali u dolinu. Krajem 19. veka pleme je bilo katoličko i imalo je 3.000 pripadnika. Danas potomaka Šaljanja ima svuda po Kosovu.
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Prema rečima albanologa Roberta Elsija, njihovo ime potiče od albanske reči shalës(inë), što u prevodu znači "neplodno zemljište".[1] Ime Šalja se prvi put spominje na italijanskom jeziku 1634. godine kao Skiala.[1] Prema legendi Šaljani imali su zajedničkog pretka sa Šošima i Mirditama (od tri brata potiču, jedan je imao sedlo (alb. shalë), drugi je imao sito (alb. shoshë), a treći, koji nije imao ništa, želeo je da sa svojom braćom ima dobar dan (alb. mirëdita)).[2]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Pleme se nalazi u severnoj Albaniji, u dolini reke Šalje, severno od reke Drim i južno od sela Teti, u planinskom regionu Dukađini, u pograničnom pojasu između Crne Gore i Albanije.[3]
Pleme Šalja je podeljeno na četiri bajraka tj. bratstva, Teti, Pecaj, Lotaj i Lekaj, ili tri bajraka: Šalja, Gemaj i Teti, a druga dva bajraka smatraju sebe plemenima.[4]
Od poslednje decenije 18. veka, u kosovsku regiju i severozapadnu Makedoniju su počele da se naseljuju porodice iz albanskih plemena, među kojima su u velikom broju i Šaljani.[5]Najintezivnija faza ove migracije bila je između sredine 18. veka i 1840. godine.[5] Ovo je dovelo do podele mnogih plemena, uključujići Šalje.[5]
Danas na Kosovu, Šaljana ima u Vučitrnu, Mitrovici i Trepči u brdovitom predelu pod nazivom Šaljska Bajgora, a Bajgora ima 37 naselja. Podeljeni su u četiri bratstva (alb. vllazni): Gima, Pecaj-Peci, Maleti i Lopči. Šaljana ima dosta u Istiniću, Gornjoj Luci, Strelcu i Ulatu kod Dečana, u Klini i Drenici.[6] Šaljani zajedno sa Kastratima i Škrijeljima koji su emigrirali u Rugovu su ušli u fis Keljmendi.[7]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Poreklo[uredi | uredi izvor]
Prema legendi predak Šaljana bio je Zog Diti, koji je imao braću Mark Dita iz Šoša i Mir Dita iz Mirdite.[8] Postoje i druge teorije o osnivaču plemenu.[8] Rezultati istorijskih i arheoloških istraživanja potvrđuju predanja prema kojima su se preci Šaljana naselili u Šalju pre nekoliko vekova.[9] Neki izvori govore da su se preci Šaljana doseljeni u Albaniju iz regije Kuči (današnja Crna Gora), zbog čega sebe smatraju za Kuče.[10] Pleme Šalja bila je u sukobi sa plemenom Gaši sve do 1879. godine, kada je sultanovim naređenjem sukob prekinut.[11] Ivan Jastrebov je pišući o oblasti Donji Dukađin (Donji Pilot) zapisao i da se pleme Šaljani u Donji Dukađin doselilo iz sela Široka. Predanje potvrđuje i to što porodica bajraktara nosi nadimak Ladi, a sa istim nadimkom postoji i u doba Jastrebova, porodica u Široki - Vladan (slovensko ime). Pleme Šalja je nastalo od četvorice braće koji su se prvobitno tu naselili. Pleme je i sastavljeno od četiri bratstva. [12]
Osmanski period[uredi | uredi izvor]
Za vreme kasnog osmanskog perioda, pleme Šalja je bilo isključivo katoličko i bilo je poznato albansko pleme.[13] Pleme Šalja tvrdi da ima četiri bajraktara.[13]
Nakon mladoturske revolucije 1908. godine i kasnije obnove osmanskog ustava, pleme Šalja je dalo besu da će da podrži ustav i neće biti krvne osvete između njih i ostalih plemena do 6. novembra.[14]
Godine 1910. zajedno sa ostalim albanskim plemenima, Šalje su se priključile albanskoj pobuni 1910. godine, a borba između i osmanlijskih snaga na čelu sa Ševket Turgut-pašom koji je pokušavao da stigne do Skadra bila je žestoka.[15][16]
Tokom albanskog ustanka 23. juna 1911. godine albanska plemena i drugi revolucionari okupili su se u Crnoj Gori i izradili memonarndum Geče koji je zahtevao da Albanci imaju sociopolitička i jezička prava, memorandum su potpisali dvojica Šaljana.[17] U kasniji pregovorima sa Osmanlijama, amnestija je dodeljena plemenima sa obećanjima osmanske vlade da će izgraditi jednu do dve osnovne škole u nahiji Šalja i isplatiti zarade nastavnicima koji ćem biti dodeljeni.[17]
Nezavisna Albanija[uredi | uredi izvor]
Godine 1913. pleme Šalja se pridružila crnogorskim snagama tokom opsade Skadra. Kada su ih crnogorske snage počele razoružati nakon što su osvojili grad, Šaljani su se pobunili.[18]
Godine 1918. austrougarski popis je zabeležio 431 domaćinstva i 2.512 stanovnika, koji su naseljavali okolinu Abata, lekaja, Lotaja, Nenmavrika, Nikaja, Pečaja i Tehe.[19]
Godine 1926. pleme Šalja i Šoši su se ponovo pobunile, ali su ovu pobunu ugasili žandarmi na čijem je čelu bio Muharem Bajraktari i borci iz Dibre i Mata.[20] Posle Drugog svetskog rata, komunisti su prisiljavali nacionalističke snage Albanije da se povuku u Šalju, koju su kontrolisali tokom 1945. i 1946. godine.[21]
Ekonomija[uredi | uredi izvor]
Članovi plemena Šalja su bili vrlo vešti u navodnjavanju.[22] Branislav Nušić je zabeležio da je Šalja jedno od najsiromašnijih plemena u Albaniji, sa izuzetkom od oko 400 porodica koje su živele u selu Istinić, kod Dečana i ostalim delovima Kosova.[23]
Religija i običaji[uredi | uredi izvor]
Sveti pokrovitelj plemena Šalje je sveti Jovan Evanđelist, kojeg proslavljaju 27. decembra. Veroispovest plemena bila je katolička, dok je pleme imalo 3.000 pripadnika krajem 19. veka.[24] Potomci Šaljana na Kosovu su danas uglavnom muslimani.[25] U Šalji, Nikaju i Meruti su postojali običaji koji su postali zakon. Dečak od 12 godina počinje nositi pištolj, a u drugim mestima sa 15 godina, a drugo oružje sa 17 godina. U Donjem Pilotu se u doba Jastrebova nije moglo videti muškarca (kako mlađeg tako i starijeg) bez puške, a bez pištolja ni trena. Pri ratu pola muškaraca ide u rat, a pola ostaje kod kuće. [26]
Poznati[uredi | uredi izvor]
- Isa Boljetini - albanski revolucionar i nacionalista
- Abdurahman Šalja - glumac
- Ndok Đeljoši - albanski oficir
- Mehmet Špendi - gerilac.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Muškarac iz Šalje.
-
Mladi ratnici iz plemena Šalja
-
Stari guslar iz Šalje
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Elsie
- ^ Vickers 1999, str. 103
- ^ Elsie 2010, str. 411. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFElsie2010 (help)
- ^ Elsie 2015, str. 121.
- ^ a b v Kaser 2012, str. 124
- ^ The Tribes of Albania:History, Society and Culture. Robert Elsie. str. 120.
- ^ Petrović, Mihailo (1941). Đerdapski ribolovi u prošlosti i u sadašnjosti. 74. Izd. Zadužbine Mikh. R. Radivojeviča. str. 175—176, 184.
- ^ a b Elsie 2015, str. 120.
- ^ Silverman, Helaine (1. 1. 2011). Contested Cultural Heritage: Religion, Nationalism, Erasure, and Exclusion in a Global World. Springer. str. 120. ISBN 978-1-4419-7305-4. Pristupljeno 1. 6. 2013. „Oral histories indicate that they arrived in the valley several centuries ago....... our historical and archeological data confirm these oral histories”
- ^ Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor. Drzhavna štamparija Kralevine srba, khrbata i slovent͡sa. 1992. str. 156. Pristupljeno 4. 6. 2013. „Za „bliziku " se sa Kučima drže i arbanaška plemena Šaljani i Beriše jer su i njihovi preci nekada doseljeni iz Kuča .”
- ^ Mikić, Đorđe (1988). Društvene i ekonomske prilike kosovskih srba u XIX i početkom XX veka. Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 40. Pristupljeno 4. 6. 2013.
- ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija. Beograd: Službeni glasnik. str. 412.
- ^ a b Gawrych 2006, str. 31–32.
- ^ Gawrych 2006, str. 159.
- ^ Marović 1995, str. 181
- ^ Gawrych 2006, str. 178.
- ^ a b Gawrych 2006, str. 186–187
- ^ Armand Leon Baron von Ardenne; Helmolt, Hans Ferdinand. Das Buch vom grossen Krieg. Union Deutsche Verlagsgesellschaft. str. 238. Pristupljeno 3. 6. 2013. „Prilikom zau- zimanja Skadra Crnogorcima se pridružilo alban- sko pleme Šalja, koje su, međutim, oni kasnije po- čeli razoružavati. To je Šaljane uvredilo i izazvalo na pobune i akcije protiv crnogorskih je- dinica i posada”
- ^ Elsie 2015, str. 119.
- ^ Tomes, Jason (2003). King Zog: self made monarch of Albania. Sutton. str. 95. ISBN 978-0-7509-3077-2.
- ^ Glasnik Srpskog istorijsko-kulturnog društva "Njegoš". Njegoš. 1996. str. 12. Pristupljeno 25. 7. 2013. „Predjakim komunističkimsnagama, albanski nacionalisti morali su da se povuku u pleme Šalja. To pleme ostalo je u njihovim rukama čitave 1945. i 1946. godine.”
- ^ Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu. Muzej. 1937. str. 167. Pristupljeno 4. 6. 2013. „Šaljani su bili vrlo vešti za izvođenje vode”
- ^ Nušić, Branislav Đ. (1966). Sabrana dela. NIP "Jež,". str. 242. Pristupljeno 4. 6. 2013. „Šaljani su najsirotnije pleme u celoj Arbaniji, od kojih u bogatstvu jedva čine neki mali izuzetak četiri stotine kuća Šaljana koji naselja- vaju selo Istiniće kod Dečana.”
- ^ Elsie, Robert (2010) [2004]. Historical Dictionary Of Albania (PDF) (2 izd.). Maryland: Rowman & Littlefield Publishing Group. str. 411. ISBN 9781282521926. OCLC 816372706. Arhivirano iz originala (PDF) 06. 10. 2014. g. Pristupljeno 28. 07. 2018. „The Shala tribe, primarily Catholic, had a population of over 3,000 in the late 19th century.”
- ^ Elsie 2015, str. 119–120.
- ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 413. Beograd: Službeni glasnik.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Tomes, Jason (2003). King Zog: self made monarch of Albania. Sutton. str. 95. ISBN 978-0-7509-3077-2.
- Elsie, Robert (2010) [2004]. Historical Dictionary Of Albania (PDF) (2 izd.). Maryland: Rowman & Littlefield Publishing Group. str. 411. ISBN 9781282521926. OCLC 816372706. Arhivirano iz originala (PDF) 06. 10. 2014. g. Pristupljeno 28. 07. 2018. „SHALA. Northern Albanian tribe and traditional tribal region. The Shala region is situated in the Dukagjini area north of the Drin River in the District of Shkodra, basically the valley of the Shala River south of Theth.”
- Armand Leon Baron von Ardenne; Helmolt, Hans Ferdinand. Das Buch vom grossen Krieg. Union Deutsche Verlagsgesellschaft. str. 238. Pristupljeno 3. 6. 2013. „Prilikom zau- zimanja Skadra Crnogorcima se pridružilo alban- sko pleme Šalja, koje su, međutim, oni kasnije po- čeli razoružavati. To je Šaljane uvredilo i izazvalo na pobune i akcije protiv crnogorskih je- dinica i posada”
- Gawrych, George (2006). The Crescent and the Eagle: Ottoman rule, Islam and the Albanians, 1874–1913. London: IB Tauris. str. 186—187. ISBN 9781845112875.
- Petrović, Mihailo (1941). Đerdapski ribolovi u prošlosti i u sadašnjosti. 74. Izd. Zadužbine Mikh. R. Radivojeviča. str. 175—176, 184.
- Marović, Miodrag (1995). Balkanski Džoker: Albanija i Albanci : istorijska hronika nastajanja i razvoja albanskog pitanja. Kulturni centar. str. 181. Pristupljeno 26. 7. 2013. „Sačekala su je planinska plemena Malisori, Gaši, Krasnići i Šalje”
- Elsie, Robert (2015). The Tribes of Albania,: History, Society and Culture. I.B.Tauris. ISBN 978-0-85773-932-2.
- Vickers, Miranda (1999). The Albanians: A Modern History. I.B.Tauris. str. 103. ISBN 978-1-86064-541-9. Pristupljeno 6. 6. 2013.
- Elsie, Robert. Historical Dictionary of Albania. str. 411.
- Jireček, Konstantin (1923). Istorija Srba. Izdavačka knjižarnica G. Kona. Pristupljeno 17. 5. 2013.
- Kaser, Karl (2012). Household and Family in the Balkans: Two Decades of Historical Family Research at University of Graz. LIT Verlag Münster. ISBN 978-3-643-50406-7.