Šalja (pleme)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Severna Albanija i njena plemena. Na mapi se nalazi i pleme Šalja.

Šalja je malisorsko pleme i regija u severnoj Albaniji, u dolini reke Šalja, u oblasti Donji Dukađin (Donji Pilot). Pleme se prvi put spominje 1634. godine, a usmena tradicija i arheologija potvrđuju da su se njihovi preci emigrirali u dolinu. Krajem 19. veka pleme je bilo katoličko i imalo je 3.000 pripadnika. Danas potomaka Šaljanja ima svuda po Kosovu.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Prema rečima albanologa Roberta Elsija, njihovo ime potiče od albanske reči shalës(inë), što u prevodu znači "neplodno zemljište".[1] Ime Šalja se prvi put spominje na italijanskom jeziku 1634. godine kao Skiala.[1] Prema legendi Šaljani imali su zajedničkog pretka sa Šošima i Mirditama (od tri brata potiču, jedan je imao sedlo (alb. shalë), drugi je imao sito (alb. shoshë), a treći, koji nije imao ništa, želeo je da sa svojom braćom ima dobar dan (alb. mirëdita)).[2]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Dolina Šalja

Pleme se nalazi u severnoj Albaniji, u dolini reke Šalje, severno od reke Drim i južno od sela Teti, u planinskom regionu Dukađini, u pograničnom pojasu između Crne Gore i Albanije.[3]

Pleme Šalja je podeljeno na četiri bajraka tj. bratstva, Teti, Pecaj, Lotaj i Lekaj, ili tri bajraka: Šalja, Gemaj i Teti, a druga dva bajraka smatraju sebe plemenima.[4]

Od poslednje decenije 18. veka, u kosovsku regiju i severozapadnu Makedoniju su počele da se naseljuju porodice iz albanskih plemena, među kojima su u velikom broju i Šaljani.[5]Najintezivnija faza ove migracije bila je između sredine 18. veka i 1840. godine.[5] Ovo je dovelo do podele mnogih plemena, uključujići Šalje.[5]

Bajgorska Šalja

Danas na Kosovu, Šaljana ima u Vučitrnu, Mitrovici i Trepči u brdovitom predelu pod nazivom Šaljska Bajgora, a Bajgora ima 37 naselja. Podeljeni su u četiri bratstva (alb. vllazni): Gima, Pecaj-Peci, Maleti i Lopči. Šaljana ima dosta u Istiniću, Gornjoj Luci, Strelcu i Ulatu kod Dečana, u Klini i Drenici.[6] Šaljani zajedno sa Kastratima i Škrijeljima koji su emigrirali u Rugovu su ušli u fis Keljmendi.[7]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Prema legendi predak Šaljana bio je Zog Diti, koji je imao braću Mark Dita iz Šoša i Mir Dita iz Mirdite.[8] Postoje i druge teorije o osnivaču plemenu.[8] Rezultati istorijskih i arheoloških istraživanja potvrđuju predanja prema kojima su se preci Šaljana naselili u Šalju pre nekoliko vekova.[9] Neki izvori govore da su se preci Šaljana doseljeni u Albaniju iz regije Kuči (današnja Crna Gora), zbog čega sebe smatraju za Kuče.[10] Pleme Šalja bila je u sukobi sa plemenom Gaši sve do 1879. godine, kada je sultanovim naređenjem sukob prekinut.[11] Ivan Jastrebov je pišući o oblasti Donji Dukađin (Donji Pilot) zapisao i da se pleme Šaljani u Donji Dukađin doselilo iz sela Široka. Predanje potvrđuje i to što porodica bajraktara nosi nadimak Ladi, a sa istim nadimkom postoji i u doba Jastrebova, porodica u Široki - Vladan (slovensko ime). Pleme Šalja je nastalo od četvorice braće koji su se prvobitno tu naselili. Pleme je i sastavljeno od četiri bratstva. [12]

Osmanski period[uredi | uredi izvor]

Nik Maraši sa svojom porodicom u selu Gimaj, u Šalji.

Za vreme kasnog osmanskog perioda, pleme Šalja je bilo isključivo katoličko i bilo je poznato albansko pleme.[13] Pleme Šalja tvrdi da ima četiri bajraktara.[13]

Nakon mladoturske revolucije 1908. godine i kasnije obnove osmanskog ustava, pleme Šalja je dalo besu da će da podrži ustav i neće biti krvne osvete između njih i ostalih plemena do 6. novembra.[14]

Godine 1910. zajedno sa ostalim albanskim plemenima, Šalje su se priključile albanskoj pobuni 1910. godine, a borba između i osmanlijskih snaga na čelu sa Ševket Turgut-pašom koji je pokušavao da stigne do Skadra bila je žestoka.[15][16]

Tokom albanskog ustanka 23. juna 1911. godine albanska plemena i drugi revolucionari okupili su se u Crnoj Gori i izradili memonarndum Geče koji je zahtevao da Albanci imaju sociopolitička i jezička prava, memorandum su potpisali dvojica Šaljana.[17] U kasniji pregovorima sa Osmanlijama, amnestija je dodeljena plemenima sa obećanjima osmanske vlade da će izgraditi jednu do dve osnovne škole u nahiji Šalja i isplatiti zarade nastavnicima koji ćem biti dodeljeni.[17]

Nezavisna Albanija[uredi | uredi izvor]

Godine 1913. pleme Šalja se pridružila crnogorskim snagama tokom opsade Skadra. Kada su ih crnogorske snage počele razoružati nakon što su osvojili grad, Šaljani su se pobunili.[18]

Godine 1918. austrougarski popis je zabeležio 431 domaćinstva i 2.512 stanovnika, koji su naseljavali okolinu Abata, lekaja, Lotaja, Nenmavrika, Nikaja, Pečaja i Tehe.[19]

Godine 1926. pleme Šalja i Šoši su se ponovo pobunile, ali su ovu pobunu ugasili žandarmi na čijem je čelu bio Muharem Bajraktari i borci iz Dibre i Mata.[20] Posle Drugog svetskog rata, komunisti su prisiljavali nacionalističke snage Albanije da se povuku u Šalju, koju su kontrolisali tokom 1945. i 1946. godine.[21]

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Grupa Šaljana, fotografiju je snimila Edit Daram 1909. godine.

Članovi plemena Šalja su bili vrlo vešti u navodnjavanju.[22] Branislav Nušić je zabeležio da je Šalja jedno od najsiromašnijih plemena u Albaniji, sa izuzetkom od oko 400 porodica koje su živele u selu Istinić, kod Dečana i ostalim delovima Kosova.[23]

Religija i običaji[uredi | uredi izvor]

Katolička crkva u selu Teti.

Sveti pokrovitelj plemena Šalje je sveti Jovan Evanđelist, kojeg proslavljaju 27. decembra. Veroispovest plemena bila je katolička, dok je pleme imalo 3.000 pripadnika krajem 19. veka.[24] Potomci Šaljana na Kosovu su danas uglavnom muslimani.[25] U Šalji, Nikaju i Meruti su postojali običaji koji su postali zakon. Dečak od 12 godina počinje nositi pištolj, a u drugim mestima sa 15 godina, a drugo oružje sa 17 godina. U Donjem Pilotu se u doba Jastrebova nije moglo videti muškarca (kako mlađeg tako i starijeg) bez puške, a bez pištolja ni trena. Pri ratu pola muškaraca ide u rat, a pola ostaje kod kuće. [26]

Poznati[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Elsie
  2. ^ Vickers 1999, str. 103
  3. ^ Elsie 2010, str. 411. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFElsie2010 (help)
  4. ^ Elsie 2015, str. 121.
  5. ^ a b v Kaser 2012, str. 124
  6. ^ The Tribes of Albania:History, Society and Culture. Robert Elsie. str. 120. 
  7. ^ Petrović, Mihailo (1941). Đerdapski ribolovi u prošlosti i u sadašnjosti. 74. Izd. Zadužbine Mikh. R. Radivojeviča. str. 175—176, 184. 
  8. ^ a b Elsie 2015, str. 120.
  9. ^ Silverman, Helaine (1. 1. 2011). Contested Cultural Heritage: Religion, Nationalism, Erasure, and Exclusion in a Global World. Springer. str. 120. ISBN 978-1-4419-7305-4. Pristupljeno 1. 6. 2013. „Oral histories indicate that they arrived in the valley several centuries ago....... our historical and archeological data confirm these oral histories 
  10. ^ Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor. Drzhavna štamparija Kralevine srba, khrbata i slovent͡sa. 1992. str. 156. Pristupljeno 4. 6. 2013. „Za „bliziku " se sa Kučima drže i arbanaška plemena Šaljani i Beriše jer su i njihovi preci nekada doseljeni iz Kuča . 
  11. ^ Mikić, Đorđe (1988). Društvene i ekonomske prilike kosovskih srba u XIX i početkom XX veka. Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 40. Pristupljeno 4. 6. 2013. 
  12. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija. Beograd: Službeni glasnik. str. 412. 
  13. ^ a b Gawrych 2006, str. 31–32.
  14. ^ Gawrych 2006, str. 159.
  15. ^ Marović 1995, str. 181
  16. ^ Gawrych 2006, str. 178.
  17. ^ a b Gawrych 2006, str. 186–187
  18. ^ Armand Leon Baron von Ardenne; Helmolt, Hans Ferdinand. Das Buch vom grossen Krieg. Union Deutsche Verlagsgesellschaft. str. 238. Pristupljeno 3. 6. 2013. „Prilikom zau- zimanja Skadra Crnogorcima se pridružilo alban- sko pleme Šalja, koje su, međutim, oni kasnije po- čeli razoružavati. To je Šaljane uvredilo i izazvalo na pobune i akcije protiv crnogorskih je- dinica i posada 
  19. ^ Elsie 2015, str. 119.
  20. ^ Tomes, Jason (2003). King Zog: self made monarch of Albania. Sutton. str. 95. ISBN 978-0-7509-3077-2. 
  21. ^ Glasnik Srpskog istorijsko-kulturnog društva "Njegoš". Njegoš. 1996. str. 12. Pristupljeno 25. 7. 2013. „Predjakim komunističkimsnagama, albanski nacionalisti morali su da se povuku u pleme Šalja. To pleme ostalo je u njihovim rukama čitave 1945. i 1946. godine. 
  22. ^ Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu. Muzej. 1937. str. 167. Pristupljeno 4. 6. 2013. „Šaljani su bili vrlo vešti za izvođenje vode 
  23. ^ Nušić, Branislav Đ. (1966). Sabrana dela. NIP "Jež,". str. 242. Pristupljeno 4. 6. 2013. „Šaljani su najsirotnije pleme u celoj Arbaniji, od kojih u bogatstvu jedva čine neki mali izuzetak četiri stotine kuća Šaljana koji naselja- vaju selo Istiniće kod Dečana. 
  24. ^ Elsie, Robert (2010) [2004]. Historical Dictionary Of Albania (PDF) (2 izd.). Maryland: Rowman & Littlefield Publishing Group. str. 411. ISBN 9781282521926. OCLC 816372706. Arhivirano iz originala (PDF) 06. 10. 2014. g. Pristupljeno 28. 07. 2018. „The Shala tribe, primarily Catholic, had a population of over 3,000 in the late 19th century. 
  25. ^ Elsie 2015, str. 119–120.
  26. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 413. Beograd: Službeni glasnik. 

Literatura[uredi | uredi izvor]