Švanova ćelija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
PNS ima satelitske ćelije i Švanove ćelije.

Švanove ćelije ili neurolemociti (nazvani po nemačkom fiziologu Teodoru Švanu) su glavna glija perifernog nervnog sistema (PNS). Glijalne ćelije funkcionišu da podržavaju neurone i u PNS-u, takođe uključuju satelitske ćelije, olfaktorne ćelije, enteričku gliju i gliju koje se nalaze na senzornim nervnim završecima, kao što je Pačinijevo telašce. Postoje dva tipa Švanovih ćelija, mijelinizirajuća i nemijelinizirajuća.[1] Mijelinizujuće Švanove ćelije se omotavaju oko aksona motornih i senzornih neurona da bi formirale mijelinski omotač.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Unutar perifernog nervnog sistema Švanove ćelije omotane u slojeve oko neurona formiraju mijelinski omotač. Najudaljeniji deo Švanove ćelije je njena plazmatična membrana, koja se zove neurilema. Između susednih Švanovih ćelija postoji redovan razmak (oko 1 mm). Praznine se nazivaju Ranvijeova suženja. Kolateralni aksoni se mogu pojaviti kod čvor. Neka nervna vlakna su nemijelinizirana i to čini prenos nervnog impulsa znatno sporijim.[2]

Tokom razvoja PNS-a, regulatorni mehanizmi mijelinizacije se kontrolišu direktnom interakcijom specifičnih gena, utičući na kaskade transkripcije i oblikujući morfologiju mijelinizovanih nervnih vlakana.[3]

Švanove ćelije su uključene u mnoge važne aspekte biologije perifernih nerava - provođenje nervnih impulsa duž aksona, razvoj i regeneraciju nerava, trofičku podršku neuronima, proizvodnju nervnog ekstracelularnog matriksa, modulaciju neuromuskularne sinaptičke aktivnosti i predstavljanje antigena na T-limfocitu.

Bolesti[uredi | uredi izvor]

Šarko-Mari-Tutova bolest, Gilen-Bareov sindrom (tip akutne inflamatorne demijelinizirajuće poliradikulopatije), švanomatoza, hronična inflamatorna demijelinizirajuća polineuropatija i lepra su sve neuropatije koje uključuju Švanove ćelije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bhatheja, Kanav; Field, Jeffrey (2006). „Schwann cells: Origins and role in axonal maintenance and regeneration”. The International Journal of Biochemistry & Cell Biology. 38 (12): 1995—1999. PMID 16807057. doi:10.1016/j.biocel.2006.05.007. .
  2. ^ Peate & Muralitharan 2017, str. 408.
  3. ^ Topilko, Piotr; Schneider-Maunoury, Sylvie; Levi, Giovanni; Baron-Van Evercooren, Anne; Chennoufi, Amina Ben Younes; Seitanidou, Tania; Babinet, Charles; Charnay, Patrick (1994). „Krox-20 controls myelination in the peripheral nervous system”. Nature. 371 (6500): 796—799. Bibcode:1994Natur.371..796T. PMID 7935840. S2CID 4333028. doi:10.1038/371796a0. 

Literatura[uredi | uredi izvor]