Šestnaesta vlada Nikole Pašića

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ministarski savet
Datum osnivanja16. decembar 1922.
Prethodne administracije
Rasformirano2. maj 1923.
Zamenjena sa administracijom
SedišteBeograd
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Predsednik Ministarskog saveta

Šestnaesta vlada Nikole Pašića je bila vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca koja je vladala od 16. decembra 1922. do 2. maja 1923. godine.

Izbori za narodne poslanike 1923. godine[uredi | uredi izvor]

Homogenost radikalsko-demokratske vlade narušili su pregovori Ljubomira Davidovića i Hrvatskog bloka. Pašić je podneo ostavku na mesto predsednika vlade decembra 1922. godine. Pribićevićeva grupa u Demokratskoj stranci označila je pregovore ličnom inicijativom Ljubomira Davidovića. Rasplet krize doneo je kralj: on je decembra iste godine formirao novu vladu na čelu sa Pašićem, isključivo sastavljenu od radikala, raspustio Skupštinu i zakazao nove izbore za 18. mart 1923. godine. Središnje mesto u predizbornoj kampanji zauzelo je pitanje državnog uređenja. Radikali su branili postojeći poredak. Demokrate su izašle na izbore formalno jedinstveni, ali faktički podeljeni na dve frakcije. HRSS je dominirala političkim životom Hrvatske i predstavljala je interese hrvatskog naroda. Na izborima se našlo 33 stranaka. Radikali su odneli najviše glasova i ukupno 108 od 312 poslaničkih mesta. Na drugom mestu bila je HRSS koja je osvojila 70 poslaničkih mesta. Demokrate su dobile 51 mandat. Uspehu HRSS doprineo je sukob Radikala i Demokrata koje su otimale glasove jedni od drugih, dok je HRSS nastupila jedinstveno, sa jedinstvenim nacionalnim programom.

Markov protokol[uredi | uredi izvor]

Veliki uspeh HRSS na izborima 1923. godine izazvao je oduševljenje među federalistima. Aprila 1923. godine između HRSS, SLS i JMO vode se pregovori o zajedničkom političkom istupu protiv vladinog centralizma, za demokratsko rešenje nacionalnog pitanja i problema o reorganizaciji države. Federalistički blok imao je gotovo 700.000 glasača. Sporazum između ovih stranaka predstavljao je politički događaj od prvorazrednog značaja. Tu se nije radilo o separatizmu, već o anticentralizmu; federalistički blok dakle nije zastupao cepanje države već njenu reorganizaciju. Radikali su oštro napadali federalistički blok koji je ugrozio homogenu Pašićevu vladu. Dolazi i do fizičkih napada, odnosno sukoba između ORJUNE i HANAO. Međutim, vlada mora da popušta. Na to su je naterali izborni rezultati iz 1923. godine koji su pokazali da bi u budućoj Narodnoj skupštini njeni poslanici mogli ostati u manjini. Radikali su izlaz iz ove situacije našli u privremenom sporazumu. Razgovori između federalističkog bloka i Radikala u Zagrebu završeni su sporazumom o kome je sačinjen protokol. Protokol je nosio ime po Marku Đuriću, najstarijem potpisniku.

Kraj vlade[uredi | uredi izvor]

Radikali nisu želeli da sasvim raskinu sa svojim ranijim saradnicima iz Demokratske stranke, odnosno grupe okupljene oko Svetozara Pribićevića. Po povratku u Beograd, Voja Janjić je otišao kod Pribićevića na razgovor čime je, navodno, čitava politika zasnovana na Markovom protokolu bila ugrožena. Stjepan Radić je na to burno reagovao. Sutradan je u zagrebačkom predgrađu Borongaj održao govor na kome je odbacio Markov protokol.

Izjava Stjepana Radića u Borongaju okončala je radikalsku politiku sporazumevanja sa HRSS. Pašiću je to omogućilo saradnju sa nepomirljivim centralistima iz redova Demokratske stranke. Još na proleće 1924. godine u toj stranci došlo je do sukoba između dva krila: sporazumnog na čelu sa Ljubom Davidovićem i strogo centralističkom na čelu sa Svetozarom Pribićevićem. Rezultat sukoba je odvajanje 14 poslanika okupljenih oko Svetozara Pribićevića 26. marta i formiranje Samostalne demokratske stranke. Već sledećeg dana, 27. marta, obrazovana je nova koaliciona vlada koju su sastavili poslanici Radikalne i Samostalne demokratske stranke. Ona nosi naziv vlada Pašić-Pribićević ili skraćeno PP-vlada.

Članovi vlade[uredi | uredi izvor]

Ministarski savet, 16.12.1922 - 2.5.1923.
Funkcija Slika Ime i prezime Detalji
Predsednik Ministarskog saveta Nikola P. Pašić
Ministar inostranih dela Momčilo A. Ninčić
Ministar vojske i mornarice Petar Pešić
Ministar unutrašnjih dela Milorad Vujičić
Ministar pravde Lazar Marković
Ministar prosvete Miloš Trifunović
Ministar finansija Milan Stojadinović
Ministar građevina Nikola T. Uzunović
Ministar trgovine i industrije Lazar Marković zastupnik, do 6.1.1923.
Derviš Omerović
Ministar poljoprivrede i voda Krsta Lj. Miletić zastupnik, do 6.1.1923.
Đivo Supilo
Ministar pošta i telegrafa Velimir Vukićević
Ministar šuma i rudnika Milan Srškić
Ministar socijalne politike Ninko Perić
Ministar narodnog zdravlja Slavko S. Miletić
Ministar vera Ljubomir Jovanović
Ministar pripreme za Ustavotvornu skupštinu i izjednačenje zakona Marko N. Trifković
Ministar agrarne reforme Krsta Lj. Miletić
Ministar saobraćaja Velizar S. Janković
Ministar bez portfelja Đivo Supilo do 6.1.1923.
Ministar bez portfelja Niko Županić
Ministar bez portfelja Ahmed Šerić od 6.1.1923.

[1][2][3]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU. 
  • Dimić, Ljubodrag (2005). „Ministarski saveti Kraljevine Jugoslavije 1918-1941”. Vlade Srbije 1805-2005. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 245—272. 
  • Ferdo Čulinović, Jugoslavija između dva rata, druga knjiga, JAZU, Zagreb, 1961
  • Branko Petranović, Istorija Jugoslavije 1918-1978, Nolit, Beograd, 1988.


Vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca

19221923