Šohei
Šohei (正平) je japanska era (nenko) Južnog dvora tokom prvog razdoblja Muromači perioda, poznatog još i kao Nanbokučo period. Nastala je posle Kokoku i pre Kentoku ere. Vremenski je trajala od decembra 1346. do jula 1370. godine.[1] Vladajući carevi u Južnom dvoru bili su Go Murakami i Čokei dok su na Severnom to bili carevi Suko i Go Kogon.[2]
Ekvivalentne ere Severnog dvora[uredi | uredi izvor]
Važniji događaji Šohei ere[uredi | uredi izvor]
- 1346. (Šohei 1): Kampaku Takacukasa Morohira je oslobođen svojih dužnosti i zamenjen sa Nidžo Jošimoto.[3]
- 1347. (Šohei 2): Nidžo Jošimoto gubi poziciju kampakua i dobija nižu poziciju sadaidžina. [3]
- 1349. (Šohei 4): Car Go Murakami beži za Ano, Ašikaga Tadajoši i Ko no Moronao se svađaju a Ašikaga Motoudži, sin Takaudžija postaje novi „Kanrei“ (šogunov zamenik). [4]
- 1350. (Šohei 5): Jošinori je zadužen za čuvanje Kjota.[5]
- 1350. (Šohei 5): Tadajoši, koji je isključen iz zvaničnih poslova, okreće se religiji i postaje sveštenik.[4] Tadajošijev usvojeni sin, Ašikaga Tadafuju je greškom odbačen kao buntovnik.[6]
- 1351. (Šohei 6): Tadajoši pristupa Južnom dvoru čija vojska preuzima vlast nad Kjotom. Nakon primirja gde su se Tadajoši i Takaudži pomirili, Ko no Moronao i Ko no Morojasu bivaju prognani. [4]
- 1350-1352. (Šohei 5- Šohei 7): Oružani sukob, poznati kao „Kano incident“ pojačalo je neslaganje između šoguna Ašikaga Takaudžija i njegovog brata Ašikaga Tadajošija. Neslaganje u vezi uticaja Ko no Moronaoa zaboravljeno je nakon smrti samog Moronaoa, pa je Tadajošiju naređeno da dođe u Kamakuru. Braća su se vremenom pomirila pre Tadajošijeve smrti 1352. godine. [7]
- 1352. (Šohei 7): Deda aktuelnog cara postaje nadaidžin. [8]
- 1353. (Šohei 8): Kjoto je okupiran od strane Južne vojske koju predvodi Jamana Tokiudži ali prestonicu vrlo brzo preuzima šogunat Ašikaga. [4]
- 1354. (Šohei 9): Takaudži beži sa carom Go Kogonom. U međuvremenu umire Kitabatake Čikafusa. [4]
- 1355. (Šohei 10): Kjoto prelazi u ruke Južne vojske ali ga nazad opet preuzima vojska Ašikaga šogunata.[4]
- 1356. (Šohei 11): Minamoto no Mičisuke je unapređen u „naidaidžina“.[9]
- 1356. (Šohei 11): Ašikaga Jošinori je uzdignut na drugi rank treće klase u dvorskoj hijerarhiji.[9]
- 1357. (Šohei 12): Car Go Murakami koji je 1352. zarobio bivšeg cara Kogona, Komjoa i Suka, pušta ih na slobodu i dozvoljava im da se iz Jošina vrate za Kjoto. [9]
- 1358. (Šohei 13): Smrt šoguna Ašikage Takaudžija. [10] Novi šogun Ašikaga Jošiakira suočava se sa napuštanjem i otpadništvom u šogunatu. [11]
- 1361. (Šohei 16): Razne vremenske nepogode. Obilat sneg, zemljotresi i požar u gradu Kjotu.[12]
- 1361. (Šohei 16): Osnovan je hram i manastir Zen budizma – Eigendži. Osnivač je Sasaki Udžijori a prvi upravnik bio je Jakušicu Genko.[13]
- 1362. (Šohei 17): Hosokava Kijoudži i Kusunoki Masanori napadaju Kjoto. Ašikava Jošiakira beži ali za dvadeset dana vraća prestonicu u svoje ruke.[11]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005). "Nengō" in Japan encyclopedia, p. 880; n.b., Louis-Frédéric is pseudonym of Louis-Frédéric Nussbaum, see Deutsche Nationalbibliothek Authority File Arhivirano 2012-05-24 na sajtu Archive.today
- ^ Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du japon, pp. 310-327.
- ^ a b Titsingh 1834, str. 297
- ^ a b v g d đ Ackroyd, Joyce. (1982) Lessons from History: the Tokushi Yoron, p.329.
- ^ Titsingh 1834, str. 299
- ^ Historiographical Institute: "Ashikaga Tadafuyu's Call to Arms," Dai Nihon shi-ryō, VI, xiv, 43.
- ^ Nussbaum, str. 474
- ^ Titsingh 1834, str. 302
- ^ a b v Titsingh 1834, str. 303
- ^ Titsingh 1834, str. 304
- ^ a b Ackroyd, str. 329
- ^ Titsingh 1834, str. 305
- ^ Eigen-ji, Joint Council for Japanese Rinzai and Obaku Zen, "head temples;" Dumoulin, Heinrich. (2005). Zen Buddhism: A History, p. 205.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ackroyd, Joyce.. Lessons from History: The Tokushi Yoron. Brisbane: University of Queensland Press. 1982. ISBN 978-0-7022-1485-1.; OCLC 7574544
- Mehl, Margaret.. History and the State in Nineteenth-Century Japan. New York: St Martin's Press. 1997. ISBN 978-0-312-21160-8.; OCLC 419870136
- Nussbaum, Louis Frédéric and Käthe Roth.. Japan Encyclopedia. Cambridge: Harvard University Press. 2005. ISBN 978-0-674-01753-5.; OCLC 48943301
- Thomas, Julia Adeney.. Reconfiguring Modernity: Concepts of Nature in Japanese Political Ideology. Berkeley: University of California Press. 2001. ISBN 978-0-520-22854-2.; OCLC 47916285
- Titsingh, Isaac, ed. (1834). [Siyun-sai Rin-siyo/Hayashi Gahō, 1652], Nipon o daï itsi ran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 84067437
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Japanski kalendar - ilustracije i dodatne informacije