Štamparije u Pančevu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U prvoj polovini 18. veka srpske knjige štampane su u Rimniku u Vlaškoj, a i donosili su ih trgovci iz Rusije. Austrija je odobrila otvaranje jeden ilirske štamparije u Beču 1769. godine, pod nadzorom Ilirske dvorske deputacije, za štampanje srpskih, rumunskih i grčkih knjiga. Od 1771. štampariju je vodio Josif Kurcbek i mnoge srpske crkvene knjige štampane su u toj štampariji. Takođe, u njoj su se štampala i dela Jovana Rajića, Zaharija Orfelina i drugih. Posle Kurcbekove smrti štampariju je 1792. preuzeo Stefan Novaković ali, zbog lošeg poslovanja, prodata je 1796. Mađarskoj univerzitetskoj štampariji u Budimu. Najveći broj srpskih knjiga štampan je tridesetih godina 19. veka u Budimu, Beču, Lajpcigu, Petrovgradu, Temišvaru i Karlovcu. Od 1832. godine štampaju se i Beogradu.

Štamparija Jovana Kaulicija[uredi | uredi izvor]

U Pančevu prvu štampariju otvara Jovan Kaulici u junu 1848. godine, koji je bio knjižar po zanimanju. Sa svojim bratom je u Novom Sadu 1843. osnovao štampariju, koja kasnije postaje njegovo vlasništvo. On je u Novom Sadu štampao razne obrasce i pozorišni komad Pohvala Karađorđu. U njegovoj štampariji štampane su i proklamacije Glavnog odbora u Sremskim Karlovcima u vreme Revolucije 1848-1849. godine. Odštampano je preko dvadeset proklamacija na srpskom, mađarskom i nemačkom jeziku, pa je zbog toga bio osuđen i zatvoren. Kada je oslobođen preselio se, zajedno sa štamparijom, u Pančevo. Štampao je knjige na srskom jeziku i to ulavnom po porudžbini. Po dolasku u Pančevo, štampao je Graničarsku pesmu Vase Živkovića, a 1850. izdaje knjigu Vist ili pravila u prevodu sa nemačkog Alekse Stanojevića. Štampao je Domovni i opštepolezni srpski narodni kalendar za 1851. godinu. Godine 1854. daje štampariju u zakup Antonu Sibenharu i odlazi u Novi Sad, dve godine kasnije mu i prodaje štampariju. Umro je 1858. godine.

Štamparija Antona Sibenhara[uredi | uredi izvor]

Anton Sibenhar rođen je u Pešti, u Pančevo dolazi 1854. gde počinje da sarađuje sa Kaulicijem, čiju štampariju 1856. godine otkupljuje. Poslovao je jako dobro i štampao je razne obrasce i knjige na srpskom i nemačkom. Štampao je 1855. knjigu Pripovjedačica Čobić Dimitrija, a naredne godine Žertva Avramova Rakić Vikentija i Sraženije strašno i grozno meždu Srbljima i Turcima na polju Kosovu Gavrila Kovačevića. Godine 1860. štampao je knjigu Pesma srpskom svetitelju i prosvetitelju Savi arhiepiskopu. I u godinama potom štampao je dosta knjiga, neke su: Zrak duhovni ili hram božiji Dimitrija Čobića, Šaljivi zrak Petra Mihailovića, Izveštaj o spomeniku Teodora Pavlovića dr Konstantina Peičića. Pored štampanja srpskih knjiga, u njegovoj štampariji, štampao je i prvi srpski list Pančevac 1869. godine, od 1. do 37. broja, kao i neke brojeve Pančevca iz 1870. godine. Sibenhar je štampariju predao Vitigšlageru 1871. godine i otišao u Sremsku Mitrovicu. Kasnije se vraća u Pančevo gde umire 1898. godine.

Godine 1870. u januaru štampariju su otvorili rezervni potporučnik Raušan Gustav i tipograf Franc Kifer. Štampali su novine na nemačkom i neke brojeve Pančevca. Objavili su samo nekoliko izveštaja na srpskom jeziku, kao i Izveštaj o radnji pančevačke Štedionice 1870. godine. Pošto štamprija nije dobro poslovala, iste godine je prešla u ruke Vitigšlagera

Štamparija Vitigšlagera[uredi | uredi izvor]

Karlo Vitigšlager rođen je 1828. u Nojzidelu, a u Pančevo dolazi 1852. kao knjigovezac. Godine 1854. otvorio je pozajmnu biblioteku, a 1856. dobio je dozvolu za otvaranje knjižare. Štampariju Gustava Raušana kupuje 1870. godine, a sledeće otkupljuje Sibenharevu. Uspešno je radio kao knjigovezac, knjižar i štampar. Umro je 1889. godine, a njegov sin Karlo nastaviće rad u štampariji do Prvog svetskog rata. Štamparija će od 1931. biti registrovana kao Jugoslovenski štamparski zavod. U Vitigšlagerovoj štampariji štampani su nemački, mađarski i srpski listovi, neki brojevi Pančevca iz 1870. i Narodnost od 1897. do 1901. godine. Od srpskih knjiga štampao je: brošuru Slavna dela naše omladine, Pesme Jelene Popović, U odbrani srpskog kluba Đorđa Đurkovića, Izveštaj kongresa protiv alkoholizma dr Ljubomira Nenadovića i još mnoge druge.[1] Štamparija i knjižara radile su pod upravom naslednika Vitigšlagera do 1937. godine.

Štamparija Braće Jovanović[uredi | uredi izvor]

U isto vreme kada i Vitigšlagerova štamparija, radila je i štamparija braće Jovanović i bila je čuvena po svojoj bogatoj izdavačkoj delatnosti. Profesor Jovan Pavlović doći će u Pančevo 1868. naredne godine pokrenuće prvi broj lista Pančevac, koji je izašao 13. aprila u Sibenharevoj štampariji. Zbog poteškoća prilikom izlaženja srpskog lista Pančevac, Jovan  Pavlović i Kamenko Jovanović dobijaju dozvolu i otvaraju 1870. godine prvu srpsku štampariju pod imenom Štamparija Jovanovića i Pavlovića, koja se nalazila u crkvenoj ulici. Pavlović je takođe štamapao i list Graničar, a u ovoj štampariji Jovan Jovanović Zmaj štampa svoj list Žižu 1871-1872. godine. U 1871. godini štampano je Nekoliko članaka Svetozara Markovića, kao i prvi prevod Manifesta komunističke partije na srpski jezik. U štampariji su štampane još i knjiga Mite Petrovića Devojački svet, Šaljivi pismonoša Jovana Jovanovića Zmaja, Pripremaza učenje  notnog pojenja i sviranja na violini Aksentija Maksimovića, a Pančevac- Kalendar za narod izlazi o 1872. godine. Štampane su takođe  i školske knjige, zatim knjige srpskih pisaca, kao i prevodi stranih knjiga, izveštaji, pravila, brošure i oglasi. Štamparija pod ovim imenom radi do 1873. kada Jovan Pavlović prelazi u Zemun, a posle toga pod imenom Štamparija Braće Jovanovića.[1]

Braća Kamenko i Pavle Jovanović  bili su štampari, istaknuti kulturni i javni radnici, veliki rodoljubi i dobrotvori. Zatražili su dozvolu za otvaranje knjižare pre svega kako bi srpska knjiga bila dostupna đacima. Knjižara je počela sa radom 1872. godine i nalazila se na Maloj pijaci pored Magistrata u Pančevu. Naredne godine su počeli i sa izdavačkom delatnošću, štampaju školske knjige i dela iz lepe književnosti. Prema zapisu samog Kamenka Jovanovića Knjižara Braće Jovanović izdala je od 1873-1913. godine 403 dela, od koga je 98 školskih, 15 muzikalija, 7 učila, a ostalo su razne druge knjige, u svega 995 izdanja i u 2.604.050 primeraka.[1] Od 1880. pokreću ediciju Narodna biblioteka braće Jovanovića, u kojoj su svake godine objavljivane 24 sveske, ćirilicom, sve do 1895. godine. Ovom bibliotekom, po zapadnom uzoru, želeli su da distribuiraju knjigu po pristupačnijoj ceni. Dela objavljena u ovoj biblioteci bila su pola srpskih pisaca, jedna četvrtina slovenskih (Poljaka, Čeha, Rusa), a druga četvrtina neslovenskih pisaca. Ovaj njihov poduhvat bio je pozdravljen od mnogih listova onoga vremena.[2] Neka od istaknutih naslova su: Pripovetke Starog i Novog zaveta u prevodu Đure Daničića 1878. godine, Pančevac-kalendar za narod za 1879. godinu, u kojem je štampana jedan pesma Laze Kostića, Kućevni lekar dr Ljubomira Nenadovića iz 1880, a naredne godine objavljen je Kralj Lir Vilijema Šekspira. Gorski vijenac Petra Petrovića Njegoša štampali su 1882. godine . Svoju knjižaru predali su 1913. u vlasništvo Akcionarskom društvu Napredak u Zemunu. Uhapšeni su 1914. i odvedeni u logor Arad, Pavle je tamo umor a Kamenko se vratio u Pančevo, gde je umro 1916. godine. Brća Jovanović ostavila su svoj imetak srpskom narodu u prosvetne i dobrotvorne svrhe. Njihova štamparija ostala je poznata kao jedna od najvećih štamparija u Južnom Banatu.

Štamparija Emila Kaćure[uredi | uredi izvor]

Akcionarsko društvo Napredak nastavlja sa štampanjem do Prvog svetskog rata, a posle rata štamparija prelazi u vlasništvo Emila Kaćure, bankarskog činovnika. On prenosi knjižaru iz Zemuna u Pančevo i registruje se Štamparija Napredak pređe braće Jovanović, vlasnici su bili Emil Kaćura i Đura Milutinović, a knjižaru registruju pod imenom Napredak. Od 1920. godine radiće pod imenom Knjižarsko-izdavački zavod Napredak pređe braće Jovanović osnovana 1882. u Pančevu. Od 1926. nosi naziv Štamparija Napredak Emila Kaćure sve do 1941. godine. Štampali su klasike, stihove Veljka Petrovića, skupljane su pesme Njegoša, Lukijana Mušickog, Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja, Milana Rakića, Sime Pandurovića, Jovana Dučića i mnogih drugih. U vreme Prvog svetskog rata neće raditi,a posle 1919. pod upavom Emila Kaćure razvija živu izdavačku delatnost. Za izdavačku knjižaru Gece Kona štampaju se udžbenici u Štampariji Napredak 1919. i 1920, godine. Štamparija je dugo i lepo radila sve do 1941. godine.

Štamparija Nikole Kosanića[uredi | uredi izvor]

Krajem 19. i početkom 20. veka radila je u Pančevu štamparija Nikole Kosanića. Kosanić je rođen u Pančevu 1860. gde je i umro 1914. godine. Bio je vlasnik štamparije i urednik lista Građanin, zajedno sa A. Bekom otvorili su zajedno štampariju Kosanić i Bek i radili su do 1884. godine. Naredne 1885. sa Jovanom Popovićem otvara štampariju Kosanić i Popović. Od 1890. postaje jedini vlsnik štamparije, koja nosi naziv Štamparija Nikole M. Kosanića sve do 1914. U 1915. i 1916. godini štamparija nastavlja rad pod imenom Darinke Kosanić. Štampao je knjige na srpksom, nemačkom i mađarskom jeziku, godišnje štampa dve do tri knjige na srpskom, izuzev 1895. kada ih je štampao pet. Najznačajniji nalsovi su: Sveti Sava u pesmama Ivana Martinovića, O zdravstevnim prilikama u Pančevu dr Ljubomira Nenadovića, Monografija Bele Crkve Đoke Popovića i druge. Štampao je i listove Pančevac, Vesnik, Posestrima i Spomenak. Đura Subotić će 1918. otkupiti ovu štampariju i preneti u Beograd.

Štamparija Gavrila Miloševa[uredi | uredi izvor]

Štamparija Gavrila Miloševa počela je da radi 1911. godine. Gavrilo je rođen 1884. u Pančevu i tu je otvorivši štampariju počeo sa štampanjem raznik obrazaca, plakata,a  1912. počeo je da štampa knjige. Prvi nalsov biće Rastko Nemanjić Jovana Udickog. Godine 1913. i 1914. štampan je list Spomenak, a 1915. godine Poučni kalendar Svetozara Martinovića. Gavrilo je mobilisan 1915. kao austrijski vojnik, ali se iz rata nije vratio. Posle njegove smrti štampariju će voditi njegov brat Đoka Milošev i pretpostavlja se da je radila do 1922. godine, jer je iste godine, 3. septembra, u Pančevcu objavljen oglas o prodaji Štamparije.

Ostale Štamparije u Pančevu[uredi | uredi izvor]

Štamparija Prosveta osnovana je 1923. kada je registrovana kao knjižara i grafički zavod Prosveta. Vlasnici su bili Vučetin Božidar i Horovic Josip i bavili su se trgovinom knjiga, knjigovezačkim poslovima i štampanjem. U njihovoj štampariji objavljena je knjiga Prilozi za istoriju Pančeva Borislava Jankulova, a osim knjiga štampali su i izveštaje i pozorišne komade. Isti vlasnici registruju štampariju Jugoštampa 1930. i štampaju knjige i brošure 1930. i 1931. godine.

Josif Berger, knjigovezac, registrovao je Štampariju i knjigoveznicu 1927. godine. Štampao je dosta srpskih knjiga od 1928. do 1937. godine. Godine 1929. izašla je Spomenica o desetogodišnjici opstanka građanskih škola II deo, a naredne godine Vojnička pesmarica Milana Petrovića. Štampao je i knjige religioznog karaktera.

Štamparija Horovic i sin postojala je od 1903. godine, a knjige na srpskom štampala je u preiodu od 1917. do 1920. i to po jednu knjigu godišnje.

Štamparija Jovana Beka je štampala smao jednu knjigu na srpskom 1886. godine Srpska Orleanka, drama u pet činova Đurđa Jankovića. Štamparija Aleksandra Tekea objavljuje jednu srpsku knjigu 1926. godine, kao i Štamparija Stevana Gregora 1932. Andreja Koh i Mateja Merkl preuzimaju Štampariju Jugoslovenski štamparski zavod i registruju 1938. godine Štampariju i knjigoveznicu Tipografija. Štampaju razne obrasce i knjige na nemačkom, ali se ne zna pouzdano da li su štampali i knjige na srpskom jeziku. Isti slučaj je i sa štamparijom Adolfa Krausa.

Pančevo je oduvek bio višenacionalni grad i u 19. i 20. veku bilo je dosta štamparija čiji su vlasnici bili nemci. U takvim okolnostima imati srpsku štampariju, koja će štampati knjige na srpskom jeziku i knjige srpskih pisaca, pravo je bogatstvo. Ljudi kao gorenavedeni, a pre svih, Kamenko i Pavle Jovanović i Jovan Pavlović, bili su retki koji su shvatali šta za srpsko nacionalno pitanje predstavlja literatura na srpskom jeziku i koliko je nezavisno izdavaštvo i novinarstvo bitno. Danas u Pančevu možete videti spomenik Jovanu Pavloviću, a jedna ulica nosi naziv Braće Jovanović

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Petrović, Spomenka (2001). Pančevačke štamparije srpske knjige u: Književna topografija Pančeva. Pančevo: Gradska biblioteka Pančevo/Institut za književnost i umetnost Beograd. str. 393—399. 
  2. ^ Rankov, Dimitrije (1983). Bibliografski pregled listova i časopisa štampanih u Pančevu u periodu od 1868. do 1941. U: Informatoru (sveska 17). Pančevo: Istorijski arhiv Pančevo. str. 31. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • S. Petrović, Pančevačke štamparije srpske knjige u: Književna topografija Pančeva, Gradska biblioteka Pančevo/Institut za književnost i umetnost Beograd, Pančevo, 2001.
  • D. Rankov, Bibliografski pregled listova i časopisa štampanih u  Pančevu u periodu od 1868. do 1941. U: Informatoru (sveska 17), Istorijski arhiv Pančevo, Pančevo, 1983.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]