Štucanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Štucanje
SinonimiSingultus, sinhroni dijafragmatski flater
SpecijalnostiOtorinolaringologija

Štucanje je kontrakcija dijafragme koja se ponavlja nekoliko puta u minuti. Kod ljudi upliv vazduha u pluća uzrokuje zatvaranje poklopca (lat. epiglotisa), stvarajući karakterističan zvuk „hik”. U medicini, poznat je kao synchronous diaphragmatic flutter (SDF). Štucanje nije voljni čin i obuhvata poseban refleksni luk. Napadi štucanja obično se zaustavljaju bez intervencije. Međutim, hronično štucanje može zahtevati lečenje.[1]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Štucanje uzrokuju poremećaji centralnog i perifernog nervnog sistema počevši od nadražaja ili povrede freničnog nerva (nervus phrenicus- živac dijafragme) do toksičnih i metaboličkih poremećaja navedenog sistema. Takođe javlja se nakon uzimanja alkoholnih i gaziranih pića i začinjene hrane. Smeh i brza hrana mogu takođe biti uzrok.[2]

Filogenetska hipoteza[uredi | uredi izvor]

Kristian Štraus i saradnici sa Univerziteta u Kalgariju pretpostavili su da je štucanje ostatak refleksa koji imaju vodozemci koji jednostavno gutaju vazduh i vodu koristeći refleks koji odgovara refleksu štucanja kod sisara.[3] Kao potvrda ove hipoteze, konstatuje se da tokom razvoja fetusa, refleksi štucanja razvijaju se pre odvijanja disanja. Zbog toga, lečenje bi bilo predusmeravanje normalne respiratorne funkcije.

Lečenje štucanja[uredi | uredi izvor]

Obično se zaustavi bez terapije. Postoje brojni tretmani u narodu poput: prepadanje, pijenje vode, kašičice sirćeta, putera od kikirikija i slično.

Osip se leči lekovima ako se izrazi i nespontano zaustavlja. Jednoj devojci, štucanje je trajalo do 5 nedelja bez prestanka.[4] Haloperidol (Haldol, antipsihotik i sedativ), metoclopramide (Reglan, gastrointestinalni stimulant), i chlorpromazine (Thorazine, jak antipsihotik) se koriste za terapiju dugotrajnih i upornih štucavica. U težim i otpornijim slučajevima, ponekad je potreban baklofen protiv spazmodija za suzbijanje štucanja. Efikasno lečenje sedativima često zahteva dozu koja će paralisati um i učiniti ga poslušnim. Uporno štucanje zbog poremećene ravnoteže elektrolita, manjak kalijuma (hipokalemija) i natrijuma (hiponatremija) može se popraviti pijenjem pića koja sadrže natrijum, kalijum i bikarbonate. Karbonati olakšavaju resorpciju kalijuma, ali kod nekih ljudi to može izazvati bes.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Hiccups: Practice Essentials, Background, Pathophysiology”. 29. 5. 2018. 
  2. ^ „Hiccups, Information about Hiccups”. www.faqs.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 10. 2018. 
  3. ^ Straus, C.; Vasilakos, K.; Wilson, R. J. A.; Oshima, T.; Zelter, M.; Derenne, J-Ph.; Similowski, T.; Whitelaw, W. A. (2003). „A phylogenetic hypothesis for the origin of hiccough”. BioEssays (na jeziku: engleski). 25 (2): 182—188. ISSN 0265-9247. doi:10.1002/bies.10224. 
  4. ^ „Teen's hiccups stop after five weeks”. ABC News Online. 2. 3. 2007. Arhivirano iz originala 7. 7. 2011. g. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Provine, Robert R. Curious Behavior: Yawning, Laughing, Hiccupping, and Beyond (Harvard University Press; 2012) 246 pages; examines the evolutionary context for humans
  • Shubin, Neil (februar 2008). „Fish Out of Water”. Natural History. 117 (1): 26—31. INIST:19986878.  — hiccup related to reflex in fish and amphibians.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).