Šuma

Ovaj članak je dobar. Kliknite ovde za više informacija.
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetlosni prodor u tamnoj bukovoj šumi, nacionalni park Biogradska gora

Šuma (stariji oblik les) je složena biljna zajednica ili biocenoza (ekosistem) šumskog drveća koje utiče jedno na drugo, kao i na sredinu u kojoj se nalaze.[1][2][3] Prema široko korišćenoj[4][5] definiciji Organizacije za hranu i poljoprivredu, šume su pokrivale četiri milijarde hektara, odnosno 30% svetske kopnene površine 2006. godine.[3] Osnovni delovi šume kao ekosistema su: zemljište, vazduh, šumska biocenoza i litosfera.[6] Šume su najsloženiji kopneni ekosistemi na Zemlji. U njima, pored drveća, živi mnogo drugih vrsta biljaka, životinja, gljiva i mikroorganizama. Složenost šuma se ogleda u njihovoj izraženoj spratovnosti i raznovrsnoj međusobnoj povezanosti svih članova životne zajednice.

Različiti organizmi naseljavaju različite delove šume. Tako u krošnjama visokog drveća žive vrste koje se retko, gotovo nikada, ne spuštaju u niže delove šume — arborealni organizmi. Ovaj deo šume naziva se sprat visokog drveća. U nižim delovima šumskih ekosistema mnogi žbunovi izgrađuju gust sklop koji se naziva sprat žbunova, ispod kojeg se razvija sprat zeljastih biljaka. Uz samu površinu tla živi grupa organizama koji čine prizemni sprat. U samom zemljištu živi mnogo različitih organizama, koji izgrađuju podzemne spratove.

Šume su dominantni kopneni ekosistem na Zemlji, i distribuirane su širom sveta.[7] Zauzimaju 75% bruto primarne produktivnosti Zemljine biosfere, i sadrže 80% biomase naše planete.[7]

Šume na različitim geografskim širinama i nadmorskim visinama formiraju izrazito različite ekozone: borealne šume u blizini polova, tropske šume u blizini ekvatora i šume umerene zona na središnjim latitudama. Oblasti visoke nadmorske visine imaju tendenciju da podržavaju šume koje su slične onima na višim latitudama. Količina precipitacije isto tako utiče na kompoziciju šume.

Šume su vekovima bile mesto odakle se čovek snabdevao drvetom za ogrev i gradnju, a šumski plodovi služili su mu za ishranu. Ljudsko društvo i šume utiču jedno na drugo na pozitivne i negativne načine. Neplanskim sečenjem šume čovek ugrožava prirodu. Međutim, šume pružaju ekosistemske usluge ljudima i služe kao turističke atrakcije. Takođe utiču i na zdravlje ljudi.

Vrste šuma[uredi | uredi izvor]

Šuma smrče na Golovcu kod Ljubljane.

Šumski ekosistemi su veoma raznovrsni. Međutim, bez obzira na ovako veliku raznovrsnost, sve šume se mogu grupisati u četiri osnovna tipa:

  • Lišćarske zimzelene
  • Lišćarske listopadne
  • Četinarske zimzelene
  • Četinarske listopadne

Lišćarske zimzelene šume[uredi | uredi izvor]

Lišćarske zimzelene šume se razvijaju u uslovima tropske i suptropske klime na svim kontinentima, izuzev Antarktika. Nepovoljan period godine (letnji ili sušni) stanovnici ove biocenoze preživljavaju zahvaljujući nizu adaptacija. U nekim oblastima (Mediteran, Kalifornija) požari imaju važnu ulogu u normalnom funkcionisanju ekosistema.

Na Balkanskom poluostrvu, lišćarske zimzelene šume su najbolje predstavljene ilirskim šumama na obali Jadranskog mora. U izvornom obliku, ilirske šume imaju jasno izraženu spratovnost:

Uništavanjem lišćarskih zimzelenih šuma nastala su tri stepena degradacije:

Lišćarske listopadne šume[uredi | uredi izvor]

Listopadna šuma na Staroj planini

Lišćarske listopadne šume se razvijaju u uslovima umerenokontinentalne klime. U ovom području vladaju umereno topla leta i umereno hladne zime. Nepovoljan zimski period sa snegom i jakim mrazevima različiti članovi biocenoze preživljavaju na različite načine.

Četinarske zimzelene šume[uredi | uredi izvor]

Četinarske zimzelene šume se razvijaju u poluvlažnim predelima sa tropskom i suptropskom klimom, kao i na planinama u umerenom toplotnom pojasu (predeli sa planinskom klimom). Glavne vrste drveća koje grade ove šume su različiti borovi, smrče, jele, kedrovi i duglazije.

Četinarske listopadne šume[uredi | uredi izvor]

Četinarske listopadne šume su šume ariša, koje su rasprostranjene u uslovima borealne (hladne kontinentalne) klime, u okviru bioma tajgi.

Šume prema toplotnim pojasevima[uredi | uredi izvor]

Šume severa[uredi | uredi izvor]

Tajga kod Arhangelska zimi

Šume severa, borealne šume ili tajge prostiru se kao ogroman neprekinut pojas kroz Skandinaviju i Rusiju, kao i kroz Kanadu. Obilno su eksploatisane kako bi se dobila celuloza, koja je neophodna za proizvodnju papira i drvna građa za potrebe građevinskih radova, ili pak za potrebe stolarstva. Ogromni ogoleli prostori nastali su pored seča i velikim požarima, koji se u ovim oblastima javljaju leti, opasno ugrožavajući njihov opstanak. Zbog niske temperature i nedostatka svetlosti, drveće raste veoma sporo i uništenoj šumi treba mnogo vremena da se obnovi.[8]

Šume umerenog pojasa[uredi | uredi izvor]

Šume u Bugarskoj na obali Crnog mora

Prema Pliniju Starijem, piscu 1. veka naše ere, Španija je u rimsko doba bila tako šumovita da se mogla preći „sa grane na granu”… To nije slučaj danas. U umerenom pojasu, gde se pravilno smenjuju četiri godišnja doba, listopadne šume (izgrađene od hrastova i bukve, ali i od javora i jasena…) vekovima su bile izložene uzastopnom krčenju, kako bi se dobilo više prostora za naselja i poljoprivredne površine. Originalne, ili primarne šume, su skoro svuda nestale. One su zamenjene sekundarnim šumama, koje su nastale zahvaljujući prirodnoj obnovi šume ili akcijama pošumljavanja.

Šume umerenog pojasa, u skorije vreme ponovo počinju da se šire. Međutim, njih ljudi i dalje uništavaju da bi ustupile mesto putevima, železnici, naseljima i industriji (drvo za građu, celulozna vlakna za proizvodnju papira). I druge opasnosti prete šumama, a među njima najviše zabrinjavaju kisele kiše, prouzrokovane zagađenjem vazduha.[8]

Tropske i ekvatorijalne šume[uredi | uredi izvor]

Tropska kišna šuma u Polineziji

Najveći deo tropskih i ekvatorijalnih šuma (koje se pružaju u Srednjoj i Južnoj Americi, Africi, južnoj i jugoistočnoj Aziji i u Australiji) postepeno je uništen delovanjem čoveka; svake godine tako nestane šuma na površini koja odgovara onoj koju ima Engleska: 130.281 km².[8][9]

U ovim šumama raste skupoceno drveće (ebanovina, palisander, mahagoni, tikovo drvo), koje je veoma traženo. Tako su uništene čitave šume da bi se iskoristilo samo neko drveće. Osim toga, kako bi stvorili dobru zemlju za obradu, stanovnici ovih oblasti krče šume koristeći starinsku tehniku paljenja koja za duži period iscrpljuje zemljište. To su takozvana požarišta. Drveće koje je opstalo se seče.[8]

Šumski biomi[uredi | uredi izvor]

Biom je skup sličnih ekosistema. Svi biomi se udružuju u najsloženiji sistem — biosferu.[6] Među suvozemnim biomima na Zemlji najbrojniji su šumski biomi i oni su:

[10]

Kruženje materije i proticanje energije[uredi | uredi izvor]

Lanac ishrane na kopnu i u vodi

U šumama osnovnu proizvodnju hrane vrše zelene biljke u procesu fotosinteze. Biljke su hrana različitim vrstama biljojeda, od kojih su najznačajniji insekti i ptice. Insektima i ostalim biljojedima se hrane mesojedi prvog reda (insekti mesojedi, bubojedi, ptice). Na mesojede prvog reda se nastavlja čitava serija drugih mesojeda. Na vrhu trofičke piramide se nalaze mesojedi kao što su medved, vuk i ris.

Mreže ishrane u šumama su veoma složene. U šumskim ekosistemima se razlikuju čitave serije potrošača koji se nalaze na različitim nivoima trofičke piramide. Na primer gusenice leptira se hrane biljkama (potrošači prvog reda), trčuljci se hrane gusenicama (potrošači drugog reda), slepići se hrane trčuljcima (potrošači trećeg reda), slepići su hrana ježevima (potrošači četvrtog reda), ježevima se hrane lisice (potrošači petog reda), a lisicama se hrane vukovi (potrošači šestog reda).[6]

Najčešće članovi šumskih ekosistema imaju veoma raznovrsnu ishranu. Tako se na primer medved hrani plodovima biljaka, šumskim medom, puževima, pticama, jelenima, pa čak i vukovima. U šumama postoje i kratki i jednostavni lanci ishrane, na primer lanac koji čine biljka-srna-vuk.

U odnosima ishrane organska materija koju proizvode zelene biljke prenosi se na članove potrošača u šumskom ekosistemu. Deo materije se troši za izgradnju tela potrošača. Drugi deo te materije se koristi za životne aktivnosti članova biocenoze. Treći deo čovek „izvlači” iz šuma, a četvrti, veliki deo mnogobrojne gljive i mikroorganizmi razlažu na sastavne delove i vraćaju u sistem kruženja materije u šumskim ekosistemima.

U šumama kruže organska materija, kiseonik, ugljen-dioksid, azot i druga neorganska jedinjenja. U procesu kruženja materije Sunčeva energija sev u procesu fotosinteze pretvara u hemijsku energiju. Deo energije se troši za životne aktivnosti svih članova biocenoze, a drugi veći deo te energije pretvara se u toplotu. Tako energija i u šumskim ekosistemima stalno protiče.[6]

Značaj šuma[uredi | uredi izvor]

Šuma u Poljskoj

Za opstanak planete Zemlje veliki značaj imaju šume.[11] Neposredna i najveća korist šuma je proizvodnja kiseonika.[12] Na inicijativu Generalne skupštine evropske konfederacije poljoprivrede iz 1971. godine, u svetu se 21. mart obeležava kao Svetski dan šuma. Tu inicijativu prihvatila je Organizacija ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu.

Posle pustinja, najzastupljeniji kopneni ekosistemi su šume. One zauzimaju 28% površine Zemlje i po svojim osobinama se razlikuju od ostalih ekosistema. Značaj šuma za opstanak života ilustruje i činjenica da je kenijska ekološkinja Vangari Mathai 2004. dobila Nobelovu nagradu za mir, koja je prvi put dodeljena u oblasti zaštite životne sredine. Osnivanje pokreta „Zeleni pojas” za spašavanje afričkih šuma je između ostalih i njena zasluga; u okviru tog pokreta, ona je organizovala siromašne žene Afrike („šumare bez diplome”), koje su od 1974. godine do danas zasadile 30 miliona stabala, da bi sprečile širenje pustinjskog pojasa.[11]

Istraživanjem je utvrđeno da jedna bukova šuma može da proizvede oko 9,6 tona suve materije po hektaru za godinu dana. Ista ta šuma proizvede oko 4 tone kiseonika po hektaru za jednu godinu.[12]

Uništavanje šuma[uredi | uredi izvor]

Uništavanje šuma
Seča drva

Šume su neophodne za prirodnu ravnotežu i život na Zemlji. One su tokom vekova dosta redukovane. Ljudi obaraju na milione stabala kako bi dobili drvo za hranu, da bi se grejali i izgradili kuće. Oni, takođe i krče velike prostore da bi ih preobrazili u oranice ili u pašnjake za stoku. Tako su prirodni predeli postepeno menjani i pretvarani u seoska imanja. Danas su zone deforestacije[a] prisutne naročito u tropskim šumama, ali su sve šume na svetu ugrožene. Svesne opasnosti, međunarodne organizacije, kao što su Svetski fond za prirodu (World Wildlife Fund, WWF), koji za amblem ima pandu, ili Međunarodna unija za zaštitu prirode, trude se da ožive programe zaštite i očuvanja šuma.[8]

Godišnje nestane oko 16.000.000 hektara šuma na svetu. Evropa je izgubila 70% svog šumskog bogatstva, Brazil 40%, a Filipini 30%. Neke države štetu smanjuju pošumljavanjem, ali to čine samo zemlje koje za to imaju dovoljno sredstava.[12]

Bolest brestova[uredi | uredi izvor]

Holandska bolest brestova je epifitocijska bolest, koja je uništila skoro celokupnu populaciju poljskih brestova u Evropi i Americi za samo nekoliko decenija.[8]

Kisele kiše[uredi | uredi izvor]

Zagađenje vazduha je uzrok kiselih kiša koje su uništile čitave šume u visokoindustrijalizovanim oblastima naročito u Evropi.[8]

Površina zemljišta[uredi | uredi izvor]

Šumska zemljišna površina[13]
2008 2009 2010 2011 2012
('000 km²) ('000 mi2) ('000 km²) ('000 mi2) ('000 km²) ('000 mi2) ('000 km²) ('000 mi2) ('000 km²) ('000 mi2)
Australija 1511 km² 1502 km² 1493 km² 1473 km² 1467 km²
Brazil 5239 km² 5217 km² 5195 km² 5183 km² 5173 km²
Kanada 3101 km² 3101 km² 3101 km² 3101 km² 3101 km²
Kina 2013 km² 2041 km² 2069 km² 2159 km² 2168 km²
Evropska unija 1559 km² 1564 km² 1569 km² 1573 km² 1578 km²
Nemačka 111 km² 111 km² 111 km² 113 km² 113 km²
Indija 681 km² 683 km² 684 km² 693 km² 693 km²
Indonezija 958 km² 951 km² 944 km² 937 km² 931 km²
Japan 250 km² 250 km² 250 km² 251 km² 251 km²
Rusija 8090 km² 8090 km² 8091 km² 8092 km² 8093 km²
Sjedinjene Američke Države 3033 km² 3036 km² 3040 km² 3049 km² 3051 km²
Svet totalno 40318 km² 40261 km² 40204 km² 40184 km² 39519 km²

Galerija[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Deforestacija: uništavanje šume (degradacija).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Schuck, Andreas; Päivinen, Risto; Hytönend, Tuomo; Pajari, Brita (2002). „Compilation of Forestry Terms and Definitions” (PDF). Joensuu, Finland: European Forest Institute. Pristupljeno 16. 11. 2014. 
  2. ^ „Definitions: Indicative definitions taken from the Report of the ad hoc technical expert group on forest biological diversity”. Convention on Biological Diversity. Pristupljeno 16. 11. 2014. 
  3. ^ a b „Forest definition and extent” (PDF). United Nations Environment Programme. 27. 1. 2010. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 07. 2010. g. Pristupljeno 16. 11. 2014. 
  4. ^ „Comparative framework and Options for harmonization of definitions”. Second Expert Meeting on Harmonizing Forest-Related Definitions. FAO. Pristupljeno 26. 11. 2014. 
  5. ^ Johnson, Pacini & Smeets 2013.
  6. ^ a b v g Biologija za 7. razred osnovne škole; Dmitar Lakušić; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva; Beograd; 2008.
  7. ^ a b Pan, Yude; Birdsey, Richard A.; Phillips, Oliver L.; Jackson, Robert B. (2013). „The Structure, Distribution, and Biomass of the World’s Forests” (PDF). Annu. Rev. Ecol. Evol. Syst. 44: 593—62. doi:10.1146/annurev-ecolsys-110512-135914. Arhivirano iz originala (PDF) 07. 08. 2016. g. Pristupljeno 14. 06. 2017. 
  8. ^ a b v g d đ e Otkrivanje Zemlje; Klod Noden; prevod Branislava Butorac; Enciklopedija za mlade/Larousse; Zmaj; Atlantis; Novi Sad 2004.
  9. ^ www.statistics.gov.uk (jezik: engleski) Statistike zemalja Ujedinjenog Kraljevstva
  10. ^ www.panda.org (jezik: engleski) Biomi
  11. ^ a b www.srbijasume.co.yu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. septembar 2007) (jezik: srpski) U susret 21. martu Svetskom danu šuma; Šume uslov opstanka; pripremila Nada Mijuk
  12. ^ a b v www.planeta.org.yu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. februar 2009) (jezik: srpski) Srpske šume na izdisaju
  13. ^ „Forest Land Area”. FAOSTAT. World Bank. 12. 2. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]