Шумска корњача

Šumska kornjača
	Šumska kornjača slikana na Majorci
Status ugroženosti
	; Skoro ugrožen (IUCN 3.1)
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Reptilia
Red:	Testudines
Porodica:	Testudinidae
Rod:	Testudo
Binomno ime
	Testudo hermanni; Gmelin, 1789

Šumska kornjača ili obična čančara (lat. Testudo hermanni) jedna je od pet vrsta kornjača koje pripadaju rodu Testudo. Postoje dve podgrupe: zapadna šumska kornjača (T. h. hermanni) i istočna šumska kornjača (T. h. boettgeri). Ponekad se pominje i podvrsta T. h. peleponnesica, ali još nije potvrđeno da se ona razlikuje od podvrste T. h. boettgeri.

Životni prostor[uredi | uredi izvor]

Šumska kornjača se može naći širom južne Evrope. Zapadna šumska kornjača se nalazi u istočnoj Španiji, južnoj Francuskoj, na Balearskim ostrvima, Korzici, Sardiniji, Siciliji, južnoj i centralnoj Italiji (Toskana). Istočna šumska kornjača naseljava Srbiju, Makedoniju, Rumuniju, Bugarsku, Albaniju, Tursku i Grčku, dok populacija T. h. hercegovinensis naseljava obale Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore.

Izgled[uredi | uredi izvor]

Šumske kornjače su male i srednje veličine. Kao i sve kornjače i one imaju zube,^[1] i jak nos.^[2] Noge su kratke i zdepaste, prsti su srasli zajedno, na prednjim nogama imaju 5, na zadnjim 4 kandže. Oklop je sa gornje strane maslinastožut s tamnim šarama, odozdo je sa svake strane crni rub. Nadrepna ili suprakaudalna ploča na zadnjoj strani oklopa je uvek podeljena i prema tome parna.

Na vrhu repa je oštar šiljak, dostiže dužinu oklopa od 12 - 20 cm, dok ženke šumske kornjače mogu narasti do 25 cm dužine. Istočne šumske kornjače su veće nego zapadne i dostižu dužinu do 28 cm, dok istočne dostižu maksimalno 18 cm.

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Rano ujutro, životinje ostavljaju svoja noćne skloništa koja su obično u šupljinama zaštićene gustim žbunjem, kako bi uživale u suncu i zagrejala njihova tela. Oni onda lutaju mediteranskih livadama u potrazi za hranom. U zarobljeništvu, oni jedu maslačak, detelinu, zelenu salatu, kao i lišće, cveće i gotovo sve mahunarke. Oni određuju koju biljku jedu zahvaljujući čulu mirisa. Pored lišća i cveća, životinje jedu male količine voća, koja čini dopunsku ishranu.

Kornjače se pare neposredno nakon zimskog sna, u junu. Kada mužjak oseti potrebu za parenjem, krene u potragu za odgovarajućom ženkom. U vreme parenja spremne ženke ispuštaju osobite mirise, raspoznatljive samo kornjači, pomoću kojih ih mužjaci mogu lakše pronaći.^[2] Nakon što pronađe pogodnu ženku započinje ritual parenja. Mužjak najpre započne njušiti i povremeno lagano grickati ženku, nakon čega ona obično počinje trčati pred njim. Nakon nekog vremena ženka zastane, a mužjak joj ponovno počne grickati prednje noge i glavu, koje ona uvlači u oklop kako bi se zaštiti od njegovih ugriza. Mužjak ovom prilikom zna biti vrlo agresivan, a ujedi mu često znaju biti veoma snažni. Celo ovo vreme mužjak se pokušava spariti s ženkom naskačući joj s leđa. Ukoliko ženka prihvati mužjaka, parenje započinje i tom prilikom mužjak ispušta glasove nalik pistanja, dok se ženka u principu ne čuje. Iako inače vrlo miroljubljivi, mužjaci u vreme parenja postaju vrlo ratoborni. Kao pravi rvači, suparnici nastoje jedan drugog prevrnuti na leđa. U međusobnoj poteri znaju se i satima sukobljavati u tako žestokoj borbi. Pobeđeni će dugo mlatarati nogama dok mu ne uspe osoviti se. Kornjače grizu bezubim kljunolikim vilicamama.^[3]

U periodu od maja do jula, ženske šumske kornjače polažu od 2 do 12 jaja u zemlju do 10 cm dubine.^[2]^[3] Inkubacija traje od 60 do 90 dana. Što je temperatura vazduha niža, to inkubacija duže traje. Idealna temperatura za inkubaciju je 30 °C - 31,5 °C i u tim se uslovima najčešće izležu mladi mešanih polova. Kao i kod mnogih gmizavaca temperatura određuje pol mladunca. Na temperaturi od 26 °C samo će se mužjaci rađati, a na 30 °C ženke.^[2] Mladunci iz jaja izlaze u septembru, a provode prvih četiri ili pet godina svog života u samo nekoliko metara od njihovih gnezda.^[3] Nakon što dovrši embrionalni razvoj u jajetu, mladunci počinju izlaziti napolje. Obično taj proces traje od 8 - 24 sata. Ponekad svi mladunci ne izađu u isto vreme van, neki izađu i dan kasnije. Probijanje iz ljuske jaja i izlazak iz gnezdišta nisu nimalo lagani zadaci, treba se probiti i kroz sloj zemlje kojim su pokriveni. U svojim prvim trenucima izlaska iz jaja oklop im je skroz zgužvan i naboran od sklupčanog položaja u jajetu. Kada se izlegu, veličine su 30 - 40 mm i sa 6 - 8 kg težine prepuštene same sebi, ali jako aktivne i živahne i odmah spremne za samostalan život. Istog se momenta počnu kretati, a kroz par sati, odnosno dana, oklop im se izravna i svakim danom postaje čvršći. Rastu polako, pa će veličinu svojih roditelja dostići tek za 12 - 15 godina. Do uzrasta od šest ili osam godina kada ljuska postaje potpuno razvijena, mlade kornjače su osetljive na predatore i mogu postati plen pacova, jazavca, svrake, lisice, divlje svinje, i mnogih drugih životinja. Ako prežive ove pretnje, dugovečnost šumskih kornjača je oko 30 godina.^[2]

Način života[uredi | uredi izvor]

Ova kornjača je isključivo biljojed, voli svakojako povrće, a ponekad pojede i crve, gusenice i sl. U zatočeništvu najčešće jede salate i voće. Vrsta može da preživi bez hrane čitavu nedelju.

Žive pojedinačno, samo u vreme parenja traže partnera. Rastu vrlo sporo, ali zato imaju dug životni vek (do oko 30 godina). Neobično je otporna te izuzetno dobro preživljava razne povrede.

Obična kornjača živi po suvim, kamenitim, grmljem obraslim toplim predelima mediteranskog područja. Najčešća je po travnatim kamenjarsko ravnicama, gde se često susreće po ivicama maslinjaka, šikara i na obradivim područjima. Ređe je možemo naći u brdovitim područjima, dok je iznad 700 m vrlo retka. Izbegava ekstremne temperature, zimski period u stanju mirovanja provodi plitko zakopana pod zemljom. Pre nego što dobro zahladi, a to je obično krajem oktobra kornjača u zemlji iskopa rupu u kojoj će dočekati tople prolećne dane. Iz zimskog se sna budi u martu i aprilu, kada pronalazi partnera za parenje. Parenje se odvija u junu, kada ženke proizvode posebne mirise, kojima privlače mužjaka.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Kornjače

Galerija[uredi | uredi izvor]

Muškarac T. h. hermanni
Ženka T. h. hermanni
Ženka T. h. boettgeri
Skelet
Polaganje jaja
Mlada jedinka
Mlada jedinka
Parenje
Parenje
Parenje
Gnezdo

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Burnie, D. (2001). Animal. London: Dorling Kindersley.
^ ^a ^b ^v ^g ^d Bonin, F. (2006). Turtles of the World. London: A&C Black Publishers Ltd. with Devaux, B. and Dupré, A.
^ ^a ^b ^v Ernst, C.H., C.H. (1997). Turtles of the World. Netherlands: ETI Information Systems Ltd. with Altenburg, R.G.M. and Barbour, R.W.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

[Burnie-1] Burnie, D. (2001). Animal. London: Dorling Kindersley.

[Bonin-2] v ^g ^d Bonin, F. (2006). Turtles of the World. London: A&C Black Publishers Ltd. with Devaux, B. and Dupré, A.

[Ernst-3] v Ernst, C.H., C.H. (1997). Turtles of the World. Netherlands: ETI Information Systems Ltd. with Altenburg, R.G.M. and Barbour, R.W.

[1]

[2]

[3]