1. proleterska divizija NOVJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prva proleterska udarna divizija
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje1. novembar 1942 — kraj rata
Mesto formiranja:
Bosanski Petrovac
FormacijaPrva proleterska brigada
Treća proleterska brigada
Treća krajiška brigada
Jačina3.200 boraca[a]
DeoNOV i PO Jugoslavije
Angažovanje
Komandanti
KomandantKoča Popović[a]
Politički komesarFilip Kljajić Fića[a]

Prva proleterska udarna divizija bila je divizija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, formirana 1. novembra 1942. u Bosanskom Petrovcu, naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ od Prve proleterske brigade, Treće proleterske sandžačke brigade i Treće krajiške brigade. Prilikom formiranja imala je oko 3.200 boraca. Prvi komandant divizije bio je Koča Popović, a politički komesar Filip Kljajić Fića.[1]

Juna 1943. iz sastava Divizije izašla je Treća sandžačka brigada, a novembra 1943. u stalni sastav Divizije ušla je Trinaesta proleterska brigada Rade Končar. U sastavu Divizije bile su još i Sedma krajiška brigada, od sredine jula do sredine avgusta 1943; Osma crnogorska brigada, od novembra 1944. do marta 1945; brigada „Italija“ (sastavljena od italijanskih dobrovoljaca) od oktobra 1944. i Artiljerijska brigada od novembra 1944. godine.[2][3]

Krajem 1944. Divizija je imala 12.367, a 15. aprila 1945. godine 11.775 boraca. Divizija se do 9. novembra 1943. nalazila u sastavu Glavne operativne grupe, potom u sastavu Prvog proleterskog korpusa i od 1. januara 1945. u sastavu Prve armije Jugoslovenske armije. Smatrala se jednom od elitnih jedinica NOVJ.[2][3]

Borbeni put Prve proleterske divizije[uredi | uredi izvor]

Nakon formiranja preduzela je nastupanje prema centralnoj Bosni. Od 19. novembra do 4. decembra 1942. godine likvidirala je garnizone u Sitnici, Čađavici, Mrkonjić Gradu, Jajcu (u sadejstvu sa Trećom divizijom), Skender Vakufu i Kotor Varoši. Tokom januara 1943. godine zauzela je Teslić i Prnjavor.

Tokom Bitke na Neretvi u ofanzivi u dolinu Neretve predstavljala je levu napadnu kolonu, učestvovala je u protivudaru kod Gornjeg Vakufa i u razbijanju četnika kod Nevesinja i Kalinovika.

Tokom Bitke na Sutjesci učestvovala je u napadu u oblasti Foče krajem maja, i odigrala je glavnu ulogu prilikom proboja obruča na Zelengori, nanevši težak udarac 369. legionarskoj diviziji.

Treća proleterska brigada izašla je iz sastava divizije 4. juna 1943. godine. Od 1. septembra divizija je bila u sastavu Prvog proleterskog korpusa. Od novembra 1943. u njen sastav uključena je Trinaesta proleterska udarna brigadaRade Končar“, s kojom je prošla kroz oštre borbe tokom zimskih operacija 1944. godine, operacije „Reselšprung“, operacije „Ribecal“, ofanzive u zapadnoj Srbiji septembra 1944, Beogradske operacije i Sremskog fronta.

Prva proleterska divizija završila je svoj ratni put 20. maja 1945. stacioniranjem u oblasti Trsta i Gorice.

Komandni sastav divizije[uredi | uredi izvor]

Koča Popović prvi komandant divizije
  • Načelnici Štaba divizije:

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Prilikom formiranja divizije
  2. ^ poginuo na dužnosti

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zbornik NOR 1949, str. 197.
  2. ^ a b Vojna enciklopedija 7 1974, str. 491–492.
  3. ^ a b Leksikon NOR 2 1980, str. 912–913.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]