2-Fosfoglicerinska kiselina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
2-Fosfoglicerinska kiselina
Nazivi
IUPAC naziv
3-hidroksi-2-fosfonoksipropanska kiselina
Drugi nazivi
2PG
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
  • C(C(C(=O)O)OP(=O)(O)O)O
  • O=P(O)(O)OC(C(=O)O)CO
Svojstva
C3H7O7P
Molarna masa 186,06 g/mol
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

2-Fosfoglicerinska kiselina (2PG, 2-fosfoglicerat) je glicerinska kiselina koja služi kao supstrat u glikolizi.[3][4] Ona se posredstvom enolaze pretvara u fosfoenolpiruvat (PEP), što je predzadnji korak konverzije glukoze u piruvat.

U glikolizi[uredi | uredi izvor]

[[3-Fosfoglicerinska kiselina|3-fosfo-D-glicerat]] Fosfogliceromutaza [[2-Fosfoglicerat|2-fosfo-D-glicerat]] Enolaza fosfoenolpiruvat
   
H2O
H2O
   
  Fosfogliceromutaza   Enolaza

Јedinjenje C00197 u KEGG Metabolički put bazi podataka. Enzim 5.4.2.1 u KEGG Metabolički put bazi podataka. Јedinjenje C00631 u KEGG Metabolički put bazi podataka. Enzim 4.2.1.11 u KEGG Metabolički put bazi podataka. Јedinjenje C00074 u KEGG Metabolički put bazi podataka.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Bailey, Regina. „10 Steps of Glycolysis”. Архивирано из оригинала 15. 05. 2013. г. Приступљено 14. 12. 2012. 
  4. ^ Campbell, Neil A.; Brad Williamson; Robin J. Heyden (2006). Biology: Exploring Life. Boston, Massachusetts: Pearson Prentice Hall. ISBN 978-0-13-250882-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]