AEGEE

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Evropski studentski forum
Studentska mreža Evrope
SkraćenicaAEGEE
MotoSome call it Europe, but we call it home
Datum osnivanja1985.
Tipevropska studentska organizacija
SedišteBrisel
 Belgija
Područje delovanja Evropa
(40 država, 161 grad)
Članovi13.000
Službeni jeziciengleski, francuski
PredsednikTedi van Amelsvort
Broj zaposlenih10
Veb-sajtwww.aegee.org
www.aegee.eu

Evropski studentski forum (engl. European Students' Forum, franc. Association des Etats Généraux des Etudiants de l'Europe (AEGEE)) jedna je od najvećih evropskih studentskih organizacija.[1] Ime je dobila po prvom prvom parlamentu uspostavljenom tokom francuske revolucije, Etats Généraux.[2]

AEGEE-Beograd je postao član mreže AEGEE-Europe 12. novembra 1995. godine, na redovnoj skupštini (Agori) u Budimpešti.

Struktura[uredi | uredi izvor]

AEGEE ima godišnji izabrani evropski odbor, upravni odbor[3] sa sedištem u Briselu i brojne radne grupe na evropskom nivou.[4] Postoji velika mreža autonomnih lokalnih grupa, „antena”. Aktivni članovi se sastaju dva puta godišnje u proleće i jesen na generalnoj skupštini zvanoj Agora, čiji je domaćin svaki put druga antena. Većina kandidata za pozicije na evropskom nivou bira se na Agori, čime se takođe ratifikuje osnivanje ili zatvaranje antena, radnih grupa i projekata. Postoji i manji godišnji Evropski sastanak planiranja (EPM), namenjen razvoju projekata i kampanja i obično se održava krajem zime: Tokom EPM-a, AEGEE takođe radi na razvoju svog strateškog plana u agendi za celu AEGEE mrežu.

Udruženje nema nacionalni nivo, i ne priznaje sadašnje nacionalne granice u Evropi.

Antene podržava Mrežna komisija, grupa iskusnih članova koje je izabrala Agora da pomognu mreži da raste i razvija se. Oni pružaju savete, obuku i praktičnu pomoć, posebno sa lokalnim ljudskim resursima i organizacijom događaja. Svaki komesar mreže je odgovoran za određeni broj lokalnih postava preko nekoliko nacionalnih granica, koji se mogu reorganizovati na svakoj Agori kako bi se sprečilo stvaranje bilo kakve fiksne nacionalne ili regionalne podele.

Svaka gradska antena je zasebno pravno lice prema svom lokalnom zakonu, a ne pod direktnom kontrolom upravnog odbora. Međutim, da bi postale deo AEGEE mreže, potencijalne antene moraju uključiti principe AEGEE statuta u svoj sopstveni, i njihove statute treba da odobri upravni odbor i pravna komisija. Oni potpisuju ugovor pod nazivom Ugovor o članstvu koji omogućava AEGEE da zatvori antenu u slučaju neaktivnosti ili ozbiljnog prekršaja.

Članstvo u anteni je uglavnom otvoreno za sve mlađe od 35 godina koji žive u lokalnom području, uz plaćanje članarine koju odredi lokalni odbor. Mnoge antene koncentrišu svoje promotivne aktivnosti na studente na svom matičnom univerzitetu i nisu mnogo vidljive strancima.

Većina AEGEE događaja je otvorena za nečlanove, međutim ovo se obično slabo promoviše osim za lokalne studente. Uobičajeno je da svi učesnici budu iz grada domaćina ili drugih AEGEE antena. Neke aktivnosti, pre svega statutarne Agore i EPM i projekat Letnjeg univerziteta, eksplicitno su ograničene na članove AEGEE koje mora odobriti odbor njihove matične antene.

AEGEE je osnovan u Francuskoj i još uvek koristi brojne francuske termine, ali glavni radni jezik na evropskom nivou je sada engleski, koji je takođe definisan kao zvanični jezik Agore. Većina antena koristi svoj lokalni jezik za svoje lokalne aktivnosti, međutim članovima lokalnih odbora generalno je potrebno radno znanje engleskog jezika.

Njegov trenutni odbor se sastoji od pet ljudi. Statutarno šesto i sedmo mesto u odboru ostaju upražnjene dok sledeći odbor ne preuzme dužnost.

Upravni odbor 1. avgust 2021 – 31 jul 2022
Pozicja Une AEGEE-lokal Nacionalnost
Predsednik, direktor mreže Tedi van Amelsvort Ajndhoven  Holandija
Finansijski direktor Frederik Rajan Volis Alikante  Irska
Potpredsednik, direktor za spoljne odnose Teodora Panus Kišinjev  Moldavija

Istorija[uredi | uredi izvor]

1985[uredi | uredi izvor]

Udruženje je nastalo 16. aprila 1985. kao rezultat EGEE 1 konferencije (États Généraux des Étudiants de l'Europe), kada je održano prvo okupljanje u Parizu: konferencija studenata iz Pariza, Lajdena, Londona, Madrida, Milana i Minhena, koju je organizovao osnivački predsednik Frank Bjančeri u saradnji sa pet Velikih škola u Parizu.[5][6][7] Ona je imala za cilj da prevaziđe paralizu tadašnjeg procesa evropskih integracija. Frank Bjančeri je vodio ceo proces i uskoro su uključeni studenti želeli da pretvore EGEE konferenciju u organizaciju koja je platforma za mlade Evropljane. Cilj osnivača je bio da stvore prostor za mlade Evropljane da razgovaraju o evropskim pitanjima i predstave svoje ideje i evropskim i nacionalnim institucijama.

Zbog jedinstvenosti ideje u to vreme, EGEE je uspeo da stimuliše mnoge studente da uspostave lokalne organizacije u svojim gradovima.

1986[uredi | uredi izvor]

Formirane su tri EGEE radne grupe: sponzorstvo, pripravnički staž i jezičke studije.

EGEE je domaćin konferencije o prekograničnom razvoju u Najmegenu.
Do početka akademske godine, EGEE ima 26 filijala i 6.000 članova.
EGEE organizuje u Hajdelbergu konferenciju o odnosima između Dalekog istoka i Evrope.
EGEE organizuje u Tuluzu prvi evropski svemirski vikend.
EGEE organizuje u Parizu konferenciju o farmaceutskoj industriji u Evropi.
EGEE organizuje u Minhenu konferenciju o Evropskom monetarnom sistemu.[8][9][10]
EGEE organizuje, zajedno sa listom Le Mond Noć 7 evropskih gradova, emitovanje političkih debata o budućnosti Evrope između studenata i visokih političara u sedam različitih gradova.

1987[uredi | uredi izvor]

EGEE ubeđuje francuskog predsednika Fransoa Miterana da podrži finansiranje programa Erasmus, programa razmene studenata koji finansira Evropska komisija.[11]

Deblokiranje ERASMUS programa smatra se glavnim dostignućem udruženja i Domeniko Lenarduci, tadašnji šef obrazovanja Evropske komisije (1984–87), potvrdio je u ovom intervjuu[12] stvaranje Erazmus programa i ulogu AEGEE.[13]
EGEE organizuje u Madridu Evropsku nedelju kojom obeležava prvu godišnjicu pridruživanja Španije i Portugalije Evropskoj zajednici.

1990[uredi | uredi izvor]

Les Anciens d'AEGEE-Europe je osnovan tokom EGEE VI sastanka u Parizu.[14]

Objavljen je novi AEGEE logo koji predstavlja „Vaš ključ Evrope“.

1999[uredi | uredi izvor]

Osnivanje AEGEE-Akademije za obuku i ljudske resurse u Agori-Barselona, podstaknuto pripremama za Evropsku školu u Gisenu

AEGEE organizuje svoju Mirovnu akademiju koja se bavi temama sukoba u Španiji, Severnoj Irskoj, Kosovu, Južnoj Africi i Bosni i Hercegovini.
Stefan Reksigel, dobija počasno članstvo od AEGEE-Evrope za inovaciju i instrumentalni razvoj AEGEE IT infrastrukture.

2000[uredi | uredi izvor]

„Obrazovanje za demokratiju“, novi program stipendiranja koji pomaže studentima sa ratom uništenog Kosova da studiraju na univerzitetima u inostranstvu.

Tokom jeseni, članovi AEGEE-Beograd učestvovali su na javnom skupu na kome se saznaje za Miloševićev poraz.
AEGEE pokreće EURECA, doprinos dizajnu novog obrazovnog programa za proširenu Evropsku uniju.

2001[uredi | uredi izvor]

AEGEE organizuje nekoliko velikih projekata koji se fokusiraju na mir i stabilnost u jugoistočnoj Evropi i regionu Mediterana u okviru projekta Obrazovanje za demokratiju.

Oana Dakijana, dobitnica je nagrade Mladi Evropljanin godine od strane Hajnc-Švarckopf fondacije za njen angažman u približavanju Evrope mladima iz zemalja istočne Evrope.
Markus Šonher, dobija Počasno članstvo AEGEE-Evrope za svoje aktivnosti u Centralnoj i Istočnoj Evropi, studijska putovanja u Moldaviju i njegov rad na ukidanju viza u Evropi.

2002[uredi | uredi izvor]

AEGEE pokreće jedan od najvećih i najuspešnijih projekata: Tursko-grčki građanski dijalog između 2002. i 2005. Sa osnivanjem AEGEE lokalnog stanovništva u Turskoj tokom 1990-ih, AEGEE je uvideo neophodnost uspostavljanja dijaloga između suseda u sukobu. Na osnovu sopstvenog iskustva i napetih odnosa turskih i grčkih članica AEGEE tih prvih dana, AEGEE je svoje aktivnosti usmerio na izgradnju mira između dve zemlje kao organizacija koja deluje za mir i stabilnost, dokazujući na AEGEE razmerama da je saradnja moguća i da se dijalog između ljudi može odvijati mnogo lakše nego dijalog između političkog nivoa.

Lansiranje AEGEE-televizije od strane AEGEE-Eindhoven.[15]
Majkl Van Hes, prima nagradu počasnog članstva AEGEE-Evrope za njegov dugogodišnji doprinos AEGEE i njegovu ulogu u projektima Pronađi svoj put i Evropa i Evro.

2003[uredi | uredi izvor]

AEGEE pokreće projekat Diskusija Bolonjskog procesa pripremajući se za početak harmonizacije visokog obrazovanja u Evropi i donoseći mu snažnu studentsku perspektivu. AEGEE organizuje prvo studijsko putovanje na Kavkaz.[16]

AEGEE organizuje prvu međunarodnu studentsku konferenciju u tampon zoni na Kipru.[17]
AEGEE pokreće svoj projekat EU i Evropa.
AEGEE postaje formalni član Međunarodnog evropskog pokreta (EMI).[18][19][20]

2004[uredi | uredi izvor]

AEGEE započinje dijalog sa novim susedima proširene EU u svom projektu Evropa & EU, koji vodi Radna grupa za međunarodnu politiku

AEGEE otvara svoju prvu lokalnu filijalu u Gruziji, u Tbilisiju.
Anan Džahangirl, osvaja nagradu Mladi Evropljanin godine,[21] koju dodeljuje Hajnc-Švarckopf fondacija za njegovu posvećenost približavanju procesa evropskih integracija mladim ljudima u Azerbejdžanu.

2005[uredi | uredi izvor]

AEGEE slavi svoju 20. godišnjicu u Pragu i objavljuje specijalno izdanje svog „Ključa Evrope“.[22]

AEGEE je jedna od nevladinih organizacija osnivača i postaje članica Platforme za celoživotno učenje (LLLP).
Olivije Genking, dobija Počasno članstvo AEGEE-Evrope za svoje učešće u projektu EU & Evropa, svoju ulogu u uspostavljanju mnogih novih lokalnih organizacija, kreiranju novih projekata i stalnu podršku mreži.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „European Youth Forum”. European Youth Forum (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 27. 6. 2018. g. Pristupljeno 2019-05-24. 
  2. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 11. 12. 2013. g. Pristupljeno 12. 12. 2013. 
  3. ^ „AEGEE Europe: Contact”. aegee.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-05-24. 
  4. ^ „AEGEE Europe: Working Groups”. aegee.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 10. 10. 2012. g. Pristupljeno 2019-05-24. 
  5. ^ „France's educational elite”Neophodna novčana pretplata. Daily Telegraph. 17. 11. 2003. Arhivirano iz originala 2022-01-12. g. Pristupljeno 5. 2. 2019. 
  6. ^ Pierre Bourdieu (1998). The State Nobility: Elite Schools in the Field of Power. Stanford UP. str. 133—35. ISBN 9780804733465. 
  7. ^ What are Grandes Ecoles Institutes in France?
  8. ^ Alogoskoufis, George; Giavazzi, F.; Giovannini, A. (1991). „Limiting Exchange Rate Flexibility: The European Monetary System.”. Economica. 58 (230): 261. ISSN 0013-0427. JSTOR 2554656. doi:10.2307/2554656. 
  9. ^ Liberto, Daniel. „European Monetary System (EMS) Definition”. Investopedia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-03-27. 
  10. ^ van den Bempt, Paul; de Grauwe, Paul (1987). The European Monetary System : towards more convergence and closer integration. Acco. ISBN 90-334-1600-X. OCLC 18291716. 
  11. ^ Kruitwagen, Bart (29. 1. 2018). „AEGEE, the failed European Students' Forum”. Newropeans Magazine (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 10. 04. 2023. g. Pristupljeno 2019-05-24. 
  12. ^ AEGEE Europe (2012-12-24), The creation of the Erasmus Programme, and the role of AEGEE, Pristupljeno 2019-05-24 
  13. ^ The creation of the Erasmus Programme, and the role of AEGEE
  14. ^ „Les Anciens d'AEGEE”. Arhivirano iz originala 02. 12. 2019. g. Pristupljeno 2019-05-24. 
  15. ^ „AEGEE Television – History AEGEE.tv”. Arhivirano iz originala 2. 12. 2007. g. Pristupljeno 6. 11. 2007. 
  16. ^ „AEGEE Caucasus Case Study Trip 2003”. projects.aegee.org. Pristupljeno 2019-05-24. 
  17. ^ „Cyprus News Agency: News in English, 03-09-08”. hri.org. Pristupljeno 2019-05-24. 
  18. ^ International Youth Secretariat (1953). European Movement. NA: Charles Scribner's Sons. str. 22. 
  19. ^ „The establishment of the European Movement”. Centre Virtuel de la Connaissance sur l’Europe. Pristupljeno 2020-11-15. 
  20. ^ „Building a 'Europe of Culture'. Centre Virtuel de la Connaissance sur l’Europe. Pristupljeno 2020-11-15. 
  21. ^ „Young European of the Year”. Schwarzkopf Foundation. Arhivirano iz originala 18. 06. 2018. g. Pristupljeno 24. 4. 2018. 
  22. ^ „Key to Europe 2004/2005”. Issuu (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-05-24. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]