Albugo candida

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Albugo candida
Albugo candida na biljci hoću-neću
Naučna klasifikacija
Domen:
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Potklasa:
Peronosporomycetidae
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Albugo candida
(Pers.) Kuntze
Sinonimi

Aecidium candidum Pers. (1797)
Albugo cruciferarum (DC.) Gray (1821)
Cystopus candidus (Pers.) Lév. (1847)
Uredo candida (Pers.) Fr., (1832)
Uredo cruciferarum DC.

Albugo candida je parazitski protist iz carstva Chromalveolata, prouzrokovač biljne bolesti bele rđe. Najrasprostranjenija je vrsta roda Albugo, a parazitira na samoniklim i gajenim biljkama iz familije kupusa (Brassicaceae)[1]. Domaćin mogu biti predstavnici 241 vrste iz 63 roda[2].

Životni ciklus[1][uredi | uredi izvor]

Životni ciklus vrste Albugo candida obuhvata smenu jedrovih faza, odnosno polno razmnožavanje po tipu oogamije.

Nepovoljni vegetacioni period (zimu) Albugo candida preživljava unutar domaćina, u stadijumu haploidne micelije, ili u obliku diploidnog zigota (oospore). Oospore se najčešće nalaze na semenu biljaka. Pri povoljnim uslovima, oospora klija i mejotički se deli dajući do 60 haploidnih mejozoospora. Mejozoospore rastu u miceliju, koja se može uočiti na nadzemnim delovima biljke, gde se razvija u intercelularima, a u ćelije ulazi haustorijama, i preko njih se snabdeva hranljivim materijama.

Bespolno se micelija može deliti produkcijom brojnih sporangija, koje se gomilaju ispod epidermisa biljke dok on ne pukne. Pri pucanju, sporangije se rasprše u spoljašnju sredinu u vidu bele praškaste mase, a vetrom ili kapima kiše raznose se do drugih biljaka. U zavisnosti od vlažnosti sredine, na novom domaćinu će se sporangije razviti u miceliju ili mitotičkim deobama obrazovati zoospore, koje će kasnije klijati u miceliju.

Polni proces počinje tako što se na miceliji formiraju oogonije i/ili anteridije, čijim spajanjem se dešava oplođenje. Zigot nastaje u centru oogonije i u zrelom stanju (oospora) okružen je debelim mrkim zidom.

Bela rđa[2][uredi | uredi izvor]

Bela rđa je česta, ali ne i ozbiljna bolest biljaka. Jedini ekonomski značajan efekat ima na proizvodnju semena. Simptomi oboljenja su pojava beličastih pustula sa sporangijama na licu listova, stablima i cvetovima, kao i mrko-žute pege na naličju listova. Sistemska infekcija oosporama izaziva povećanje mase (hipertrofiju) i krivljenje stabala i sterilnost.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Vukojević J. 2006. Praktikum iz mikologije i lihenologije (V izdanje). NNK International: Beograd. ISBN 978-86-83635-49-8.
  2. ^ а б Vukojević J, Duletić-Laušević S. 2004. Patogene gljive voća i povrća u Srbiji. NNK International: Beograd. ISBN 978-86-83635-30-6.