Alphaville

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alfavil

Alfavil (nem. Alphaville) je nemački muzički sastav, veoma popularan tokom osamdesetih godina. Alfavil su 1982. godine u Minsteru osnovali Marijan Gold (rođen kao Hartvig Širbaum 26. maja 1954), Bernard Lojd (rođen kao Bernard Gesling 2. februara 1960) i Frank Mertens (rođen kao Frank Zorgac 26. oktobra 1961), pod prvobitnim imenom Forever Young. Alfavil su svirali sint-pop i muziku Novog talasa. Najpoznatiji su po svoja dva velika svetska hita, Big in Japan i Forever Young.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

1984. godine Alfavil izdaju svoj prvenac, singl Big in Japan, potom Sounds like a Melody i Forever Young, i ubrzo i album Forever Young. Pesme se takoreći preko noći redom penju na vrhove pop i disko lestvica i grupa dobija svetsku prepoznatljivost. I pored vrtoglavog uspeha, Frank Mertens krajem godine napušta sastav, a zamenjuje ga početkom 1985. Riki Eholet (rođen kao Volfgang Nojhaus 6. avgusta 1960). 1985. izlazi četvrti singl The Jet Set, a 1986. Alfavil izdaje prvo Dance With Me, a potom i drugi album Afternoons in Utopia, koji su producirali Piter Volš (Skot Voker, Simpl Majnds) i Stiv Tompson (A-Ha, Dejvid Boui). U junu izlazi Afternoons zajedno sa singlom Universal Daddy, a u decembru Jerusalem. Sa albumom The Breathtaking Blue 1989. (sa Klausom Šulceom) menjaju stil ka mešavini najrazličitijih stilova, roka, klasike, bluza i džeza. Umesto pojedinačnih spotova, za Alfavil su devet producenata, među kojima i Godfri Ređo (Koyaanisqatsi), snimili čitav film pod nazivom Songlines zasnovan na pesmama sa albuma. Uspeh prvog singla se međutim nije ponovio.

Nakon „najbolje-od“ albuma First Harvest 1992, do tada najambiciozniji poduhvat grupe, Prostitute, koji je još jednom drastično proširio stilske okvire Alfavila, usledio je tek 1994. Kompozitor i aranžer Rajner Blos se po prvi put javlja kao takoreći nezvanični četvrti član sastava. 1995. godine, posle deset godina isključivo studijskog rada, počinju i prve ture Alfavila, tokom kojih se Britanac Martin Lister ustaljuje kao dodatni klavijaturista. 1997. godine izlazi peti studijski album Salvation, kao povratak sint-pop korenima grupe i poslednji u sastavu Gold, Lojd, Eholet (Riki je sastav napustio krajem godine). U januaru 1999. godine izdaju antologiju Dreamscapes na 8 CD-ova (uglavnom novog i ranije neizdavanog materijala, miksova i živih izvođenja). Nakon turneja širom sveta, izlazi 2000. godine album Stark Naked and Absolutely Live i 2001. remiks album Forever Pop i DVD sa snimcima prvih koncerata u Sjedinjenim državama održanim u Solt Lejk Sitiju (Juta).

2001. i 2002. godine Alfavil su celokupnu produkciju svog novog materijala postavljali na Internet, odakle ju je umrežena publika mogla besplatno pratiti i komentarisati od početaka sve do konačnih oblika. Rezultat ovog poduhvata bila su 4 CD-a pod nazivom CrazyShow (ili Dreamscapes 9-12) izdata 2003. Bernard Lojd nije učestvovao u izradi ovog albuma i ubrzo po njegovom izlasku, 18. marta 2003, je objavio da napušta grupu. Trenutno, jezgro Alfavila čine Marijan Gold (vokal), Martin Lister (klavijature), Dejvid Guds (gitare) i Pirson Grendž (bubnjevi).

Bernard Lojd (kao Atlantic Popes) i Marijan Gold su izdavali i samostalne albume. Frank Mertens radi na muzičkom projektu pod nazivom Maelstrom.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

  • 1984: Forever Young
  • 1986: Afternoons in Utopia
  • 1988: The Singles Collection
  • 1989: The Breathtaking Blue
  • 1992: First Harvest 1984-92
  • 1994: Prostitute
  • 1997: Salvation
  • 1999: Dreamscapes (8 CD-ova)
  • 1999: Visions of Dreamscapes (u Brazilu)
  • 1999: Flame
  • 1999: Salavation (u SAD)
  • 2000: Stark Naked and Absolutely Live
  • 2001: Forever Pop
  • 2003: CrazyShow (4 CD-a)
  • 2003: CrazyShow Excerpts

Hit-singlovi[uredi | uredi izvor]

  • Big in Japan (1984), #1. u Nemačkoj, #1. u SAD
  • Sounds Like A Melody (1984), #3. u Nemačkoj
  • Forever Young (1984), #1. u Nemačkoj
  • Jet Set (1985), #11. u Nemačkoj
  • Dance With Me (1986), #1. u Nemačkoj
  • Universal Daddy (1986), #36. u Nemačkoj
  • Jerusalem (1987), #57. u Nemačkoj
  • Romeos (1989), #45. u Nemačkoj
  • Fools (1994), #70. u Nemačkoj

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pingitore, Silvia (2022-09-12). „Interview with Alphaville's Marian Gold about Forever Young” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-07-03.