Aluminijum sulfid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aluminijum sulfid
Nazivi
Drugi nazivi
Aluminum sulfid
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.013.736
  • [Al+3].[Al+3].[S-2].[S-2].[S-2]
Svojstva
Al2S3
Molarna masa 150,158 g/mol
Agregatno stanje siva čvrsta materija
Gustina 2,32 g/cm3
Tačka topljenja 1100°C
Tačka ključanja 1500°C (sublimira)
razlaže se
Rastvorljivost u drugi rastvarači -
Opasnosti
Bezbednost prilikom rukovanja MSDS
nije na listi
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondКод запаљивости 0: Неће горети (нпр. вода)Health code 4: Very short exposure could cause death or major residual injury. E.g., VX gasReactivity code 2: Undergoes violent chemical change at elevated temperatures and pressures, reacts violently with water, or may form explosive mixtures with water. E.g., phosphorusSpecial hazards (white): no code
0
4
2
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Aluminijum sulfid je hemijsko jedinjenje sa formulom Al2S3. Ovaj materijal ima nekoliko strukturnih formi. On je senzitivan na vlagu, u prisustvu koje prelazi u hidratisane aluminijumske okside/hidrokside.[3] Ovaj proces se odvaja kad je sulfid izložen atmosferskom vazduhu. Reakcija hidrolize proizvodi gasoviti vodonik sulfid (H2S).

Kristalna struktura[uredi | uredi izvor]

Više od šest kristalnih formi aluminijum sulfida je poznato. Neke od njih su navedene ispod. Većina njih ima veoma slične strukture, koje se razlikuju u valentnom uređenu rešetke, čime se formiraju uređene ili neuređene podrešetke.[4][5]

Forma Simetrija Prostorna
grupa
a (A) c (A) ρ (g/cm³)
α Heksagonalna 6.423 17.83 2.32
β Heksagonalna P63mc 3.579 5.829 2.495
γ Trigonalna 6.47 17.26 2.36
δ Tetragonalna I41/amd 7.026 29.819 2.71

Priprema[uredi | uredi izvor]

Aluminijum sulfid paljenjem dva elementa

2 Al + 3 S → Al2S3

Ova reakcija je izuzetno egzotermna te nije neophodno zagrevanje mešavine sumpora i aluminijuma. Proizvod se formira u stopljenom obliku. Reakcija doseže temperature više od 1100 °C, što je dovoljno da se otopi čelik. Rashlađeni proizvod je veoma tvrd.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Holleman, A. F.; Wiberg, E. "Inorganic Chemistry" Academic Press: San Diego. 2001. ISBN 978-0-12-352651-9.
  4. ^ Landolt, Hans; D. Bimberg, Richard Börnstein; Börnstein, Richard (1982). Halbleiter. Springer. стр. 12. ISBN 978-3-540-13507-4. Приступљено 23. 9. 2011. 
  5. ^ Flahaut J. Ann. Chim. (Paris) 7 (1952) 632–696

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]