Android (operativni sistem)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Android
Verzija operativnog sistema Juniks
ProgramerGugl
Open handset alajans
Napisan uC (jezgro), C++, Java (korisničko okruženje)[1]
Radno stanjeU razvoju
Izvorni modelSoftver otvorenog koda sa komercijalnim dodacima na većini uređaja
Marketinški ciljPametni telefoni, tableti, televizori i automobili i nosivi uređaji
Dostupan naVišejezičan (preko 100 jezika)
Upravljač paketimaAPK (primarno putem Gugl plej-a, ali je moguće i lokalno ili putem alternativnih izvora, kao na primer F-Droid-a)
Platforme32/64-bitna ARM arhitektura, x86, X86-64, MIPS i MIPS64
Tip jezgraMonolitno (izmenjeno Linuks jezgro)
LicencaApač licenca 2.0
Izmene Linuks jezgra pod GNU-ovom opštom javnom licencom verzija 2 (engl. GNU GPL v2)[2]
Zvanični veb-sajtandroid.com

Android je mobilni operativni sistem kompanije Gugl zasnovan na Linuks jezgru, prvenstveno dizajniran za mobilne uređaje sa ekranom osetljivim na dodir, kao što su pametni telefoni i tablet uređaji. Korisnički interfejs Androida je zasnovan na direktnoj manipulaciji objektima na ekranu, korišćenjem ulaza u vidu dodira koji odgovaraju pokretima u realnom svetu kao što su prevlačenje, pritiskanje zumiranje (engl. pinching) kao i unos teksta pomoću virtuelne tastature. Kao dodatak uređajima osetljivim na dodir, Gugl je razvio i Android TV za televizore, Android Auto za automobile i Wear OS za ručne satove, svaki od njih sa prilagođenim korisničkim interfejsom. Varijante Android operativnog sistema se koriste i na igračkim konzolama, digitalnim kamerama, personalnim računarima i drugim elektronskim uređajima.

Android je razvila istoimena kompanija (engl. Android, Inc.) koju je kompanija Gugl kupila 2005. godine. Android je predstavljen 2007. godine zajedno sa osnivanjem udruženja Open Handset Alajans (OHA) (engl. Open Handset Alliance, OHA), konzorcijuma hardverskih, softverskih i telekomunikacionih kompanija posvećenih razvoju otvorenih standarda za mobilne uređaje. Prvi Android telefon je prodat u septembru 2008. godine i od tada je predstavljeno više izdanja ovog operativnog sistema, sa najnovijom verzijom 8.0 "Oreo", koja je predstavljena u avgustu 2017. godine. Android aplikacije se mogu preuzeti sa Gugl plej prodavnice, na kojoj zaključno sa februarom 2017. godine, ima preko 2,7 miliona aplikacija. Android je najprodavaniji operativni sistem na tablet računarima od 2013. godine, i pokreće se na većini[a] pametnih telefona danas. Od maja 2017. godine, Android ima 2 milijarde aktivnih korisnika mesečno, i poseduje najveću bazu korisnika od svih operativnih sistema.

Izvorni kod Androida je objavljen od strane Gugl-a i dostupan je pod licencom otvorenog koda, iako se većina Android uređaja isporučuje u kombinaciji softvera otvorenog koda i vlasničkih licenci, između ostalog i vlasničkog softvera neophodnog za pristup Gugl servisima. Android je popularan među tehnološkim kompanijama koje zahtevaju gotove, jeftine, prilagodljive i lake operativne sisteme za svoje visokotehnološke uređaje. Otvorenost ove platforme je ohrabrila ogromnu zajednicu programera i entuzijasta da koriste softver otvorenog koda kao osnovu za svoje zajedničke projekte, kao i da kreiraju zakrpe za starije uređaje, dodaju nove funkcionalnosti za naprednije korisnike i da portuju Android na uređaje koji su prvobitno isporučivani sa drugim operativnim sistemima. Velike razlike u hardveru koji se nalazi u Android uređajima dovodi do velikih kašnjenja u nadogradnji softvera, gde je obično potrebno da prođe i po nekoliko meseci između različitih verzija operativnog sistema i sigurnosnih zakrpa, pre nego što se isporuči korisnicima, ili se ponekad uopšte i ne isporuči. Uspeh Androida je doveo do toga da postane predmet različitih sporova između tehnoloških kompanija u vezi sa patentima i autorskim pravima.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Kompanija Android osnovana je oktobra 2003. godine u mestu Palo Alto, u Kaliforniji. Osnovali su je Endi Rubin (jedan od osnivača kompanije Dendžer),[3] Rič Majner (jedan od osnivača kompanije Vajldfajer Komjunikejšns),[4] Nik Sirs[5] (potpredsednik kompanije Ti-Mobajl) i Kris Vajt (direktor odeljenja za dizajn i razvoj interfejsa kompanije VebTV) radi razvoja, po Rubinovim rečima, „pametnih mobilnih uređaja koji su svesni lokacije i prioriteta korisnika“. Prvobitna namera kompanije bila je razvoj naprednog operativnog sistema za digitalne kamere, kada su shvatili da tržište za ove uređaje nije mnogo veliko, pa su preusmerili svoje napore na proizvodnju operativnog sistema za pametne telefone koji bi se takmičio sa operativnim sistemima Simbijan (engl. Symbian) i Vindous mobajl (engl. Windows Mobile). Eplov operativni sistem iOS u to vreme još nije bio predstavljen.[6] Bez obzira na prethodne uspehe osnivača i prvih zaposlenih, kompanija Android je poslovala tajno, otkrivajući samo da je radila na softveru za mobilne telefone. Iste godine, Endi Rubin je ostao bez novca. Stiv Perlman, njegov bliski prijatelj, mu je pozajmio 10.000 dolara i istovremeno odbio da ima ulog u kompaniji.[7]

Gugl je kupio kompaniju Android, 17. avgusta 2005. godine, čime je ona u potpunosti postala deo Gugla. Ključni zaposleni u ovoj kompaniji, uključujući Rubina, Majnera i Vajta, ostali su u kompaniji nakon akvizicije. Nije se mnogo znalo o ovoj kompaniji u to vreme, ali su mnogi pretpostavili da Gugl ovim potezom planira da uđe na tržište mobilnih telefona. U Guglu, tim predvođen Endi Rubinom razvio je platformu za mobilne uređaje zasnovanu na Linuksovom jezgru. Gugl je ovom platformom ciljao proizvođače telefona i operatere, obećavajući fleksibilan i nadogradiv sistem.[8][9][10]

Spekulacije o tome da Gugl namerava da uđe na tržište mobilnih komunikacija su se nastavile tokom decembra 2006. godine.[11] Izveštaji Bi-Bi-Si-ja i Vol Strit Džurnala pokazali su da je Gugl želeo sopstvenu pretragu i aplikacije na mobilnim telefonima i da je na tome uveliko radio. Štampani i onlajn mediji su ubrzo izvestili o glasinama da Gugl razvija telefon pod sopstvenim brendom. Takođe se spekulisalo da kako je Gugl definisao tehničke specifikacije, tako je pokazivao prototipove proizvođačima mobilnih telefona i mrežnim operaterima. U septembru 2007. godine Informejšn vik (engl. InformationWeek) u svojoj studiji izveštava o tome da je Gugl podneo više prijava za patente u oblasti mobilne telefonije.[12][13]

Erik Šmit, Endi Rubin i Hugo Bara na pres konferenciji povodom predstavljanja Gugl tableta Neksus 7

Open Hendset Elijans (OHA), konzorcijum tehnoloških kompanija uključujući Gugl, proizvođače uređaja kao što su HTC, Soni i Samsung, telekomunikacionih operatera kao što su Sprint i Ti-Mobajl i proizvođača čipova kao što su Kvolkom i Teksas instruments, osnovan je 5. novembra 2007. sa ciljem razvoja otvorenih standarda za mobilne uređaje. Istog dana, Android je predstavljen kao prvi proizvod ovog konzorcijuma, mobilna platforma zasnovana na Linuks jezgru verzije 2.6. Prvi komercijalno dostupan telefon koji pokreće Android bio je HTC Drim (engl. HTC Dream), predstavljen 22. oktobra 2008. godine.[14]

Gugl je 2010. godine predstavio svoju Neksus seriju uređaja koju su činili pametni telefoni i tablet uređaji koje je pokretao Android operativni sistem i koje su proizvodili Guglovi partneri-proizvođači. HTC je sarađivao sa Guglom na proizvodnji prvog Neksus pametnog telefona, Neksus Uan (engl. Nexus One).[15] Gugl predstavlja Neksus telefone i tablete kao osnovne modele, demonstrirajući najnovije hardverske i softverske osobine Androida baš na njima. 13. marta 2013. Lari Pejdž je u svom blog postu objavio da Endi Rubin napušta svoju poziciju i prelazi na druge projekte u kompaniji.[16] Njega je zamenio Sandar Pičaj, koji je istovremeno nastavio svoju poziciju direktora Gugl kroum divizije,[17] koja proizvodi Kroum OS.

Od 2008. godine Android je pretrpeo brojne ispravke koje su postepeno poboljšavale operativni sistem, dodajući nove funkcije i ispravljajući greške u prethodnim izdanjima.

Svako veliko izdanje Androida je nazvano, po abecednom redu, po nekom dezertu ili slatkišu; na primer, verzija 1.5 Kapkejk (engl. Cupcake – kolačić) je prethodila verziji 1.6 Donat (engl. Donut – krofna).

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Korisnički interfejs[uredi | uredi izvor]

Obaveštenjima se pristupa povlačenjem s vrha ekrana; pojedinačna obaveštenja se mogu skloniti sa ekrana povlačenjem unazad i mogu imati dodatne funkcije (kao u primeru obaveštenja o propuštenom pozivu na slici).

Korisnički interfejs Androida je zasnovan na direktnoj manipulaciji[18] objektima na ekranu, korišćenjem ulaza u vidu dodira koji odgovaraju pokretima u realnom svetu. Odgovor na korisnički unos se izvršava istog trenutka i omogućava korisniku povratnu informaciju, najčešće putem vibracije uređaja. Dodatni hardver, kao što su akcelerometar, žiroskop, i senzor blizine, se koristi za dodatne zahteve korisnika, kao na primer podešavanje orijentacije ekrana u zavisnosti od položaja uređaja ili omogućavanje korisniku da kontroliše vozilo u igrici rotirajući uređaj i na taj način simulirajući kontrolu vozila volanom.[19]

Prilikom pokretanja Android uređaja prikazuje se početni ekran, polazna tačka svakog uređaja, slična radnoj površini kod personalnih računara. Početni ekran se obično sastoji od ikonica aplikacija i vidžeta; ikonice aplikacija pokreću povezane aplikacije, dok vidžeti prikazuju sadržaj u realnom vremenu koji se automatski ažurira, kao na primer vremensku prognozu, prijemno sanduče elektronske pošte ili najnovije vesti, direktno na početnom ekranu.[20] Iako se početni ekran može sastojati od više stranica kroz koje korisnik može da se kreće, on je izuzetno prilagodljiv, omogućavajući korisniku da podesi njegov izgled po svom ukusu. Aplikacije drugih proizvođača, dostupne na Gugl pleju ili drugim prodavnicama aplikacija, mogu da menjaju izgled početnog ekrana, pa čak i da imitiraju druge operativne sisteme, kao što je recimo Vindous foun.[21] Mnogi proizvođači, pa čak i mobilni operateri, prilagođavaju izgled Android uređaja, da bi se razlikovali od konkurencije.[22]

Na vrhu ekrana svakog Android uređaja nalazi se statusna linija, koja prikazuje važne informacije o samom uređaju i njegovom povezivanju. Statusna linija se može povući nadole, radi prikazivanja obaveštenja koja generišu aplikacije, kao što su na primer pristigla elektronska pošta ili SMS poruka, na način koji ne prekida korisnika u svom radu.[23] U ranijim verzijama Androida ova obaveštenja su direktno vodila otvaranju relevantne aplikacije, međutim novije verzije donose mogućnost dodatnih funkcionalnosti, kao što je mogućnost direktnog pozivanja broja telefona iz obaveštenja o propuštenom pozivu, bez potrebe otvaranja aplikacije za biranje brojeva.[24] Obaveštenja se prikazuju korisniku dok ih ne pročita ili eventualno odbaci.

Aplikacije[uredi | uredi izvor]

Android poseduje veliki broj aplikacija drugih proizvođača, koje su dostupne putem prodavnica aplikacija kao što su Gugl plej ili Amazon Epstor, ili putem preuzimanja i instalacije APK datoteka aplikacije sa veb-sajtova drugih proizvođača.[25] Gugl plej aplikacija omogućava korisnicima pretraživanje, preuzimanje i ažuriranje aplikacija koje objavljuje Gugl ili drugi programeri, i unapred je instalirana na svim kompatibilnim uređajima.[26] Ova aplikacija filtrira listu dostupnih aplikacija koje su kompatibilne sa datim uređajem, pa programeri mogu da ograniče dostupnost svojih aplikacija na određene operatere ili države iz poslovnih razloga.[27] Kupovina neželjenih aplikacija se može poništiti 15 minuta nakon preuzimanja[28], dok neki operateri nude direktan obračun kupljenih aplikacija sa Gugl pleja, gde se cena aplikacije dodaje na mesečni račun korisnika.[29] Zaključno sa septembrom 2012. godine, ukupan broj aplikacija dostupnih za Android bio je 675.000, dok je procenjeni broj preuzimanja aplikacija sa Gugl pleja bio 25 miliona.[30]

Aplikacije za Android se razvijaju u Java programskom jeziku, korišćenjem Android razvojnog paketa (engl. Android software development kit, SDK). Ovaj paket sadrži sveobuhvatan niz razvojnih alata,[31] kao što su program za pronalaženje grešaka (engl. debugger), softverske biblioteke, emulator realnog uređaja, dokumentacija, primeri koda i priručnici. Zvanično podržano integrisano razvojno okruženje (engl. Integrated development environment, IDE) je Android studio.

Da bi Gugl servisi ispunjavali stroge kriterijume Narodne Republike Kine po pitanju Internet cenzure, Android uređaji koji se prodaju u ovoj državi su prilagođeni tako da koriste servise koje je ova država odobrila za korišćenje.[32]

Upravljanje memorijom[uredi | uredi izvor]

S obzirom da Android uređaje najčešće pokreće baterija, operativni sistem Android je dizajniran da upravlja RAM memorijom tako da se potrošnja baterije svede na minimum, nasuprot desktop operativnim sistemima koji su dizajnirani tako da stalno budu povezani na neprekidan izvor električne energije. Kada se neka od Android aplikacija više ne koristi, sistem je automatski obustavlja, tako da iako je tehnički dostupna ona ne zauzima nijedan resurs (na primer potrošnju baterije ili procesorsku snagu), već čeka u pozadini ponovno aktiviranje. Na ovaj način se ostvaruje dvostruka prednost - aplikacije ne moraju da se gase i iz početka aktiviraju svaki put i aplikacije koje rade u pozadini ne troše bateriju.[33]

Android upravlja automatski aplikacijama smeštenim u memoriji: kada ponestaje memorije sistem počinje da gasi aplikacije i procese koji su neaktivni neko vreme, u obrnutom redosledu od vremena korišćenja (prvo najstarije). Ovaj proces je nevidljiv za korisnike jer ne moraju sami da upravljaju memorijom gaseći aplikacije.[34] Međutim, konfuzija oko uprvaljanja memorijom kod Androida dovela je do rasta popularnosti aplikacija na Gugl pleju, koje služe za „ubijanje“ procesa (engl. task killing). Ove aplikacije generalno mogu doneti više lošeg nego dobrog.[35]

Hardverski zahtevi[uredi | uredi izvor]

Zaključno sa novembrom 2013. godine, trenutne verzije Android operativnog sistema zahtevaju najmanje 512 megabajta RAM memorije,[36] i ARM7 (32bit ili 64bit), MIPS ili x86 arhitekturu procesora,[36] kao i grafički procesor (engl. Graphics processing unit, GPU) kompatibilan sa OpenGL ES verzijom 2.0.[37]

Osnovna hardverska platforma za Android je 32-bit, ali je od Android Lolipop uvedena i 64-bit podrška ARM7 arhitektura. Postoji i podrška za x86 arhitekturu kroz Android-x86 projekat (ili, OEM), dok Gugl TV koristi posebnu x86 verziju Androida. U 2012. godini, Intelovi procesori su sve više počeli da se pojavljuju na Android platformi, prvenstveno na telefonima.

Opcioni hardver[uredi | uredi izvor]

Pojedine hardverske komponente nisu neophodne, mada su postale standardne u pojedinim uređajima, te se određeni zahtevi primenjuju samo ako su dostupne. Pojedine komponente su u početku bile neophodne, da bi kasnije bile u potpunosti eliminisane. Kako je Android na početku bio operativni sistem samo za telefone, određene hardverske komponente su bile neophodne, kao što je mikrofon, da bi tokom vremena, funkcija telefoniranja postala opciona. Takođe, kamera više nije bila potrebna ukoliko bi se Android koristio na prijemnicima televizije. U početku je Android zahtevao kameru sa autofokusom, da bi kasnije ovo ograničenje bilo redukovano na kameru sa fiksnim fokusom.

Android uređaji poseduju mnoge opcione hardverske komponente kao što su fotoaparat, kamkorder, uređaj za navigaciju, senzore pokreta, akcelerometar, žiroskop, barometar, magnetometar, senzor blizine, senzor pritiska, termometar i ekran osetljiv na dodir.

Android podržava Open GL ES verzije 1.1, 2.0 i 3.0. Određene aplikacije eksplicitno zahtevaju određene verzije Open GL ES standarda, tako da je pogodan grafički procesor obavezan u Android uređajima da bi pokretale ove aplikacije.

Verzije Android operativnog sistema[uredi | uredi izvor]

Globalna distribucija Androida od decembra 2009. do maja 2018. Android Maršmelo verzija 6.0 najstarija podržana verzija je na 26,0% od svih Android uređaja koja pristupaju Gugl prodavnici dok Nugat (Verzija 7.0) je na 31,1% i svi podržani uključujući Oreo verziju koristi 62,3% uređaja.

Android 1.0[uredi | uredi izvor]

Android je prvi put pokazao publici svoj operativni sistem 2008. sa Androidom 1.0. Verzija koja je toliko stara da nije ni imala svoje kodno ime.

U ovoj verziji operativnog sistema stvari su bili prilično jednostavne, ali je i dalje imao neke od Guglovih aplikacija kao Gmejl, Mape, Kalendar i Jutjub, koji su bili integrisani u operativni sistem.

Android 1.5 Kapkejk (Cupcake)[uredi | uredi izvor]

2009 god. Kapkejk je izašao i sa njim je počela tradicija kodnih imena operativnih sistema. Ova verzija je predstavila nova poboljšanja interfejsu operativnog sistema. Ova verzija je po prvi put prestavila virtualnu tastaturu, nešto što je bilo potrebno tada kad su sve više telefona odbacivalo fizičke tastature.

Uz ovu verziju su takođe bili predstavljeni vidžeti (widget) koji su ubrzo bili jedni od najjačih karakteristika operativnog sistema.

Android 1.6 Donut (Donut)[uredi | uredi izvor]

Donut je izašao u jesen 2009. Ova verzija je popunila dosta rupa, uključujući mogućnost da operativni sistem radi u varijaciji raznih veličina ekrana, faktor koji će biti kritičan u sledećim godinama. Takođe je imao podršku za CDMA mreže, koja bi bila ključna stvar u velikoj popularnosti androida.

Druge karakteristike su bile kutija za brzo pretraživanje. Donut je takođe predstavio vidžet za kontrolu Bezičnog interneta, Blutut (Bluetooth), Globalni pozicioni sistem (GPS) i ostalo.[38]

Android 2.0 i 2.1 Ekler (Eclair)[uredi | uredi izvor]

Prateći brzinu izlaženja novih verzija iz prethodnih godina, Ekler je izašao samo 6 nedelja posle Donut. Njegova nadogradnja 2.1 se isto zvala Ekler, izašla je posle mesec dana.

Najveća novina u ovoj verziji je bila glasna navigacija za prevoz i realne informacije za stanje na putevima, nešto što niko tada nije ni razmišljao o tome. Pored navigacije, Ekler je takođe predstavio pozadine sa animacijama kao i platforminu mogućnost prevod govora u tekst.

Motorola Droid je bio prvi telefon sa 2.0 čim je izašao. Dok je Gugl smeo da koristi Android kao ime operativnog sistema, ime Droid je bio zaštitni znak Lucasfilm u referenci robota u Star Wars serijalima. Motorola je morala da plati Lucasfilm da koristi Droid kao ime svojih telefona.[39]

Android 2.2 Frojo (Froyo)[uredi | uredi izvor]

Samo 4 meseca nakon što je 2.1 izašao, Gugl je predstavio 2.2 Frojo, koji je uglavnom poboljšavao performansu uređaja.

Najveća novina koju je Frojo predstavio je sada već poznati dok u kome su se nalazile sve aplikacije uređaja. Takođe i glasne akcije koje su omogućile da korisnici urade stvari kao da dobiju uputsva i prabljenje beleški tako što bi pritisnuli ikonu na uređaju i izgovorili komadnu.

Uz Frojo je došla podrška za fleš plejer za Androidov pretraživač, bitna stavka zbog veličine korisnosti fleša i Aplova tada stroga ne podrška plejera na njihovim uređajima.

Prvi telefon koji je nosio Guglov Nexus brend je bio Nexus one, izašao je sa 2.1 ali je brzo te godine dobio nadogradnju na 2.2.

Android 2.3 Džindžerbred (Gingerbread)[uredi | uredi izvor]

Džindžerbred je izašao u 2010 god. Svetlozeleno je dugo bila boja Androidovog maskota, a sa 2.3 verzijom postala je integrisan deo izgleda operativnog sistema. Crno i zeleno je izlivalo svuda iz UI dok je android počeo svoj polaki pokret ka karakterističnom dizajnu. Ova verzija je dodala podršku za NFC (NFC) za uređaje koji su imali tu mogućnost. Prvi telefon koji je dodao Džindžerbred i NFC je bio Neksus S, koji je bio proizveden Proizveden od strane Gugl i Samsung. Džindžerbred je takođe bio prvi koji je pokrenuo ideju za Selfi (engl. selfie), tako što je dodao podršku za više kamera i video poziva preko Gugl Tak (engl. Google talk) aplikacije.

Android 3.0 do 3.2 Hanikomb (Honeycomb)[uredi | uredi izvor]

Hanikomb je izašao 2011 god. i bio je čudan period za Android. Android 3.0 je bio ekskluziva za tablet uređaje i tokom nadogradnji na 3.1 i 3.2 verzije, ostao je tablet ekskluziva. Ideja iza ovog sistema je bila da će ova verzija doneti određene mogućnosti što uređaji sa manjim ekranima nisu mogli da podrže u to vreme. Takođe je bio odgovor za Apleov Ipad (engl. Apple Ipad). Čak i ako je 3.0 verzija izašla, neki tableti su i dalje izašli sa 2.X verzijom. Na kraju je Hanikomb bila verzija koja nije bila potrebna, pošto je Gugl odlučio da većinu integracija prebaci u svoju sledeću verziju operativnog sistema.

Android 4.0 Ajs krim sendvič (Ice Cream Sandwich)[uredi | uredi izvor]

Ova verzija je izašla u Oktobru 2011 god. Uz ovu verziju je došlo bezbroj novih mogućnosti za korisnike. Kombinovalo je dosta mogućnosti od hanikomb verzije za tablete i džindžerbred verzije za mobilne uređaje. Takođe je dobilo po prvi put podršku za otključavanje koristeći prednju kameru da uslika korisnika. Ta vrsta biometrijskog otključavanja je do danas dosta više napredovala.

Android 4.1 do 4.3 Dželi Bin (Jelly Bean)[uredi | uredi izvor]

U Junu 2012 god. Izašla je verzija 4.1 uz nju su brzo izašle verzije 4.2 u Oktobru i  4.3 u Julu 2013 god.

Novine u ovoj verziji operativnog sistema su bile novi način prikazivanja notifikacija, koje su prikazivale više informacija i dodali dugmad za akcije vezane za te notifikacije. Još novina u ovoj verziji su puna podrška za Guglov veb pretraživač Hrom (engl. Chrome), Gugl nau (engl. Google now) se takođe pokazao prvi put kao deo pretraživanja na uređaju, „Projekat puter“ je bio predstavljen da ubrza animacije i poboljša odgovaranje ekrana, kao i  podršku za HDR (engl. HDR) slike.

Android 4.4 Kitkat (KitKat)[uredi | uredi izvor]

Kit kat je izašao u Septembru 2013 god. I bila je prva verzija sistema koje koristila brend čokoladice kao svoje ime. Pre nego što je zvanično izašao kompanija je dala male tragove na svojoj konferenciji te godine, da će sledeće kodno ime biti Pita od lemete (engl. Key Lime Pie). Većina Gugl Android tima je mislila da će to biti novo ime. Ali Guglov direktor Android globalnog partnerstva Džon Lagering (engl. John Lagering) je mislio da to ime ne bi bilo previše popularno ime da se koristi za 4.4. Džon je kontaktirao Nestle, kreatora čokoladice, da koriste ime za verziju 4.4. Nestle je prihvatio i čak je izbacio Kitkat čokoladice u obliku Android maskote kao deo brend dogovora sa Guglom.

Kit Kat nije imao veliki broj novina ali je ova verzija bila optimizovana da radi na uređajima koji su imali čak 512 MB memorije. Ovo je omogućilo da proizvođači imaju najnoviju verziju sistema i da instaliraju na jeftinijim uređajima.

Gugl Neksus 5 je bio uređaj koji je izašao sa ovom verzijom sistema. Čak i ako je Kitkat izašao pre 4 godine, postoji još dosta uređaja koji koriste ovu verziju operativnog sistema. Guglova najnovija statistika je pokazala da 15,1% uređaja koriste neku verziju 4.4 Kitkat.

Android 5.0 Lolipop (Lollipop)[uredi | uredi izvor]

Prvi put je izašla u jesen 2014 god. Android 5.0 je bio doneo velike promene u samom izgledu operativnog sistema. Bila je prva verzija koja je Guglov novi jezik  za dizajn, koji je koristio svetlo i senke za animacije i da prikaze dizajn nalik na papir za korisnički interfejs.

Nadogradnja 5.1 je donela male nadogradnje kao što su  podrška za telefone sa dve kartice, HD pozive i zaštita za uređaje protiv lopova čak i posle vraćanja na fabrička podešavanja.

Android 6.0 Maršmelo (Marshmallow)[uredi | uredi izvor]

Maršmelo je izašao u jesen 2015 godine. Uz ovu verziju gugl je predstavio novine kao vertikalni meni za skrolovanje kroz aplikacije, takođe prirodnu podršku za otključavanje uređaja preko otiska za prste, USB C (engl. USB type C) podrška, po prvi put predstavljen način plaćanja Android Pej (engl. Android pay) i još dosta stvari.

Prvi uređaj koji je bio izbačen sa već ugrađenom verzijom 6.0 su bili Gugl Neksus 6P (engl. Google Nexus 6P) i Neksus 5X (engl. Nexus 5X) mobilni uređaji, takođe i sa Piksel C (engl. Pixel C) tabletom.

Android 7.0 Nugat (Nougat)[uredi | uredi izvor]

Verzija 7.0 Gugl operativnog sistema je izašla jeseni 2016 god. Pre imena Nugat gugl je predstavio ovu verziju kao Android N. 7.0 Verzija je donela mnogo novih mogućnosti, jedna od njih je bila mogućnost podeliti ekran na dva dela tako da bi mogli da pokrenete dve aplikacije istovremeno. Razlog je bio zbog mnogo telefona koji su posedovali velike ekrane.

Takođe je bilo dosta promena za ubrzavanje uređaja, kao sto je promena na novi JIT kompajler koji je ubrzavao dosta aplikacije, podrška za Vulkan API (engl. Vulkan API) za brže 3D renderovanje i podrška za OEM za njihovu Dej Drim (engl. Day Dream) virtualnu platformu.

Gugl je iskoristio ovu novu verziju da poguraju njihove uređaje u premijum kategoriju na tržištu. Kompanija je koristila svoje brendirane uređaje kao što su Piksel (Pixel) i Piksel XL (engl. Pixel XL), takođe uz LG V20 (engl. LG V20), koji su bili među prvima koji su izašli sa 7.0 verzijom da se proguraju u tržištu.

Android 8.0 Oreo (Oreo)[uredi | uredi izvor]

U martu 2017 godine Gugl je predstavio njihovu novu verziju kao Android O. Čak i pre izlaska Android 8.0 senior potpredsednik Hiroši Lokhejmer je postavio GIF Oreo na svom tviter nalogu u Februaru te iste godine. To je bila prva indikacija za kodno ime za novu verziju Android operativnog sistema.

U Avgustu, Gugl je je potvrdio da Oreo će biti zvanično ime 8.0 verzije. Ovo je bio drugi put da Gugl koristi brendirani proizvod za kodno ime sistema. Gugl je takođe po prvi put pokazao maskotu za Oreo pred novinarima u intervju u Njujorku umesto da prvu pokažu u Guglovom glavnom štabu kao sto je bila tradicija.

Što se tiče novina u 8.0 verziji, Oreo je imao dosta vizuelnih nadogradnja kao što su novi mod za sliku u slici, novi kanal notifikacija, Novi API za bolji menadžment šifri i podataka i još dosta toga.

Android 9 Paj (Pie)[uredi | uredi izvor]

Gugl je izbacio prvu verziju Androida P za razvijače softvera 7. marta 2018 god. Tada je bio samo poznat kao Android P, i prvi prikaz je radio samo na Guglovim Piksel telefonima. Beta program je otpočeo 8. maja 2018. i omogućio je uređajima koji ne pripadaju Gugl Piksel telefonima pristup novim verzijama Androida P. Android 9 je izašao 6. avgusta pod imenom Paj (pita). Neke od novina u prvom prikazu su Podrška za HDR i HEIF (engl. HEIF) video format, navigacija na Gugl mapama u zatvorenim prostorijama, poboljšano obezbeđenje i zvanična podrška za isečke prednje kamere i senzora ili popularno kao noč (engl. Notch).

Uređaji koji su tokom beta programa imali pristup beta verzijama Androida P koje je Gugl izbacivao su:

Android 10[uredi | uredi izvor]

Prva beta verzija Androida 10 (sa kodnim imenom Q) je izašla 13. marta 2019, samo za Gugl Piksel telefone. Beta program je proširen 7. maja 2019. na uređaje od 11 proizvođača. Jedna od novina u Androidu 10 su dinamična ažuriranja sistema (engl. Dynamic System Updates – DSU), koja omogućavaju Android "Q" uređajima da privremeno instaliraju generičnu sliku sistema (engl. Generic System Image – GSI) i isprobaju novu verziju Androida preko svoje trenutne verzije. Kad korisnici odluče da završe testiranje izabrane slike sistema, mogu samo da ponovo pokrenu uređaj i vrate se u svoju normalnu verziju Androida. Gugl je napravio promenu u davanju imena verzijama Androida u budućnosti. Gde su prošle verzije Androida imale nazive po nekom dezertu ili slatkišu, Android 10 i sledeće verzije će imati samo numerički naziv. Gugl je ovo uradio zbog toga što se Android uređaji prodaju širom sveta, ali neki slatkiši ili dezerti ni ne postoje u nekim delovima sveta. Android 10 je izašao 3. septembra 2019.

Uređaji koji su tokom beta programa imali pristup beta verzijama Androida Q koje je Gugl izbacivao su:

Budućnost androida[uredi | uredi izvor]

Android je imao dugačak put, u početku je bio mali početnički projekat i sada je jedan od vodećih globalnih operativnih sistema za mobilne uređaje. Postoje nagovesti da Gugl trenutno sprema svoj novi operativni sistem, pod imenom Fjuša (engl. Fuchsia), koji podržava puno platformi, od ugrađenih sistema do telefona, tableta, laptopova i kućnih računara.

Ovo samo pokazuje da Gugl i dalje ekstremno želi da poboljša Android i čak su i pokušali da svoj operativni sistem prošire na druge uređaje kao što su Android TV (engl. Android TV), Android Auto (engl. Android Auto) i Ver OS (engl. Wear OS).

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Zelena figura Androida, pored originalnog pakovanja.

Gugl tajno razvija Android operativni sistem sve dok poslednje promene ili ispravke nisu spremne za predstavljanje, i tada izvorni kod postaje javno dostupan.[40] Ovaj izvorni kod bez ikakvih izmena radi samo na odabranim uređajima, najčešće na Neksus seriji uređaja.[41] Da bi Android operativni sistem funkcionisao na uređajima, proizvođači moraju da obezbede dodatne informacije u vidu binarnog koda koji se ugrađuje u sistem.[42]

Zeleni Android logo je 2007. godine za kompaniju Gugl dizajnirao tim grafičkog dizajnera Irine Blok. Ovaj tim je za zadatak imao da kreira univerzalno prepoznatljivu ikonicu koja bi u svom dizajnu sadržala prikaz robota. Nakon mnogo iznetih rešenja baziranih na filmovima sa naučno-fantastičnom i svemirskom tematikom, tim dizajnera je inspiraciju našao u čovekolikom simbolu koji je stajao na vratima toaleta te su ga izmenili da liči na robota. Kako je Android operativni sistem otvorenog koda, dogovoreno je da i logo treba da bude isto slobodan, te je od njegovog lansiranja postojalo bezbroj varijacija njegovog originalnog dizajna.[43]

Učestalost nadogradnje sistema[uredi | uredi izvor]

Kompanija Gugl na svakih šest do devet meseci predstavlja nove verzije Android operativnog sistema, koje su trenutno dostupne većini uređaja.[44] Najnovija verzija je Android 10.

U poređenju sa najvećim konkurentom na tržištu, iOS-om, nove verzije Androida sporo dolaze na aktuelne uređaje. Za uređaje koje ne pripadaju Neksus seriji, nadogradnja najčešće stiže mesecima nakon zvaničnog predstavljanja.[45] Razlog ovome su velike razlike u hardveru među Android uređajima, pa svakom od njih nova verzija mora biti prilagođena, jer zvanični Gugl izvorni kod, neizmenjen radi samo na Neksus modelima. Prilagođavanje Android sistema specifičnom hardveru je proces koji zahteva vreme i resurse proizvođača uređaja, koji se najčešće usredsređuju na svoje najnovije modele, na uštrb starijih modela. Iz tog razloga, starije verzije pametnih telefona često nisu ažurirane, ukoliko proizvođač odluči da ne gubi vreme na njih, bez obzira na mogućnost pokretanja novije verzije. Ovaj problem je još više naglašen ukoliko proizvođači prilagođavaju interfejs i aplikacije Androida, te se ovo mora primeniti na svaku novu verziju. Dodatno kašnjenje nastaje i kad mobilni operateri odluče da sami prilagođavaju i brendiraju Android uređaje prema svojim potrebama i sprovode opsežna testiranja mreže pre nego što nadogradnju učine dostupnom svojim korisnicima.

Jedna od najčešće kritikovanih stvari od strane potrošačkih organizacija i medija koji prate nove tehnologije, jeste nedostatak postprodajne podrške proizvođača i mobilnih operatera.[46][47] Neki od komentara su i da industrija ima finansijske razloge da ne nadograđuje svoje uređaje, jer to dovodi do kupovine novih uređaja,[48] što se smatra „uvredljivim“ za korisnike. Britanski Gardijan čak optužuje proizvođače i mobilne operatere da su namerno kreirali komplikovan način distribucije softverskih nadogradnji.

Gugl se 2011. godine udružio sa mnogim igračima u ovoj industriji kako bi predstavio „Android alijansu za nadogradnju“ (engl. Android Update Alliance), obećavajući dostupnost nadogradnji za svaki uređaj najviše 18 meseci nakon njegovog predstavljanja;[49] međutim, od onda niko više ne pominje ovu alijansu. Gugl je nakon toga počeo sa nadogradnjom mnogih servisa koji su nezavisne od Androida, kao što su Gugl mape i Gugl plej mjuzik. Gugl je takođe predstavio sistemsku komponentu koja obezbeđuje aplikativni programski interfejs (engl. Application programming interface, API) za Gugl servise, koju direktno instalira i nadograđuje Gugl putem Gugl plej servisa i koju podržava većina uređaja na Android verziji 2.2 i novijim.[50]

Linuks jezgro[uredi | uredi izvor]

Od novembra 2013. godine, trenutne verzije Android operativnog sistema sadrže jezgro bazirano na Linuks jezgru verzije 3.x, dok je na verzijama starijim od Android 4.0 Ajs krim sendvič (engl. Ice Cream Sandwich) jezgro bazirano na Linuks jezgru verzije 2.6.x.[51][52][53] Android Linuks jezgro poseduje dublje izmene arhitekture Linuks jezgra u odnosu na tipičan razvojni ciklus Linuks jezgra.[54]

Određene funkcije kojima je Gugl unapredio Linuks jezgro, kao što je funkcija za upravljanje potrošnjom električne energije, nisu prihvaćene od većine programera koji unapređuju ovo jezgro, delom zato što Gugl nije pokazivao nameru da održava sopstveni kod.[55][56][57] Gugl je u aprilu 2010. godine objavio da planira da zaposli dvoje ljudi koji bi radili sa zajednicom okupljenom oko Linuks jezgra,[traži se izvor] međutim Greg Kroa-Hartman, koji trenutno održava stabilnu verziju Linuks jezgra, izjavio je u decembru 2010. godine da je zabrinut time da Gugl više ne želi svoje izmene Linuks jezgra u njegovoj zvaničnoj verziji. Neki od Android programera u Guglu su nagoveštavali da su se zasitili ovog posla, zbog toga što su bili mali tim čiji je prioritet pre svega bio Android.[traži se izvor]

U avgustu 2011. godine, Linus Torvalds je izjavio da će „Android i Linuks eventualno imati zajedničko jezgro u budućnosti, ali da to neće biti slučaj u narednih četiri do pet godina“.[58] U decembru 2011. godine Greg Kroa-Hartman objavio je početak projekta koji je imao za cilj vraćanje nekih Android drajvera, zakrpi i funkcija u Linuks jezgro, počevši sa Linuks verzijom 3.3.[59]

Fleš memorija na Android uređajima podeljena je na nekoliko particija, kao što su /system za sam operativni sistem i /data za korisničke podatke i instalacije aplikacija.[60] Nasuprot Desktop distribucijama Linuksa, vlasnicima Android uređaja nije dozvoljen koreni (engl. root) pristup operativnom sistemu dok se sa bitnijih particija, kao što je /system, mogu samo čitati podaci, ne i menjati. Međutim, koreni pristup se može dozvoliti korišćenjem sigurnosnih nedostataka kod Androida, što se često koristi od strane zajednice otvorenog koda kako bi se povećale sposobnosti samih uređaja, kao i od zlonamernih korisnika kako bi instalirali viruse ili druge zlonamerne programe.[61]

Po mišljenju Linuks fondacije[62] i šefa Gugl-ovog odeljenja za softver otvorenog koda, Krisa DiBone,[63] Android je distribucija Linuks operativnog sistema. Drugi, kao na primer Guglov inženjer Patrik Brejdi, se pak ne slažu da je distribucija Linuksa, pravdajući to nedostatkom mnogih GNU-ovih alata u Androidu.[64]

Softverski stek[uredi | uredi izvor]

Arhitektura Android operativnog sistema

Na vrhu Linuks jezgra, nalazi se posredni softver (engl. middleware), biblioteke i aplikativni programski interfejs (API) napisani u programskom jeziku C, kao i aplikativni softver pokrenut na aplikacionom okviru (engl. application framework) koji sadrži Java-kompatibilne biblioteke bazirane na Apači Harmoniji (engl. Apache Harmony). Android koristi Dalvijk virtualnu mašinu na kojoj se izvršava deks-kod (engl. dex, Dalvik Executable), koji se najčešće prevodi iz Java bajtkoda.[65] Android 5.1 ne radi na Dalviku, već na, ART virtualnoj mašini.[66]

Android koristi biblioteku Bionik umesto standardne Ce biblioteke, koju je svojevremeno Gugl razvio za Android, kao derivaciju BSD standardne Ce biblioteke koda. Bionik poseduje nekoliko osnovnih funkcionalnosti specifičnih za Linuks jezgro i njegov razvoj se nastavlja nezavisno od izvornog koda Androida. Glavne prednosti korišćenja Bionik biblioteke umesto GNU Ce biblioteke (engl. glibc) je drugačije licenciranje i optimizacija za procesore sa manjom frekvencijom.[67][68]

Android nema podrazumevanu podršku za Prozorski sistem iks (engl. X Window Systems) niti podržava standardni skup GNU-ovih biblioteka, te je nemoguće pokretati postojeće Linuks aplikacije ili biblioteke na Androidu.[69]

Zajednica otvorenog koda[uredi | uredi izvor]

Android operativni sistem poseduje aktivnu zajednicu programera i entuzijasta koji koristeći njegov izvorni kod razvijaju sopstvene verzije ovog operativnog sistema.[70] Ove verzije često donose novine na uređaje mnogo brže od proizvođača i operatera, iako bez detaljnijih testiranja i garancije kvaliteta;[71] omogućavaju nastavak podrške za starije uređaje nakon prestanka zvanične podrške; ili pak omogućavaju da se Android nađe na uređajima koje fabrički pokreću drugi operativni sistemi, kao što je npr. HP Tačped (engl. HP TouchPad). Ove verzije najčešće dolaze prethodno rutovane a sadrže izmene koje nisu podesne za korisnike koji nemaju znanje iz ove oblasti, kao što je povećanje radnog takta (engl. overclocking) ili povećanje/smanjenje voltaže procesora.[72] CianogenMod je najčešće korišćen firmver razvijen od zajednice,[73] i predstavlja osnovu za brojne druge.

Istorijski gledano, proizvođači i mobilni operateri su najčešće odbijali da podrže razvoj firmvera od strane drugih proizvođača. Oni izražavaju zabrinutost zbog nepravilnog funkcionisanja uređaja koje pokreću nezvanični zakrpe softvera i troškova koji iz toga proističu.[74] Čak šta više, izmenjeni firmver, kao što je CianogenMod, ponekad nudi funkcije, npr. tetering, za koje bi inače mobilni operateri zahtevali nadoknadu. Kao rezultat toga, raznorazne tehničke prepreke su uobičajene kod mnogih uređaja, uključujući zaključavanje programa za pokretanje operativnog sistema i ograničen pristup korenim (engl. root) dozvolama. I pored toga, kako je softver razvijen od programerske zajednice postajao popularan, tako su proizvođači i mobilni operateri omekšali svoj stav u pogledu razvoja aplikacija od strane drugih proizvođača, pa su neki, među kojima Ha-Te-Ce,[75] Motorola,[76] Samsung[77][78] i Soni,[traži se izvor] pružali podršku i ohrabrivali njihov razvoj. Kao rezultat ovoga, vremenom se potreba da se „zaobiđu“ hardverska ograničenja za instaliranje nezvaničnog firmvera smanjila, pa se sve veći broj uređaja isporučuje sa otključanim pokretačem operativnog sistema (engl. bootloader), kao kod Neksus serije telefona, iako se od korisnika zahteva da se odreknu ove mogućnosti. Bez obzira na sve, određeni mobilni operateri u SAD i dalje zahtevaju da uređaji budu zaključani.[79]

Otključavanje i mogućnost hakovanja pametnih telefona i tableta ostaje razlog tenzije između zajednice programera i industrije, gde programeri insistiraju na tome da je razvoj nezvaničnog firmvera izuzetno važan zbog neuspeha industrije da obezbedi na vreme zakrpe i/ili produženu podršku uređajima.

Bezbednost i privatnost[uredi | uredi izvor]

Ovlašćenja se koriste za kontrolu pristupa aplikacija sistemskim funkcijama

Android aplikacije se izvršavaju u izolovanom okruženju sistema (engl. sandbox) koji nema pristup ostalim sistemskim resursima, osim u slučaju kada korisnik, prilikom instalacije aplikacije, eksplicitno to ne omogući. Pre instalacije aplikacije, Gugl plej prikazuje sva potrebna ovlašćenja: npr. igrici treba omogućiti vibraciju uređaja ili da čuva podatke na SD karticu, ali ne i da čita SMS poruke ili da pristupa telefonskom imeniku. Nakon pregledanja ovih ovlašćenja korisnik bira da li će da ih prihvati ili ne i aplikacija se instalira samo u slučaju da su prihvaćena.[80] Izvršavanje u izolovanom okruženju i sistem ovlašćenja umanjuju uticaj bagova i ranjivosti aplikacija, međutim zabuna među programerima i ograničena dokumentacija dovode do toga da aplikacije zahtevaju nepotrebna ovlašćenja, čime smanjuju njihovu efektivnost.[81] Gugl je izbacio nadogradnju za Android koja verifikuje aplikaciju tako što se u pozadini otkrivaju i ubijaju zlonamerni procesi.[82]

Tzv. „Ep Ops“ (engl. "App Ops") privatnost i kontrolni sistem ovlašćenja, korišćeni u Guglu za interni razvoj i testiranje, predstavljeni su sa Android 4.3 verzijom za Neksus seriju uređaja. Iako je ova funkcionalnost u početku bila tajna, ipak je otkrivena javnosti; omogućavala je korisnicima da instaliraju upravljačku aplikaciju i da prihvate ili odbiju zahteve za ovlašćenjima pojedinačno za svaku instaliranu aplikaciju na uređaju.[83] Kasnije je Gugl zabranio pristup „Ep Ops“ funkciji, počev od Android 4.4.2 verzije uz objašnjenje da je funkcija slučajno omogućena krajnjim korisnicima iako im nije bila namenjena; zbog ovakve odluke Gugl je kritikovan od strane Fondacije za elektronske granice (engl. Electronic Frontier Foundation).[84][85][86] Pojedinačno upravljanje ovlašćenjima aplikacije, putem „Ep Ops“ ili drugih alata, je trenutno moguće samo putem korenog pristupa uređaju.[87][88]

Istraživanje kompanije Trend Mikro pokazuje da je najčešći tip zlonamernog softvera na Androidu, zloupotreba premijum servisa, gde se tekstualne poruke šalju sa inficiranih uređaja na premijum telefonske brojeve, bez znanja korisnika.[89] Zatim, tu je i prikazivanje neželjenih i nametljivih reklama na uređaju, ili neovlašćeno slanje ličnih podataka trećoj strani. Primećeno je da broj bezbednosnih pretnji na Androidu raste eksponencijalno; međutim, inženjeri u Guglu tvrde da firme koje se bave bezbednošću na ovakvim uređajima preteruju sa naglašavanjem pretnji od zlonamernog softvera i virusa, sve zbog svojih komercijalnih razloga,[90][91] pa su ih čak i optužili da igraju na kartu straha korisnika kako bi im prodali softver za zaštitu od virusa. Gugl zastupa stav da je zlonameran softver čak izuzetno redak, navodeći istraživanje kompanije Ef-Sekjur koje je pokazalo da samo 0,5% zlonamernog softvera na Androidu dolazi sa Gugl plej prodavnice.[92]

Gugl trenutno koristi Gugl Baunser, sopstveni skener za zlonameran softver, koji skenira sve postojeće i buduće aplikacije na Gugl plej prodavnici.[93] Namera je da se označe sumnjive aplikacije i da se korisnici upozore sa mogućim problemima pre nego što skinu aplikaciju.[94] Android verzija 4.2 Dželi Bin (engl. Jelly Bean) predstavljena je 2012. godine sa naprednim opcijama bezbednosti, među kojima i skener zlonamernog softvera ugrađen u sistem, i koji takođe može da skenira aplikacije koje nisu sa Gugl plej-a, kao i sistem uzbunjivanja koji obaveštava korisnika kada aplikacija pokušava da šalje poruku na neki premijum broj, blokirajući tu poruku dok je korisnik sam ne odobri za slanje.[traži se izvor] Nekoliko bezbednosnih firmi, uključujući Lukaut Mobajl Sekjuriti,[95] AVG Tehnolodžis,[96] i Makafi,[97] su objavile antivirusne programe za Android uređaje. Ovaj softver je neefikasan zbog toga što se aplikacije već izvršavaju u izolovanom okruženju (engl. sandboxing), čime se ograničava njihova sposobnost da dublje skeniraju sistem zbog pretnji.[98]

Android pametni telefoni imaju mogućnost izveštavanja o lokaciji Vaj-faj pristupne tačke, kako bi kreirali baze podataka koje sadrže fizičke lokacije stotine miliona takvih pristupnih tačaka. Ove baze podataka čine mape u elektronskom obliku koje lociraju pametne telefone korisnika i na taj način im omogućavaju korišćenje aplikacija kao što su Forskver, Gugl latitjud, Fejsbuk plejsiz i prikazivanje reklama vezanih za lokaciju gde se nalazite.[99] Program za praćenje, kao što je TejntDroid,[100] istraživački projekat akademske zajednice, može, u određenim slučajevima, da otkrije kada se lični podaci šalju iz aplikacije na udaljene servere.[101] U avgustu 2013. godine, Gugl je predstavio Menadžer Android uređaja (engl. Android Device Manager (ADM)), komponentu koja omogućava korisnicima da daljinski prate, lociraju i obrišu sve podatke iz svojih Android uređaja, putem veb okruženja.[102] U decembru 2013. godine, Gugl je predstavio Menadžer Android uređaja kao pojedinačnu Android aplikaciju na Gugl plej-u, gde je dostupna uređajima koje pokreće Android 2.2 ili novije verzije.[103][104]

Otvorenost Android platforme omogućava bezbednosnim firmama da postojeće uređaje adaptiraju za bezbednije korišćenje. Primera radi, Samsung je sa firmom General Dynamics, putem zajedničke akvizicije Open Kernel Lab-a (engl. Open Kernel Lab), radio na izradi nove verzije Dželi Bin-a za svoj projekat "Knoks" (engl. Knox).[105][106]

Prilikom objavljivanja informacija o masovnom špijuniranju putem Interneta, u septembru 2013. godine objavljeno je da su američke i britanske obaveštajne agencije, Državna bezbednosna agencija (engl. National Security Agency - NSA) i Državni komunikacioni štab (engl. Government Communications Headquarters - GCHQ), imali pristup podacima korisnika Ajfona, Blekberija i Androida. Kako je navedeno, ove agencije su imale pristup svim podacima pametnih telefona, uključujući SMS poruke, lokaciju, i-mejlove i beleške[107] Naredni izveštaji, iz januara 2014. godine, su otkrili da su obaveštajne agencije imale mogućnost presretanja ličnih informacija koje su prenošene Internetom putem društvenih mreža i popularnih aplikacija kao što je igrica Engri Brds, koje prikupljaju lične podatke u svrhu reklamiranja. Državni komunikacioni štab poseduje, sudeći po izveštajima Gardijana skup različitih aplikacija i reklamnih mreža u obliku vikija, i različite podatke koji se iz njih mogu izvući.[108] Iste sedmice, Finska firma Rovio, koja razvija popularnu igricu Engri Brds, je objavila da preispituje svoj odnos sa reklamnim platformama u svetlu ovih obelodanjivanja, i pozvala da ostatak industrije uradi isto.[109]

Obelodanjena dokumenta su takođe prikazivala neprestane pokušaje [[Obaveštajna služba|obaveštajnih agencija] da presretnu pretragu i upite sa Gugl mapa za Android i ostale uređaje, kako bi prikupile ogromnu količinu informacija o lokacijama korisnika. Državna bezbednosna agencija i Državni komunikacioni štab insistiraju na tome da su njihove aktivnosti u skladu sa svim relevantnim američkim i inostranim zakonima, iako Gardijan navodi „da obelodanjivanje ovih informacija može dovesti do sve većeg rasta zabrinutosti o tome kako se sa današnjim tehnologijama sakupljaju i koriste informacije, posebno za korisnike izvan SAD, koji uživaju manju zaštitu privatnosti od Amerikanaca.

Licenciranje[uredi | uredi izvor]

Izvorni kod Androida dostupan je pod besplatnim licencama i licencama otvorenog koda. Gugl objavljuje veći deo koda[110] pod Apači licencom verzije 2.0,[111][112][113] dok ostale, izmene Linuks jezgra, pod GNU-ovom opštom javnom licencom verzije 2. Open handset alajans (engl. Open Handset Alliance) javno objavljuje izmene Linuks jezgra. Ostatak Android platforme Gugl razvija tajno, a izvorni kod objavljuje tek kad se objavi nova verzija Androida. Gugl najčešće sarađuje sa proizvođačima hardvera za razvoj premijum (engl. flagship) modela (Neksus serija) sa najnovijim verzijama Androida na njima, pa se tek nakon njihovog predstavljanja javnosti objavljuje i izvorni kod.[traži se izvor] Jedina verzija Androida čiji izvorni kod nije bio javno dostupan odmah nakon predstavljanja, bila je verzija isključivo za tablete Android 3.0 Hanikomb. Razlog tome bio je, sudeći po zvaničnom Android blog postu Endi Rubina, što se požurilo sa proizvodnjom Motorola Zum tableta, na kom je premijerno predstavljen,[114] i zato što nisu hteli da treća strana kreira „loše korisničko okruženje“ pokušavajući da na pametne telefone ugrade Android verziju namenjenu tabletima.[115]

Iako je veći deo Android platforme softver otvorenog koda, mnogi Android uređaji se isporučuju sa mnoštvom softvera u privatnom vlasništvu, kao npr. Gugl plej, Gugl pretraga ili Gugl plej servisi, softverski sloj koji obezbeđuje API integrisan sa, između ostalog, Guglovim servisima. Proizvođači moraju da imaju dozvolu Gugla da postave ove aplikacije na svoje uređaje, pritom ispunjavajući uslove kompatibilnosti i ostale preduslove.[116][50] Prilagođene verzije Androida (kao što su Tač viz i HTC Sens) takođe moraju da zamene pojedine osnovne Android aplikacije, aplikacijama svojih proizvođača i da ugrade dodatni softver koji se ne nalazi na osnovnoj (engl. stock) verziji Androida. Kod mnogih uređaja, proizvođači moraju da obezbede određeni binarni kod kako bi Android radio kako treba[117][118]

Određene Android aplikacije otvorenog koda korišćene u prethodnim verzijama Androida (Pretraga, Muzika i Kalendar) Gugl više ne razvija, već je razvoj preusmeren na nove aplikacije koje su u vlasništvu Gugla i koje se distribuiraju i nadograđuju putem Gugl pleja, npr. Gugl pretraga i Gugl Plej Mjuzik. Iako ove starije aplikacije ostaju u Android izvornom kodu, one više ne dobijaju nadogradnju. Čak šta više, vlasničke varijante osnovnih (engl. stock) aplikacija Kamera i Galerija sadrže određene funkcije (fotosferne panorame i integracija sa Gugl+ albumima) koje su izbačene iz verzija otvorenog koda (iako tek treba da budu totalno zanemarene). Slično ovome, Neksus 5 koristi varijantu Android 4.4 početnog ekrana koja nije besplatna i koja je ugrađena direktno u aplikaciju Gugl pretraga, čime se proširuju mogućnosti dodavanjem govorne pretrage i pristupa Gugl nau kao sopstvenoj stranici na početnom ekranu. Iako je nadogradnja za aplikaciju Gugl Pretraga objavljena putem Gugl pleja za sve Android uređaje, novi početni ekran zahteva instaliranje dodatne aplikacije kako bi funkcionisao, koja nije sadržana u Android 4.4 nadogradnji za sve ostale uređaje (koji su i dalje koristili početni ekran iz Android verzije 4.3). Ova dodatna aplikacija je zvanično objavljena na Gugl pleju pod imenom Gugl Nau Launčer (engl. Google Now Launcher) u februaru 2014. godine, u početku za Neksus i ostale uređaje sa Android 4.4 verzijom.[117][119][120][121]

Ričard Stolmen i Zadužbina za slobodni softver (engl. Free Software Foundation) dosta kritikuju Android i predlažu korišćenje alternativnih operativnih sistema, kao što je Replikant (engl. Replicant), zbog toga što su drajveri i firmver, koji su vitalni za dobro funkcionisanje Android uređaja, u privatnom vlasništvu i zbog toga što Gugl plej omogućava objavljivanje vlasničkog softvera.[122][123]

Uticaj na proizvođače[uredi | uredi izvor]

Gugl Mobajl Servisiz, uz sve zaštićene žigove vezane za Android platformu, proizvođači uređaja mogu koristiti na svojim uređajima samo ako zadovoljavaju uslove i standarde Gugla po pitanju kompatibilnosti, sadržane u Dokumentu o definiciji kompatibilnosti sa Android platformom. Zbog toga, varijante Androida koje sadrže velike izmene u odnosu na osnovnu verziju, kao što je Amazonov Fajer OS (engl. Fire OS) (korišćen kod Kindl Fajer linije tableta i orijentisan na Amazon servise), zatim Nokija Iks Platforma (varijanta koju koristi Nokija Iks porodica uređaja, orijentisana na Nokija i Majkrosoft servise), ili druge varijante koje ne sadrže Gugl aplikacije zbog problema sa cenzurom (kao što je slučaj u Kini),[124][125] su nekompatibilne sa aplikacijama sa Gugl pleja, i u tom slučaju moraju da se isporučuju sa sopstvenim aplikacijama. 2014. godine Gugl je počeo da zahteva da svi Android uređaji koji imaju licencu za Gugl Mobajl Servisiz, moraju prilikom pokretanja operativnog sistema na uređajima prikazuju logo „Pokreće Android“ (engl. "Powered by Android").

Kompanijama članicama udruženja Open handset alajans (OHA), među kojima je većina proizvođača Android uređaja, takođe je ugovorom zabranjeno da proizvode Android uređaje bazirane na izmenjenim varijantama Android operativnog sistema;[117][126] 2012. godine, kompanija Ejser je bila primorana da zaustavi proizvodnju svojih uređaja baziranih na operativnom sistemu Alibaba Grupe nazvanim Alijun OS (engl. Aliyun OS) pod pretnjom izbacivanja iz udruženja OHA, sve zbog tvrdnji Gugla da je platforma nekompatibilna verzija Androida. Alibaba Grupa je branila svoj stav činjenicom da je operativni sistem potpuno različita platforma od Androida (primarno je koristila HTML5 aplikacije), koja je sadržala delove Android platforme samo u onom delu kako bi omogućila kompatibilnost sa Android aplikacijama. I pored toga, ovi uređaji su se isporučivali sa prodavnicom aplikacija koja je nudila Android aplikacije; međutim, većina njih je bila piratizovana.[127][128][129]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ >70%

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Android Code Analysis”. Arhivirano iz originala 14. 09. 2013. g. Pristupljeno 6. 6. 2012. 
  2. ^ „Licenses”. Android Open Source Project. Open Handset Alliance. Pristupljeno 9. 9. 2012. „'The preferred license for the Android Open Source Project is the Apache Software License, 2.0... Why Apache Software License? ... For userspace (that is, non-kernel) software, we do in fact prefer ASL2.0 (and similar licenses like BSD, MIT, etc.) over other licenses such as LGPL. Android is about freedom and choice. The purpose of Android is promote openness in the mobile world, but we don't believe it's possible to predict or dictate all the uses to which people will want to put our software. So, while we encourage everyone to make devices that are open and modifiable, we don't believe it is our place to force them to do so. Using LGPL libraries would often force them to do so.' 
  3. ^ Markoff, John (4. 11. 2007). „I, Robot: The Man Behind the Google Phone”. The New York Times. Pristupljeno 15. 2. 2012. 
  4. ^ Kirsner, Scott (2. 9. 2007). „Introducing the Google Phone”. The Boston Globe. Arhivirano iz originala 4. 1. 2010. g. Pristupljeno 15. 2. 2012. 
  5. ^ Vogelstein, Fred (april 2011). „How the Android Ecosystem Threatens the iPhone”. Wired. Pristupljeno 2. 6. 2012. 
  6. ^ Welch, Chris (16. 4. 2013). „Before it took over smartphones, Android was originally destined for cameras”. The Verge. Pristupljeno 1. 5. 2013. 
  7. ^ Vance, Ashlee (27. 7. 2011). „Steve Perlman's Wireless Fix”. Bloomberg Businessweek. Bloomberg. Pristupljeno 3. 11. 2012. 
  8. ^ Block, Ryan (28. 8. 2007). „Google is working on a mobile OS, and it's due out shortly”. Engadget. Pristupljeno 17. 2. 2012. 
  9. ^ Sharma, Amol; Delaney, Kevin J. (2. 8. 2007). „Google Pushes Tailored Phones To Win Lucrative Ad Market”. The Wall Street Journal. Pristupljeno 17. 2. 2012. 
  10. ^ „Google admits to mobile phone plan”. directtraffic.org. Google News. 20. 3. 2007. Arhivirano iz originala 3. 7. 2007. g. Pristupljeno 17. 2. 2012. 
  11. ^ McKay, Martha (21. 12. 2006). „Can iPhone become your phone?; Linksys introduces versatile line for cordless service”. The Record (Bergen County). str. L9. Arhivirano iz originala 5. 2. 2013. g. Pristupljeno 21. 2. 2012. „And don't hold your breath, but the same cell phone-obsessed tech watchers say it won't be long before Google jumps headfirst into the phone biz. Phone, anyone? 
  12. ^ Claburn, Thomas (19. 9. 2007). „Google's Secret Patent Portfolio Predicts gPhone”. InformationWeek. Arhivirano iz originala 07. 11. 2017. g. Pristupljeno 30. 10. 2017. 
  13. ^ Pearce, James Quintana (20. 9. 2007). „Google's Strong Mobile-Related Patent Portfolio”. mocoNews.net. Arhivirano iz originala 16. 12. 2008. g. Pristupljeno 17. 2. 2012. 
  14. ^ „T-Mobile Unveils the T-Mobile G1 – the First Phone Powered by Android”. HTC. 23. 9. 2008. Arhivirano iz originala 12. 7. 2011. g. Pristupljeno 17. 2. 2012.  AT&T's first device to run Android was the Motorola Backflip.
  15. ^ Wray, Richard (14. 3. 2010). „Google forced to delay British launch of Nexus phone”. London: guardian.co.uk. Pristupljeno 17. 2. 2012. 
  16. ^ Arthur, Charles (13. 3. 2013). „Andy Rubin moved from Android to take on 'moonshots' at Google | Technology | guardian.co.uk”. Guardian. Pristupljeno 14. 3. 2013. 
  17. ^ Page, Larry (13. 3. 2013). „Official Blog: Update from the CEO”. Googleblog.blogspot.co.uk. Pristupljeno 14. 3. 2013. 
  18. ^ „Touch Devices | Android Open Source”. Source.android.com. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  19. ^ „Real Racing 2 Speeds Into The Android Market – Leaves Part 1 In The Dust”. Phandroid.com. 22. 12. 2011. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  20. ^ „Widgets | Android Developers”. Developer.android.com. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  21. ^ „Launcher 7 Brings Windows Phone's Simple, Attractive Interface to Android”. Lifehacker.com. 20. 5. 2011. Pristupljeno 24. 11. 2012. 
  22. ^ Begun 2011, str. 7.
  23. ^ „UI Overview | Android Developers”. Developer.android.com. Arhivirano iz originala 15. 09. 2012. g. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  24. ^ „Notifications | Android Developers”. Developer.android.com. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  25. ^ Ganapati, Priya (11. 6. 2010). „Independent App Stores Take On Google's Android Market”. Wired News. Pristupljeno 20. 2. 2012. 
  26. ^ „Android Compatibility”. Android Open Source Project. Pristupljeno 20. 2. 2012. 
  27. ^ „Android Compatibility”. Android Developers. android.com. Pristupljeno 16. 11. 2013. 
  28. ^ „Returning Apps”. Google Inc. Pristupljeno 9. 1. 2012. 
  29. ^ Chu, Eric (13. 4. 2011). „Android Developers Blog: New Carrier Billing Options on Android Market”. android-developers.blogspot.com. Pristupljeno 15. 5. 2011. 
  30. ^ „Google Play hits 25 Billion downloads, 675,000 apps and games”. 
  31. ^ „Tools Overview”. Android Developers. 21. 7. 2009. 
  32. ^ Yun Qing, Liau. "Phonemakers make Android China-friendly." ZD Net, 15 October 2012.
  33. ^ „The truth about Android task killers and why you don't need them”. PhoneDog. 26. 6. 2011. Arhivirano iz originala 23. 10. 2012. g. Pristupljeno 30. 10. 2012. 
  34. ^ „Android PSA: Stop Using Task Killer Apps”. Phandroid.com. 16. 6. 2011. Pristupljeno 30. 10. 2012. 
  35. ^ „Updates”. Lifehacker.com. 28. 11. 2011. Pristupljeno 2. 11. 2012. 
  36. ^ a b „Android KitKat”. Android Developers Portal. android.com. Pristupljeno 16. 11. 2013. 
  37. ^ „Graphics”. Android Developers. android.com. Pristupljeno 15. 11. 2013. 
  38. ^ Bluetooth Application Developer's Guide. Elsevier. 2002. str. 1—68. ISBN 9781928994428. doi:10.1016/b978-192899442-8/50004-5. 
  39. ^ Phillips, Forrest (18. 10. 2011). „The Star Wars franchise, fan edits, and Lucasfilm”. Transformative Works and Cultures. 9. ISSN 1941-2258. doi:10.3983/twc.2012.0385. 
  40. ^ At http://source.android.com
  41. ^ McCann, John (13. 12. 2012). „Android 4.1 Jelly Bean source code released | News”. TechRadar. Pristupljeno 20. 12. 2012. 
  42. ^ „Building for devices”. Android Open Source Project. Pristupljeno 30. 10. 2017. 
  43. ^ Kennedy, Pagan (11. 10. 2013). „Who Made That Android Logo?”. The New York Times. The New York Times, October 11, 2013. 
  44. ^ Isacc, Mike (21. 10. 2011). „A deep-dive tour of Ice Cream Sandwich with Android's chief engineer”. Ars Technica. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  45. ^ Cunningham, Andrew (27. 6. 2012). „What happened to the Android Update Alliance?”. Ars Technica. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  46. ^ March 15, 2010 (15. 3. 2010). „Make Sure You Know Which Version Of Android Is On That Phone Before Buying It – The Consumerist”. Consumerist.com. Pristupljeno 24. 11. 2012. 
  47. ^ „Android's smartphone OS upgrade issues need more than a quick fix | Dan Gillmor | Comment is free | guardian.co.uk”. Guardian. 28. 9. 2007. Pristupljeno 24. 11. 2012. 
  48. ^ „Security takes a backseat on Android in update shambles”. The Register. 22. 11. 2011. Pristupljeno 2. 11. 2012. 
  49. ^ „Android Update Alliance examined, results since Google I/O found lacking”. SlashGear. 6. 9. 2011. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  50. ^ a b „Balky carriers and slow OEMs step aside: Google is defragging Android”. Ars Technica. 2. 9. 2013. Pristupljeno 3. 9. 2013. 
  51. ^ Toombs, Cody (25. 10. 2013). „Code Commits In AOSP Indicate Android Will Be Updated To The v3.10 Linux Kernel”. androidpolice.com. Pristupljeno 3. 11. 2013. 
  52. ^ Udall, Al (19. 10. 2011). „Ice Cream Sandwich Runs on Linux Kernel 3.0.1”. fineoils.blogspot.com. Pristupljeno 3. 11. 2013. 
  53. ^ „Android Kernel Versions”. elinux.org. 7. 7. 2011. Pristupljeno 3. 11. 2013. 
  54. ^ Androidology – Part 1 of 3 – Architecture Overview (Video). YouTube. 6. 9. 2008. Pristupljeno 7. 11. 2007. 
  55. ^ Meyer, David (3. 2. 2010). „Linux developer explains Android kernel code removal”. ZDNet. Pristupljeno 20. 2. 2012. 
  56. ^ Greg Kroah-Hartman (2. 2. 2010). „Android and the Linux kernel community”. Pristupljeno 20. 2. 2012. „'Google shows no sign of working to get their code upstream anymore. Some companies are trying to strip the Android-specific interfaces from their codebase and push that upstream, but that causes a much larger engineering effort, and is a pain that just should not be necessary.' 
  57. ^ Proffitt, Brian (10. 8. 2010). „Garrett's LinuxCon Talk Emphasizes Lessons Learned from Android/Kernel Saga”. Linux.com. Arhivirano iz originala 20. 6. 2012. g. Pristupljeno 21. 2. 2012. 
  58. ^ Vaughan, Steven J.-Nichols (18. 8. 2011). „Linus Torvalds on Android, the Linux fork”. zdnet.com. Pristupljeno 15. 2. 2012. 
  59. ^ Eitzen, Chris von (23. 12. 2011). „Android drivers to be included in Linux 3.3 kernel”. h-online.com. Pristupljeno 15. 2. 2012. 
  60. ^ Raja, Haroon Q. (19. 5. 2011). „Android Partitions Explained: boot, system, recovery, data, cache & misc”. Addictivetips.com. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  61. ^ Whitehorn, Jools (10. 2. 2012). „Android malware gives itself root access | News”. TechRadar. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  62. ^ Ask AC: Is Android Linux? (9. 10. 2023). „Ask AC: Is Android Linux?”. Android Central. Pristupljeno 14. 3. 2013. 
  63. ^ derStandard.at. „Google: "Android is the Linux desktop dream come true" – Suchmaschinen – derStandard.at " Web”. Derstandard.at. Pristupljeno 14. 3. 2013. 
  64. ^ Paul, Ryan (24. 2. 2009). „Dream(sheep++): A developer's introduction to Google Android”. Ars Technica. Pristupljeno 3. 4. 2013. 
  65. ^ Bray, Tim (24. 11. 2010). „What Android Is”. tbray.org. Pristupljeno 15. 2. 2012. 
  66. ^ „Introducing ART”. android.com. Pristupljeno 2. 11. 2013. 
  67. ^ Burnette, Ed (4. 6. 2008). „Patrick Brady dissects Android”. ZDNet. 
  68. ^ Turner, David (7. 2. 2009). „Questions about Bionic”. „'The name "Bionic" comes from the fact that it is part-BSD and part-Linux: its source code consists in a mix of BSD C library pieces with custom Linux-specific bits used to deal with threads, processes, signals and a few others things.' 
  69. ^ Paul, Ryan (23. 2. 2009). „Dream(sheep++): A developer's introduction to Google Android”. Ars Technica. Pristupljeno 15. 2. 2012. 
  70. ^ McFerran, Damien (17. 4. 2012). „Best custom ROMs for the Samsung Galaxy S2 | Reviews | CNET UK”. Reviews.cnet.co.uk. Arhivirano iz originala 15. 09. 2012. g. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  71. ^ „Custom ROMs For Android Explained – Here Is Why You Want Them”. 20. 8. 2012. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  72. ^ Isaac, Mike (11. 4. 2011). „Android OS Hack Gives Virtual Early Upgrade | Gadget Lab”. Wired.com. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  73. ^ „CyanogenMod Has Now Been Installed On Over 2 Million Devices, Doubles Install Numbers Since January”. Androidpolice.com. 28. 5. 2012. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  74. ^ „Unlock Bootloader”. Arhivirano iz originala 01. 11. 2011. g. Pristupljeno 30. 10. 2011. 
  75. ^ „HTC's bootloader unlock page”. Htcdev.com. Arhivirano iz originala 19. 10. 2012. g. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  76. ^ Crook, Jordan (24. 10. 2011). „Motorola Offers Unlocked Bootloader Tool”. Techcrunch.com. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  77. ^ „CyanogenMod 7 for Samsung Galaxy S2 (II): Development Already Started!”. Inspired Geek. 8. 6. 2011. Arhivirano iz originala 22. 8. 2012. g. Pristupljeno 11. 4. 2014. 
  78. ^ „CyanogenMod coming to the Galaxy S 2, thanks to Samsung”. Android Central. 6. 6. 2011. 
  79. ^ Kopstein, Joshua (20. 11. 2012). „Access Denied: why Android's broken promise of unlocked bootloaders needs to be fixed”. The Verge. Pristupljeno 24. 11. 2012. 
  80. ^ „Android Security Overview”. Android Open Source Project. Pristupljeno 20. 2. 2012. 
  81. ^ Felt, Adrienne Porte; Chin, Erika; Hanna, Steve; Song, Dawn; Wagner, David. „Android Permissions Demystified”. 
  82. ^ „Google goes hard on Malware for Android platform | Gadget Cluster”. Forbes. Arhivirano iz originala 07. 11. 2017. g. Pristupljeno 14. 01. 2022. 
  83. ^ Tung, Liam (16. 12. 2013). „Google removes 'awesome' but unintended privacy controls in Android 4.4.2”. ZDNet. Pristupljeno 19. 2. 2014. 
  84. ^ Arthur, Charles (20. 12. 2013). „Android's permissions gap: why has it fallen so far behind Apple's iOS?”. The Guardian. Pristupljeno 19. 2. 2014. 
  85. ^ „Danny Holyoake - Google+ - Well, darn. It's confirmed Android 4.4 KitKat is missing…”. 11. 11. 2013. Pristupljeno 19. 2. 2014. 
  86. ^ Rosenblatt, Seth (19. 12. 2013). „Why Android won't be getting App Ops anytime soon | Mobile - CNET News”. News.cnet.com. Pristupljeno 19. 2. 2014. 
  87. ^ Freml, John (27. 11. 2013). „Tip: Get App Ops back on Android 4.4 KitKat”. Pocketables. Pristupljeno 19. 2. 2014. 
  88. ^ „[New App] XPrivacy Gives You Massive Control Over What Your Installed Apps Are Allowed To Do”. Androidpolice.com. 23. 6. 2013. Pristupljeno 19. 2. 2014. 
  89. ^ Protalinski, Emil (17. 7. 2012). „Android malware numbers explode to 25,000 in June 2012”. ZDNet. Pristupljeno 9. 11. 2012. 
  90. ^ „Mobile malware exaggerated by "charlatan" vendors, says Google engineer”. PC Advisor. 24. 11. 2011. Pristupljeno 9. 11. 2012. 
  91. ^ „Android 4.2 brings new security features to scan sideloaded apps”. Android Central. 9. 10. 2023. Pristupljeno 9. 11. 2012. 
  92. ^ „Android malware perspective: only 0,5% comes from the Play Store”. Phonearena.com. 15. 11. 2012. Pristupljeno 14. 3. 2013. 
  93. ^ Chirgwin, Richard. „Google Bouncer flaw”. Tech news site and blog. The Register. Pristupljeno 20. 11. 2012. 
  94. ^ Whittaker, Zack (15. 10. 2012). „Google building malware scanner for Google Play: report”. ZDNet. Pristupljeno 9. 11. 2012. 
  95. ^ „Lookout Mobile Security”. Lookout. Arhivirano iz originala 29. 06. 2012. g. Pristupljeno 5. 7. 2012. 
  96. ^ „Antivirus for Android Smartphones”. AVG. Pristupljeno 16. 2. 2012. 
  97. ^ „McAfee Mobile Security for Android”. Mcafeemobilesecurity.com. Pristupljeno 30. 10. 2017. 
  98. ^ http://www.extremetech.com/computing/104827-android-antivirus-apps-are-useless-heres-what-to-do-instead/2 Android antivirus apps are useless, here's what to do instead — access April 10, 2012
  99. ^ Lohr, Steve (8. 5. 2011). „Suit Opens a Window Into Google”. The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 16. 2. 2012. 
  100. ^ „AppAnalysis.org: Real Time Privacy Monitoring on Smartphones”. Arhivirano iz originala 7. 2. 2012. g. Pristupljeno 21. 2. 2012. 
  101. ^ Ganapati, Priya (30. 9. 2010). „Study Shows Some Android Apps Leak User Data Without Clear Notifications | Gadget Lab”. Wired.com. Pristupljeno 30. 1. 2012. 
  102. ^ „Google announces tool to track lost Android phones”. The Verge. 2. 8. 2013. Pristupljeno 3. 9. 2013. 
  103. ^ „Android Device Manager Now Available in Play Store”. andromint.com. 12. 12. 2013. Arhivirano iz originala 16. 12. 2013. g. Pristupljeno 16. 12. 2013. 
  104. ^ „Android Device Manager now available for downloading on Google Play”. engadget.com. 11. 12. 2013. Pristupljeno 16. 12. 2013. 
  105. ^ „Air-to-ground rocket men flog top-secret mobe-crypto to Brad in accounts”. The Register. 28. 2. 2013. Pristupljeno 8. 8. 2013. 
  106. ^ "Samsung Armors Android to Take On BlackBerry."
  107. ^ Staff (7. 9. 2013). „Privacy Scandal: NSA Can Spy on Smart Phone Data”. Pristupljeno 7. 9. 2013. 
  108. ^ Ball, James (28. 1. 2014). „Angry Birds and 'leaky' phone apps targeted by NSA and GCHQ for user data | World news”. The Guardian. theguardian.com. Pristupljeno 2. 2. 2014. 
  109. ^ Ball, James (28. 1. 2014). „Angry Birds firm calls for industry to respond to NSA spying revelations | World news”. theguardian.com. Pristupljeno 2. 2. 2014. 
  110. ^ Boulton, Clint (21. 10. 2008). „Google Open-Sources Android on Eve of G1 Launch”. eWeek. Pristupljeno 17. 2. 2012. 
  111. ^ „Android Overview”. Open Handset Alliance. Pristupljeno 15. 2. 2012. 
  112. ^ Bort, Dave (21. 10. 2008). „Android is now available as open source”. Android Open Source Project. Arhivirano iz originala 28. 2. 2009. g. Pristupljeno 16. 2. 2012. 
  113. ^ Paul, Ryan (6. 11. 2007). „Why Google chose the Apache Software License over GPLv2 for Android”. Ars Technica. Pristupljeno 16. 2. 2012. 
  114. ^ Bray, Tim (6. 4. 2011). „Android Developers Blog: I think I'm having a Gene Amdahl moment”. Android-developers.blogspot.com. Pristupljeno 16. 2. 2012. 
  115. ^ Hildenbrand, Jerry (24. 3. 2011). „Honeycomb won't be open-sourced? Say it ain't so!”. Androidcentral.com. Pristupljeno 16. 2. 2012. 
  116. ^ „Google mandates 'Powered by Android' branding on new devices”. Geek.com. Arhivirano iz originala 28. 03. 2014. g. Pristupljeno 28. 3. 2014. 
  117. ^ a b v Amadeo, Ron (21. 10. 2013). „Google's iron grip on Android: Controlling open source by any means necessary”. Ars Technica. Condé Nast. Pristupljeno 11. 3. 2017. 
  118. ^ „Building for devices”. Android Open Source Project. Pristupljeno 20. 12. 2012. 
  119. ^ Amadeo, Ron (26. 2. 2014). „"Google Now Launcher" hits Play Store, brings Google homescreen to GPE & Nexus devices”. Ars Technica. Pristupljeno 27. 2. 2014. 
  120. ^ Klug, Brian (14. 11. 2013). „Android 4.4 Factory Images Now Available for Nexus 4, 7 (2012 and 2013), and 10”. AnandTech. Pristupljeno 19. 11. 2013. 
  121. ^ „The Nexus 5's "exclusive" launcher suspiciously receives support for other devices”. Ars Technica. 14. 11. 2013. Pristupljeno 19. 11. 2013. 
  122. ^ Stallman, Richard (19. 9. 2011). „Is Android really free software?”. The Guardian. Pristupljeno 9. 9. 2012. 
  123. ^ Stallman, Richard (5. 8. 2012). „Android and Users' Freedom – Support the Free Your Android campaign”. GNU.org. Free Software Foundation. Pristupljeno 9. 9. 2012. 
  124. ^ „This is Nokia X: Android and Windows Phone collide”. The Verge. 24. 2. 2014. Pristupljeno 28. 3. 2014. 
  125. ^ Yun Qing, Liau. "Phonemakers make Android China-friendly." ZDNet, October 15, 2012.
  126. ^ „Android Open Source Project Frequently Asked Questions: Compatibility”. source.android.com. Pristupljeno 30. 10. 2017. 
  127. ^ „Alibaba: Google just plan wrong about our OS”. CNET. Pristupljeno 28. 3. 2014. 
  128. ^ Brodkin, Jon (15. 9. 2012). „Google blocked Acer's rival phone to prevent Android "fragmentation". Ars Technica. Pristupljeno 28. 3. 2014. 
  129. ^ Brodkin, Jon (17. 9. 2012). „Pirated Android apps featured prominently on Aliyun app store”. Ars Technica. Pristupljeno 28. 3. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]