Zapaljenje ivice kapka oka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Blefaritis)
Zapaljenje ivice kapka oka
Novorođenče sa blažim oblikom blefaritisa na desnom oku
Specijalnostioftalmologija

Zapaljenje ivice kapka oka ili blefaritis (lat. blepharitis) je hronični, obostrani zapaljenjski proces koji zahvata ivice kapaka.[1][2][3]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Frekvencija

Zapaljenje ivice kapka oka je čest poremećaj kapaka očiju širom sveta. Na osnovu procene nekih autora, 86% svih pacijenata sa suvim očima imaju istovremeno i zapaljenje ivice kapka oka. Takođe više od 25 miliona Amerikanaca pati od zapaljenje ivice kapka oka.[4]

Mortalitet / Morbiditet

Tačna povezanost između zapaljenje ivice kapka oka i mortaliteta nije poznata, ali bolesti sa poznatom smrtnošću, kao što je sistemski eritematozni lupus, mogu imati blefaritis kao deo svoje konstelacije nalaza. Udruženi morbiditet uključuje gubitak vizuelne funkcije, blagostanja i sposobnosti za obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti. Proces bolesti može dovesti do oštećenja kapaka sa trihiozom, entropijom i ektropionom. Oštećenje rožnjače može dovesti do upale, ožiljaka, gubitka gladkosti površine, nepravilnog astigmatizma i gubitka optičke jasnoće. Ako se razvije teško zapaljenja, može doći do perforacije rožnjače.

Rasne razlike

Nijedna poznata studija ne pokazuje rasne razlike u incidenciji zapaljenje ivice kapka oka. Rozacea može biti češća kod plavokosih osoba, iako je ovaj nalaz možda uzrokovan time što se lakše i češće bolest dijagnostikuje kod ovih osoba.

Polne razlike

Nisu pronađene jasne razlika u incidenciji i kliničkim karakteristikama zapaljenje ivice kapka oka između polova.

Starost

Seborojično zapaljenje ivice kapka oka je češće u starijoj životnoj dobi. Navedena srednja starost bolesnika je 50 godina.

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Najčešċi uzrok је seboreja (sebborheic blepharitis), odnosno poremeċaj funkcije lojnih žlezda, u kome lojne žlezde proizvode više masti nego je potrebno. Seboreja kapaka je obično udružena sa seborejom trepavica, kože čela i glave, i kože u području iza ušiju. Uzrok seboreje mogu biti hormonalni i psihički poremeċaji. Kod ovog vida upale manje je izraženo crvenilo, a više pojačana masnoċa kapaka.

Drugi uzrok je infekcija lojnih žezda, uzrokovana stafilokokom (S. aureus ili S. epidermididis). Kod ovog tipa kapci su jače crveni. Nekada su oba uzroka povezana. U prvom slučaju govorimo o seboroičnom zapaljenju ivice kapka oka, u drugom o bakterijskom.

Pojava zapaljenje ivice kapka oka je često udružena sa sistemskim bolestima, kao što su:

  • rozacea,
  • atopijski i seboroični dermatitis
  • očne bolesti (suvo oko, halacion, trihijaza, ektropija i entropija, zarazni ili nezarazni konjuktivitis i keratitis).

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Patofiziologija zapaljenja ivice kapka oka često počinje bakterijskom kolonizaciju očnih kapaka, koje dovode do direktne mikrobiološke invazije tkiva, oštećenja posredovanih imunološkim sistemom ili oštećenja nastalih proizvodnjom bakterijskih toksina, otpadnih proizvoda i enzima. Kolonizacija ivice kapka povećava se u prisustvu seboreje kože kapka ili disfunkcije meibovih žlezda.[5]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Prema lokalizaciji

Zapaljenje ivice kapka oka se prema lokalizaciji zapaljenja može podeliti na:

  • Prednji (anteriorni) — kod koga je zapaljenje uglavnom usredsređeno na kožu, trepavice i veđa. Prednji blefaritis može biti stafilokokni i seboroičnivarijante.
  • Zadnji (posteriorni) — kod koga su promene lokalizovane na otvorima meibomijske žlezde, meibomske žlezde, tarzalne ploče i bleforo-konjunktivni spoj
Prema etiologiji

Zapaljenje ivice kapka oka se prema uzroku nastanka može podeliti na:

  • Seboroični – perutanje u obrvama/skalpu,
  • Stafilokokni (hordeolum) ili bakterijski,
  • Disfunkciju Meibomovih žlijezda.
Prema toku bolesti

Zapaljenje ivice kapka oka se prema toku bolesti deli na;

  • Akutni blefaritis
  • Hronični blefaritis.[6]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Kliničkom slikom dominiraju sledeći simptomi i znaci bolesti:

  • osjećaj peckanja u oku,
  • osjećaj stranog tela u oku
  • blagu fotofobija.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Inspekcijom kapaka uočavaju se krustaste promene na kapcima. Kod stafilokoknog blefaritisa mogu biti prisutni:

  • mali intrafolikularni apscesi,
  • sekundarna dermalna i epidermalna ulceracija,
  • hiperemije,
  • teleangiektazije
  • zadebljanje oko baze trepavica u obliku “collarettes“ (kad se skinu ostavljaju mali krvareći ulcer).

Osnovni znaci seboroičnog blefaritisa su:

  • svetlucavo - voskast izgled kapaka,
  • deskvamacija slićna peruti
  • meke kruste koje ne ostavljaju ulkus za sobom (pacijent često ima perut i seboroični dermatitis).

Sekundarne promene zahvataju konjunktivu i korneju, a u slučaju disfunkcije Meibomovih žlijezda obično se nakuplja penušavi sekret u unutrašnjem kantusu. Sekret se lako istisne, a znaci zapaljenja su retko prisutni.[7]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Medikamentozna terapija
  • Pranje kapaka dva puta dnevno mešavinom dečijeg šampona i vode uklanja debris i smanjuje marginalnu inflamaciju kod prednjeg blefaritisa.
  • Aplikacija ili obloge rastvora borne kiseline 10-15 minuta, dva puta dnevno omekšava i olakšava skidanje krusta.
  • Kod stafilokokne infekcije tobramicin kapi utrljavati u ivicu kapka tokom 7 dana.
  • U blagom zadnjem blefaritisu, redovno istiskivanje sebuma uspostavlja kontrolu simptoma. Ako je zadnji blefaritis zahvaćen inflamacijom konjunktiva i kornea, indikovana je dugoročna sistemska primena antibiotikapod kontrolom oftalmologa

U sistemskoj terapiji zadnjeg blefaritisa ka antibiotici izbora proporučuju se:

  • tetraciklin (250 mg dva puta dnevno),
  • doksiciklin (100 mg dnevno) ili
  • eritromicin (250 mg tri puta dnevno).[8][9][10][11]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gadaria-Rathod N, Fernandez KB, Asbell PA. Blepharitis. In: Yanoff M, Duker JS, eds. Ophthalmology. 4th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2014:chap 4.4.
  2. ^ Hussein N, Schwab IR. Blepharitis and Inflammation of the eyelids. In: Tasman W, Jaeger EA, eds. Duane's Ophthalmology. 2013 ed. Philadelphia, PA: Lippincott Williams & Wilkins; 2013:vol 4, chap 22.
  3. ^ Yanoff M, Cameron JD. Diseases of the visual system. In: Goldman L, Schafer AI, eds. Goldman-Cecil Medicine. 25th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2016:chap 423.
  4. ^ Lemp MA, Crews LA, Bron AJ, Foulks GN, Sullivan BD. Distribution of aqueous-deficient and evaporative dry eye in a clinic-based patient cohort: a retrospective study. Cornea. 2012 May. 31 (5):472-8
  5. ^ Pinckney J 2nd, Cole P, Vadapalli SP, Rosen T. Phthiriasis palpebrarum: a common culprit with uncommon presentation. Dermatol Online J. 2008 Apr 15. 14(4):7.
  6. ^ Divani S, Barpakis K, Kapsalas D. Chronic blepharitis caused by Demodex folliculorum mites. Cytopathology. 2009 Mar 7.
  7. ^ Yanoff M, Cameron JD. Diseases of the visual system. In: Goldman L, Schafer AI, eds. Goldman-Cecil Medicine. 25th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2016:chap 423.
  8. ^ Jackson WB. Blepharitis: current strategies for diagnosis and management. Can J Ophthalmol. 2008 Apr. 43(2):170-9.
  9. ^ Luchs J. Efficacy of topical azithromycin ophthalmic solution 1% in the treatment of posterior blepharitis. Adv Ther. 2008 Sep. 25(9):858-70.
  10. ^ Holzchuh FG, Hida RY, Moscovici BK, Villa Albers MB, Santo RM, Kara-José N, et al. Clinical Treatment of Ocular Demodex folliculorum by Systemic Ivermectin. Am J Ophthalmol. 2011 Jun. 151(6):1030-1034.e1.
  11. ^ Arky R. Acromycin V tetracycline HCl. Physicians' Desk Reference. 53rd ed. 1999. 1514-1515.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Held KS. Blepharitis. Decision Making in Ophthalmology. 2nd ed. 2000. 50-51.
  • Kanski JJ. Marginal blepharitis. Clinical Ophthalmology. 1984. 1.2-1.4.
  • Roy FH. Ocular Differential Diagnosis. 7th ed. 2002.
  • Sullivan JH. Lids and lacrimal apparatus. General Ophthalmology. 14th ed. 1995. 78-81.
  • Weisbecker CA, Fraunfelder FT, Rhee D. Physicians' Desk Reference for Ophthalmology. 28th ed. 2000.
  • Yanoff M, Fine BS. Inflammation. Ocular Pathology. 4th ed. 1996. 166-168.
  • Tighe S, Gao YY, Tseng SC. Terpinen-4-ol is the Most Active Ingredient of Tea Tree Oil to Kill Demodex Mites. Transl Vis Sci Technol. 2013 Nov. 2 (7):2.
  • Hart PH, Brand C, Carson CF, Riley TV, Prager RH, Finlay-Jones JJ. Terpinen-4-ol, the main component of the essential oil of Melaleuca alternifolia (tea tree oil), suppresses inflammatory mediator production by activated human monocytes. Inflamm Res. 2000 Nov. 49 (11):619-26.
  • Carson CF, Hammer KA, Riley TV. Melaleuca alternifolia (Tea Tree) oil: a review of antimicrobial and other medicinal properties. Clin Microbiol Rev. 2006 Jan. 19 (1):50-62.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Класификација
Спољашњи ресурси


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).