CV / L 3 serija (tenk)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
CV-33 (L3/33)

Italijanska tanketa CV-33, deo stalne postavke Vojnog muzeja u Beogradu.
Italijanska tanketa CV-33, deo stalne postavke Vojnog muzeja u Beogradu.

Osnovne karakteristike
Zemlja porekla Italija
Namena tanketa
Proizvođač Fijat-Ansaldo
Početak proizvodnje 1933.
Broj primeraka oko 1.400
Brzina na putu 42 km/h
Dimenzije i masa
Dužina 3,03 m
Širina 1,4 m
Visina 1,2 m
Težina 3,15 t
Oprema
Glavno naoružanje mitraljesko (kalibra od 6.5 do 13.2 mm), protivtenkovski top kalibra 20 mm
Oklop maks. 15 mm
Motor benzinski
Snaga (KS) 43 KS
Posada
Posada 2

CV-33 (Carro Veloce CV-33) ili L3/33 je italijanska tanketa koju je proizvela firma Fijat-Ansaldo kao modernizovanu verziju tankete CV-29 (Carro Veloce CV-29). Iako je bilo klasifikovano kao tenk ovo vozilo se pre može podvesti pod kategoriju tankete.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

L3/35

Italijanske vlasti pokazale su interesovanje za malo i lako oklopno vozilo koje bi bilo prilagođeno za upotrebu u planinskim oblastima što je 1929. godine dovelo do kupovine 25 britanskih tanketa Karden Lojd Mark VI. Fijat-Ansaldo je izvršio modifikaciju ovog vozila koje je dobilo oznaku CV-29 i koje je bilo naoružano jednim mitraljezom kalibra 6.5 mm.

CV-33 (L3/33)[uredi | uredi izvor]

Dodatne modifikacije dovele su do stvaranja vozila koje je imalo oznaku CV 3/33 i istovetno naoružanje kao CV-29. Godine 1934. proizvedena je druga serija CV 3/33 koja je pretrpela manje izmene u vešanju i koja je bila naoružana sa dva mitraljeza kalibra 8 mm. Naoružanje prve serije ovih vozila je takođe zamenjeno sa mitraljezima kalibra 8 mm.

CV-35 (L3/35)[uredi | uredi izvor]

1935. godine proizvedena je nova serija vozila pod oznakom CV-35 koja je pretrpela manje izmene u konstrukciji, ali je zadržala isto naoružanje.

CV-38 (L3/38)[uredi | uredi izvor]

1938. godine proizveden je ograničen broj poslednje verzije ovog vozila. Poslednja verzija imala je drugačije vešanje i bila je naoružana jednim mitraljezom Breda kalibra 13.2 mm.

Oznaka sve tri verzije (CV-33/35/38) promenjena je pred kraj tridesetih godina u L3/33, L3/35 i L3/38.[1]

Modifikacije[uredi | uredi izvor]

L3 je proizveden u različitim varijantama za posebne namene. Najčešća varijanta je bila ona koja je umesto glavnog naoružanja imala bacač plamena. Postojale su dve verzije ovog vozila. Prva kod koje je rezervoar za gorivo za bacač plamena bio ugrađen u samo vozilo i druga koja je gorivo za bacač plamena vukla u posebnoj prikolici. Proizveden je i određen broj ovih vozila u komandnoj verziji, opremljenih radio opremom i namenjenih komandirima četa i bataljona. Ograničen broj ovih vozila bio je čak naoružan i protivtenkovskim topom kalibra 20 mm. Učinjeni su čak i pokušaji da se ovo vozilo pretvori u inženjerijsko vozilo tj. nosač mosta, a neki modeli su modifikovani u vozilo sa popravku koje je bilo osposobljeno za vuču drugih vozila.

Borbena upotreba[uredi | uredi izvor]

CV-33 u Jugoslaviji, Drugi svetski rat.

Osnovna namena serije vozila CV je bila da se koriste kao izviđačka i policijska vozila i da eliminišu male džepove neprijateljskog otopra, a ne da se koriste kao pravi tenkovi. Međutim, početak neprijateljstava pre planiranog vremena doveo je do upravo do upotrebe ovog vozila umesto pravog tenka. Više od 75% italijanskih vozila sa kojima su se susretale britanske snage tokom njihove pustinjske ofanzive u severnoj Africi krajem 1940. i početkom 1941. godine bili su upravo L3 čiji oklop nije pružao zaštitu čak ni od vatre britanskih izviđačkih oklopnih automobila. Uprkos velikim gubcima L3 se koriste u vršenju okupacionih dužnosti na okupiranim teritorijama sve do kraja Drugog svetskog rata.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ness 2002, str. 128.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ness, Leland (2002). Jane's-World War II Tanks And Fighting Vehicles-The Complete Guide. London: HarperCollinsPublishers. ISBN 978-000711228-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]