Chamaecyparis lawsoniana
| Losonov pačempres | |
|---|---|
| |
| Losonov pačempres — grana sa šišarkama | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | C. lawsoniana
|
| Binomno ime | |
| Chamaecyparis lawsoniana | |
| |
| Prirodni areal Losonovog pačempresa | |
Losonov pačempres, oregonski kedar [1] ili kako se u literaturi najčešće naziva Lavsonov pačempres[2][a] (Chamaecyparis lawsoniana) je visoki zimzeleni četinar iz roda pačempresa (Chamaecyparis), familije čempresa (Cupressaceae). Ovu vrstu otkrili su evropski doseljenici u blizini Port Orforda u Oregonu. Prvi ukrasni primerci uzgojeni su 1854. od strane sakupljača dendro-materijala koji su radili za rasadnik Lawson & son (Loson i sin) iz Edinburga (Škotska), po kome je i dobio ime.[3] Imena Losonov pačempres, odnosno Lavsonov pačempres (pačempres - nalik čempresu) i Losonov čempres su u širokoj upotrebi u hortikulturi,[4] a ponekad i oregonski kedar.[5]
Latinsko ime roda Chamaecyparis potiče od grčkih reči chamai=nizak i kyparissos=čempres, zbog sličnosti sa pravim čempresima, po kojima je i dobio ime[2][6]
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Ova vrsta kao samonikla biljka raste na obali Tihog okeana, od jugozapadnog Oregona do severozapadne Kalifornije. Zauzima priobalnu oblast. U kopno zalazi do 70 km i do 1500 m nadmorske visine[2]
Izgled[uredi | uredi izvor]
Na prirodnom staništu raste do 60 m,[b] sa prsnim prečnikom debla i preko 2 m.[3] Krošnja je kupasta, savijenog vrha, a bočne grane horizontalne sa povijenim grančicama. Kora stabla je crvenkastomrka, kod mladih biljaka glatka, kod starijih ispucala.[2]
Četine su ljuspaste, duge 3-5 mm,[3] tesno prilegle uz grančicu, tamnozelene ili plavozelene boje, na donjoj strani grančice sa beličastim poljima stominih otvora. Na vrhu su tupe ili malo zašiljene, sa smolnom žlezdicom na leđima.[2]
Muške šišarice su duge 3-4 mm, tamnocrvene rano u proleće, a kasnije, po otpuštanju polena postaju smeđe. Ženske šišarice su loptaste, prečnika 7-14 mm, sa 6-10 ljuspi. U početku su zelene, a kada sazru i odrvene i postaju smeđe.[3] Šišarice sazrevaju iste godine, a pod svakom ljuspom nalaze se 2-4 semena.[2]
-
Kora -
Grančica sa četinama -
Četine -
Muške šišarice -
Zelene ženske šišarice -
Zrele ženske šišarice -
Seme
.jpg)
Osobine i uslovi staništa[uredi | uredi izvor]
Losonov, odnosno Lavsonov pačempres u mladosti raste lagano, a kasnije brže. Otporan je na razne bolesti i dobro uspeva na različitim staništima. Razmnožava se semenom, zelenim reznicama i kalemljenjem, a razvija i izdanke iz panja.[2]
Vrsta je senke[v], a dobro podnosi i mraz. Bez posledica podnosi temperature do -25 °C. Obrazuje moćan korenov sistem, pa je otporan na vetar. Dim i prašina mu ne smetaju, ali je zato veoma osetljiv na suv vazduh i suvo zemljište.[2]
U odnosu na zemljište nije probirač, ali mu najviše odgovaraju duboka, sveža i glinovita, u vlažnom klimatu. Inače dobro uspeva i na podzolastim, pa i zaslanjenim, a uz dovoljno vlage i na krečnjačkim zemljištima.[2]
Upotreba[uredi | uredi izvor]
Drvo ovog četinara je svetložute do svetlosmeđe boje, fine strukture i prijatnog mirisa. Lako je, srednje tvrdo i trajno. Upotrebljava se za izradu nameštaja, žaluzina, čamaca, orgulja i dr.[7]
Značaj u ozelenjavanju[uredi | uredi izvor]
Losonov pačempres svakako spada među najpopularnije i najčešće korišćeno ukrasno četinarsko drveće u pejzažnoj arhitekturi. Zahvaljujući brojnim varijetetima nalazi primenu na zelenim površinama najrazličitije namene. Može se saditi pojedinačno, na travnjaku, ali je podjednako efektan i u alejama. Dobro podnosi orezivanje, pa se od njega mogu formirati izuzetno atraktivne žive ograde. Izuzetno su lepe kombinacije varijeteta različite boje četina, bilo da su sađeni u slobodnorastućoj grupi ili pravilno orezani u živoj ogradi. Dobro se slaže i u kombinaciji sa drugim četinarima i lišćarima. Uz pravilnu negu Losonov pačempres može se uspešno gajiti i u dovoljno prostranim žardinjerama. Njegova gusta krošnja čini ga vrednim materijalom i u topijarstvu - umetnosti oblikovanja zelenih skulptura.[8] Patuljaste forme koriste se za izgradnju alpinetuma. Obzirom na opštu izdržljivost može se upotrebljavati i kao šumska kultura.[2]
Varijeteti[uredi | uredi izvor]
Izuzetno je varijabilna vrsta. Postoji nekoliko stotina gajenih varijeteta koji se razlikuju prema obliku krošnje, visini rasta, boji četina i dr. Varijeteti najčešće nemaju istu otpornost i zahteve prema uslovima sredine kao osnovna vrsta i uglavnom su osetljiviji i zahtevniji.[9] Neki od najpopularnijih su:[3]
- Ch. l. 'Alumii' - do 10 m visoko stablo, uskokupaste krošnje. Grane na mladim biljkama uspravne, kasnije odstojeće. Grančice guste, ravne, mekane. Mlade četine plavičasto injaste, kasnije sivkastoplavičaste;[2]
- Ch. l. 'Aurea Densa' - spororastući zimzeleni grm srednje visine. Krošnja je gusta, kompaktna, piramidalnog oblika. Četine su zlatnožute boje, na kratkim, gustim granama;[10]
- Ch. l. 'Chilworth Silver' - spororastući žbun srednje visine, široko stubaste forme, sa gustim, mekim grančicama i svetlosrebrnastoplavim četinama;[11]
- Ch. l. 'Columnaris' - do 10 m visoko stablo, uskokupaste krošnje koju formiraju uspravne grane i grančice;[2]
- Ch. l. 'Ellwoodii' - nizak žbun, visine 2-3 m, kompaktne i guste krošnje kupaste forme. Tamnozelene, ljuspaste četine na uspravnim granama;[2][8]
- Ch. l. 'Ellwood's Gold' - spororastući visoki žbun stubaste forme. Krošnja je kompaktna, četine sivozelene, mlade u proleće žute na vrhovima;[12]
- Ch. l. 'Fletcheri' - srednje visoko drvo valjkaste do kupaste forme. Grane i grančice uspravne, vrlo guste, vrhovi grana tamnocrvenkasti;[2]
- Ch. l. 'Gimbornii' - Loptasti grm srednje veličine i loptaste forme. Četine na kratkim grančicama, plavozelene, zimi dobijaju ljubičasti ton;[13]
- Ch. l. 'Glauca Argentea' - stablo kupaste forme, visine 5-10 m, plavičastozelenih četina, upadljivo beličasto injastih;[2]
- Ch. l. 'Golden Wonder' - veličanstvena stubasta forma visine do 20 m, zlatnožutih četina tokom cele godine;[14]
- Ch. l. 'Kilmacurragh' - Drvo srednje visine i usko stubaste forme. Krošnja gusta, četine tamnozelene, na kratkim, uspravnim granama;[15]
- Ch. l. 'Lanei Aurea' - Drvo srednje visine, sa četinama svetlozlatnožute boje koja se ne menja tokom cele godine. Grančice meke, na prozračnoj krošnji;[16]
- Ch. l. 'Little Spire' - spororastuća kupasta forma veoma guste krošnje, tamnoplavozelenih četina na kratkim grančicama;[17]
- Ch. l. 'Minima Aurea' - patuljasti žbun piramidalne forme, sa zlatnožutim četinama u gustim, uglavnom vertikalnim granama;[18]
- Ch. l. 'Minima glauca' - patuljasti žbun loptaste forme sa gustim, vertikalnim grančicama, tamne plavozelene krošnje;[19]
- Ch. l. 'Pembury Blue' - srednje visoko drvo široko piramidalne krošnje, sa visećim, nadole povijenim grančicama i četinama srebrnastoplave boje, posebno kada su mlade;[20]
- Ch. l. 'Pigmaea Argentea' - spororastući, patuljasti žbun loptaste forme, visine do 2 m, tamnoplavozelene krošnje prošarane belim vrhovima, naročito u proleće;[21]
- Ch. l. 'Stardust' - srednje visoko drvo usko piramidalne krošnje i horizontalnih grana, sa četinama svetložute boje;[22]
- Ch. l. 'Wisselii' - robusno drvo srednje visine, usko piramidalne forme, sa kratkim, krtim grančicama i tamnim plavozelenim četinama. U proleće ga krase sitne ali upadljive grimizno crvene muške šišarice.[23]
- Neki od varijeteta Losonovog pačempresa
-
Ch. l. 'Alumii' -
Ch. l. 'Argenteovariegata' -
Ch. l. 'Columnaris' -
Ch. l. 'Ellwoodii' -
Ch. l. 'Golden Wonder' -
Ch. l. 'Minima Glauca Optusa Pygmea' -
Ch. l. 'Stewartii' -
Ch. l. 'Wisselii'
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Postoje neke nesuglasice oko imena ove vrste, obzirom da je učestali naziv, koji se u literaturi najčešće pominje, Lavsonov pačempres, a pravilnom transkripijom trebalo bi da se naziva Losonov. Kao Oregonski kedar se ova vrsta u srpskoj literaturi retko može naći
- ^ Pronađeni su primerci visine i više od 60 m, tako da se ova vrsta ubraja među najviše drveće na svetu
- ^ Mnogobrojne forme, posebno obojenih četina, bolje rastu na otvorenim, osunčanim položajima
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ pačempres | Hrvatska enciklopedija
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Vukićević, Emilija (1982). Dekorativna dendrologija. Beograd: Privredno finansijski vodič. str. 157—163.
- ^ a b v g d „Lawson’s cypress – Chamaecyparis lawsoniana (Port Orford cedar)”. londontreesurgeons.com. London tree surgeons. Arhivirano iz originala 08. 03. 2016. g. Pristupljeno 7. 3. 2016.
- ^ „Port Orford Cedar Chamaecyparis lawsoniana”. www.enature.com. eNature. Arhivirano iz originala 08. 03. 2016. g. Pristupljeno 7. 3. 2016.
- ^ Pažđerski, Dušan Vladislav. „Poljsko-srpskohrvatski rečnik biljaka”. www.rastko.rs/. Projekat Rastko. Pristupljeno 16. 3. 2016.
- ^ Lanzara, Paola (1984). Drveće. Ljubljana: Mladinska knjiga. str. 62.
- ^ „pačempres”. www.enciklopedija.hr. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 8. 3. 2016.
- ^ a b Buha, Milica (2005). Četinari, žive ograde i "zelene skulpture". Niš: Film publik art. str. 23—26. ISBN 86-85463-02-5.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 11. 03. 2016. g. Pristupljeno 10. 3. 2016.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Aurea Densa'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 11. 3. 2016.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Chilworth Silver'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 11. 3. 2016.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Ellwood's Gold'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 11. 3. 2016.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Gimbornii'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 11. 3. 2016.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Golden Wonder'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 12. 03. 2016. g. Pristupljeno 11. 3. 2016.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Kilmacurragh'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Pristupljeno 11. 3. 2016.[mrtva veza]
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Lanei Aurea'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 11. 3. 2016.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Little Spire'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Pristupljeno 11. 3. 2016.[mrtva veza]
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Minima Aurea'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 11. 3. 2016.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Minima glaucad'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Pristupljeno 11. 3. 2016.[mrtva veza]
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Pembury Blue'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 11. 3. 2016.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Pigmaea Argentea'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 11. 3. 2016.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Stardust'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 11. 3. 2016.
- ^ „Chamaecyparis lawsoniana 'Wisselii'”. www.rhs.org.uk. Royal Horticultural Society. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 11. 3. 2016.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vukićević, Emilija (1982). Dekorativna dendrologija. Beograd: Privredno finansijski vodič. str. 157—163.
- Lanzara, Paola (1984). Drveće. Ljubljana: Mladinska knjiga. str. 62.
- Conifer Specialist Group (2000). „Chamaecyparis lawsoniana”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2006. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 11. 5. 2006. Listed as Vulnerable (VU A1de+2e v2.3)
- Siskiyou National Forest has posted precautions for persons entering areas with Port Orford Cedar populations ([1]).
- Jules, E.S.; M.J. Kaufmann; W. Ritts & A.L. Carroll (2002). „Spread of an invasive pathogen over a variable landscape: a non-native root rot on Chamaecyparis lawsoniana”. Ecology. 83 (11): 3167—3181. JSTOR 3071851. doi:10.1890/0012-9658(2002)083[3167:SOAIPO]2.0.CO;2.
- Hunt, J. 1959. Phytophthora lateralis on Port-Orford-cedar. Research Note 172: 1-6. Portland, OR: U.S. Department of Agriculture, Forest Service, Pacific Northwest Forest and Range Experiment Station.
- Roth, L. F.; Trione, E. J. & Ruhmann, W. H. (1957). „Phytophthora induced root rot of native Port-Orford-cedar”. Journal of Forestry. 55: 294—298.
- Torgeson, D. C., Young, R. A., & Milbrath, J. A. 1954. Phytophthora root rot diseases of Lawson cypress and other ornamentals. Oregon Agric. Exp. Stn. Bull. 537: 1-18. Corvallis, OR: Oregon State College.
- Trione, E J. (1959). „The pathology of Phytophthora lateralis on native Chamaecyparis lawsoniana”. Phytopathology. 49: 306—310.
- Tucker, C. M.; Milbrath, J.A. (1942). „Root rot of Chamaecyparis caused by a species of Phytophthora”. Mycologia. 34 (1): 94—103. JSTOR 3754945. doi:10.2307/3754945.
- Zobel, D. B., Roth, L. F., & Hawk, G. M. 1985. Ecology, pathology, and management of Chamaecyparis lawsoniana. Gen. Tech. Rep. PNW-184: 1-161. Portland, OR: U.S. Department of Agriculture, Forest Service, Pacific Northwest Forest and Range Experiment Station.
- Uchytil, Ronald J. (1990). „Chamaecyparis lawsoniana”. Fire Effects Information System (FEIS). U.S. Department of Agriculture (USDA), Forest Service (USFS), Rocky Mountain Research Station, Fire Sciences Laboratory — preko http://www.fs.fed.us/database/feis/.
Спољашње везе[uredi | uredi izvor]
| Državne | |
|---|---|
| Ostale | |
