Eikozapentaenoinska kiselina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Eicosapentaenoic acid
Eicosapentaenoic acid
Nazivi
IUPAC naziv
(5Z,8Z,11Z,14Z,17Z)-5,8,11,14,17-ikozapentaenoinska kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.117.069
UNII
  • O=C(O)CCC\C=C/C\C=C/C\C=C/C\C=C/C\C=C/CC
Svojstva
C20H30O2
Molarna masa 302,451 g/mol
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Eikozapentaenoinska kiselina (EPA, ikozapentaenoinska kiselina) je omega-3 masna kiselina. U fiziološkoj literaturi, ona se naziva 20:5(n-3). Njeno trivijalno ime je timnodonska kiselina. EPA je karboksilna kiselina sa 20-ugljenika u lancu i pet cis dvostrukih veza; Prva dvostruka veza je locirana na trećem ugljeniku sa omega kraja.

EPA i njeni metaboliti deluju u telu putem njihovih interakcija sa metabolitima arahidonske kiseline. EPA je polinezasićena masna kiselina (PUFA) koja deluje kao prekurzor prostaglandina-3 (koji inhibira agregaciju trombocita), tromboksana-3, i leukotriena-5.

Izvori[uredi | uredi izvor]

U ljudskoj hrani ona je prisutan u ribljem ulju, i u raznim tipovima jestive morske trave. Ona je takođe prisutan u ljudskom mleku.

Rive prirodno ne proizvode EPA, nego je dobijaju iz algi koje konzumiraju.[1][2] EPA obično nije prisutna kod viših biljki.[3]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Losos je bogat izvor EPA.

Američki Nacionalni institut za zdravlje na svom MedlinePlus sajtu navodi oboljenja za koja je poznato da je EPA efektivan tretman (sama ili zajedno sa drugim ω-3 izvorima).[4] Ona je prvenstveno značajna zbog sposobnosti snižavanja inflamacije.

Među omega-masnim kiselinama, smatra se da EPA potencijalno može da bude korisna u tretmanu mentalnih oboljenja, kao što je šizofrenija.[5][6] Nekoliki studija je ustanovilo dodatnu redukciju izraženosti simptoma bolesti pri upotrebi dodatnih količina EPA.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Yvonne Bishop-Weston. „Plant based sources of vegan & vegetarian Docosahexaenoic acid - DHA and Eicosapentaenoic acid EPA & Essential Fats”. Архивирано из оригинала 22. 05. 2013. г. Приступљено 5. 08. 2008. 
  2. ^ Jess Halliday (12. 1. 2007). „Water 4 to introduce algae DHA/EPA as food ingredient”. Приступљено 9. 02. 2007. 
  3. ^ Simopoulos, Artemis P (2002). „Omega-3 fatty acids in wild plants, nuts and seeds” (PDF). Asia Pacific Journal of Clinical Nutrition. 11 (Suppl 2): S163—73. doi:10.1046/j.1440-6047.11.s.6.5.x. Архивирано из оригинала (PDF) 17. 12. 2008. г. Приступљено 16. 10. 2012. 
  4. ^ NIH Medline Plus. „MedlinePlus Herbs and Supplements: Omega-3 fatty acids, fish oil, alpha-linolenic acid”. Приступљено 14. 2. 2006. 
  5. ^ Peet M, Brind J, Ramchand CN, Shah S, Vankar GK (2001). „Two double-blind placebo-controlled pilot studies of eicosapentaenoic acid in the treatment of schizophrenia” (PDF). Schizophrenia Research. 49 (3): 243—51. PMID 11356585. doi:10.1016/S0920-9964(00)00083-9. Архивирано из оригинала (PDF) 21. 08. 2010. г. Приступљено 16. 10. 2012. 
  6. ^ Song C, Zhao S (2007). „Omega-3 fatty acid eicosapentaenoic acid. A new treatment for psychiatric and neurodegenerative diseases: a review of clinical investigations”. Expert Opin Investig Drugs. 16 (10): 1627—38. PMID 17922626. doi:10.1517/13543784.16.10.1627. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]