Farman HF.20

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Farman HF.20)
Farman HF.20
Avion Farman HF.20
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1913.
Dužina8,79
Razmah krila15,54
Visina3,10
Površina krila35,00
Prazan360
Normalna poletna710
Klipno-elisni motor1 h Gnome/Le Rhone 7S/Salmson P9
Snaga1 x 60/60/114 kW
Maks. brzina na Hopt82 km/h
Maks. brzina na H=0110 km/h
Taktički radijus kretanja150 km
Dolet300 km
Plafon leta2.750 m
Brzina penjanja90 m/min

Farman HF.20 je delo Anrija Farmana[1][2]. Radilo se o izviđačkom dvokrilcu za dva člana posade. Avion je proizvodila kompanija Société Henri et Maurice Farman[3].

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

HF.20 biplan u Nikopolj aerodromu, u blizini Preveza, u decembru 1912.
Avion HF.20 sa ugrađenom kamerom i američkim snimateljem za vreme Prvog svetskog rata
Avion Farman HF.20 muzejski eksponat

Avion Farman HF.20 je konstruisao Anri Farman na osnovu svog veoma popularnog aviona HF.16 u toku 1912. godine. U to vreme Farman (Société Anonyme des Usines Farman) je bila najveća fabrika aviona na svetu. Zapošljavali su preko 5000 radnika a dnevni kapacitet je iznosio 10 aviona. Na osnovu ovog aviona razvila se čitava familija od 12 tipova aviona sa devet motora snage od 70 do 155 KS. U vreme kad su nastali bili su to najbolji avioni tog vremena.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

U osnovi avion je predstavljao modifikaciju izviđača (kasnije i lovca) MF.7, kome su uklonjene skije. Konstrukcija je bila uobičajena za to vreme, drvene gredice, platno, šperploča i žice.

Trup aviona čine dve rešetkaste konstrukcije koje se u repu spajaju i čine trougao. Kabina, pravougaonog poprečnog preseka, u obliku gondole je bila dovoljno prostrana, da ima prostora za smeštaj dve osobe: strelac (u nosu) i pilot (pod krilom). Ispred prvog člana posade na gondoli se nalazio mali vetrobran napravljen od pleksiglasa. Motor je postavljen na zadnjem delu kabine. Ovaj princip konstrukcije aviona se prvobitno često koristio, jer je to bio jedini način da se mitraljezu obezbedi široko polje za gađanje bez ometanja elise i ostalih delova aviona.

Pogonska grupa: U avion Farman HF.20 su ugrađivani motori sedmocilindrični radijalni motori sa vazdušnim hlađenjem proizvođača Gnome snage 50, 60 i 75 kW, zatim motor Le Rhone 7S snage 60kW i motor Salmson P9 rotacioni, vodom hlađeni radijalni motor sa 9 cilindara i snagom od 114kW. Oni su bili opremljeni potisnom drvenom elisom fiksnog koraka.

Krila su bila drevene konstrukcije, relativno tenkog profila presvučene impregniranim platnom. Krilca su se nalazila samo na gornjim krilima. Na kraju repa su postavljeni vertikalni i horizontalni stabilizatori koji su napravljeni od drvene konstrukcije presvučene impregniranim platnom.

Stajni trap aviona je bio klasičnog tipa, napred je imao dve fiksne noge napravljene od čeličnih cevi sa udvojenim biciklističkim točkovima a ispod repa se nalazila elastična drvena drljača, kao treća oslona tačka.

Naoružanje avion je bio naoružan jednim mitaljezom Luis kalibra 7,7 mm. i mogao je da ponese ukupno 100 kg bombi.

Varijante aviona Farman HF.20[uredi | uredi izvor]

Avioni iz familije Farman HF.20 od tipova HF.20 do HF.26 su se međusobno veoma malo razlikovali to su u stvari bila evolutivna poboljšanja osnovnog tipa HF.20 sa raznim motorima. Avioni HF.26 i HF.27 zbog ugradnje znatno jačih motora Salmson P9 snage 114kW, morali su da pretrpe značajnije izmene u pogledu dimenzija i mase aviona ali zbog prevaziđene koncepcije i konstrukcije, ovi avioni nisu doživeli značajniji uspeh (obavljali su uglavnom sporedne zadatke) a korišćen je i kao avion za obuku pilota.

  • Farman HF.20 - originalna verzija sa Gnome rotacionim motorom snage 60kW
  • Farman HF.21 - verzija sa Le Rhone 7S rotacionim motorom snage 60kW
  • Farman HF.22 - verzija sa Le Rhone 7S rotacionim motorom snage 60kW
  • Farman HF.23 - verzija sa Le Rhone 7S rotacionim motorom snage 60kW
  • Farman HF.24 - monoplan sa Gnome/Le Rhone 7S rotacionim motorom snage 60kW
  • Farman HF.25 - verzija sa Le Rhone 7S rotacionim motorom snage 60kW
  • Farman HF.26 - verzija sa Salmson P9 rotacionim motorom snage 114kW
  • Farman HF.27 - verzija sa Salmson P9 rotacionim motorom snage 114kW

Pored Srbije, avion su koristili Argentina, Belgija, Grčka, Francuska, Holandija, Italija, Japan, Rumunija, Rusija i kasnije SSSR, Švedska, Švajcarska i Velika Britanija.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Aviona Farman HF.20 iz sastava švajcarske vojske

Avion Farman HF.20 je pre svega namenjen za izviđanje a koristio se i kao laki bombarder. Često se koristio i kao avion za obuku pilota. Bio je naoružan jednim mitraljezom Lewis kalibra 7,7 mm, koji se montirao na okretnom postolju na samom kljunu aviona, a mogao je da ponese i 100 kilograma lakih bombi koje je strelac ručno izbacivao iz aviona. U tom slučaju performanse aviona zbog slabog motora bi naglo pale.

Još se bukvalno nije završilo ni ispitivanje ovog aviona već su ga poručile vojske Francuske, Belgije i Srbije. Pored proizvodnje u Francuskoj ovaj avion se po licenci proizvodio i u Belgiji, Velikoj Britaniji, Italiji, Holandiji i Švedskoj. U Rusiji se u fabrikama Šcetinina i Anatra u periodu od 1921-1922. godine proizvelo do 200 primeraka ovih aviona koji su se koristili kao avioni za obuku u Sevastopoljskoj pilotskoj školi[4]. U Britaniji i Italiji ovi avioni su se proizvodili i kao hidroavioni a u Švedskoj i Rusiji ovim avionima su se umesto točkova montirale skuje.

Korišćenje aviona Farman HF.20 u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Pilot J. Jugović i major K. Miletić pored aviona Farman HF.20 u Nišu 1913.

Prvi srpski piloti koji su završili Farmanovu pilotsku školu 1912. godine u Francuskoj bili su poručnik Jovan Jugović, narednik Mihajlo Petrović i podnarednik Vojislav Novičić. U školi su obuku obavili na avionu Farman HF.7, po završetku školovanja za ove pilote, Srbija je kupila 3 primerka aviona Anri Farman 20 (Farman HF.20) sa motorom Gnome snage 80 KS.

Avioni su stigli u Srbiju decembra 1912. godine i stacionirani su na aerodrom kod Niša. Tu su vršeni probni letovi, i preobuka pilota na ovaj tip aviona i to bez instruktora. Prilikom tih probnih letova uništena su dva aviona, jer su piloti hteli da što pre ovladaju ovim avionom, pa su leteli i zimi 1912/13. bez obzira na vremenske prilike. Novičić je polomio svoj avion pri sletanju, a on sam je završio u bolnici zbog teških povreda. Poručnik J. Jugović je pak znatno oštetio svoj avion pri poletanju. Preostali avion je korišćen u opsadi Skadra 1913. godine.

Dana 21. marta 1913. (po novom kalendaru) narednik Petrović je poleteo avionom Farman HF.20 na izviđanje turskih položaja, pri sletanju je uleteo u jaku vazdušnu struju koja je snažno uzdrmala avion, i pilot je sa visine od oko 1000 metara ispao iz aviona i poginuo[5][6]. Tada je uništen i poslednji primerak tog aviona u posedu Srpske avijatike. Kasnije ovi avioni više nisu korišćeni u Srbiji. Avioni su bili beli, zbog laka kojim je platno obojeno, a zbog odlaska za Skadar, avion dobija Srpsku trobojnicu na vertikalnom stabilizatoru i odozdo na krilima od polovine krila do kraja[7].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 20. 10. 2020. g. Pristupljeno 02. 12. 2020. 
  2. ^ http://www.hydroretro.net/etudegh/premiersfarman.pdf Les premiers FARMAN
  3. ^ „Farman HF.20[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 06. 04. 2014. g. Pristupljeno 13. 08. 2013.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  4. ^ Šavrov, V.B., Istoriя konstrukiҋ samoletov v SSSR do 1938 g.,Moskva 2002., Mašinostroenie. ISBN 5-217-03112-3.
  5. ^ „Mihajlo Petrović[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 08. 05. 2015. g. Pristupljeno 19. 10. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  6. ^ Mihajlo Petrović (pilot)
  7. ^ Janić Č., Petrović O., (2011), Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji, Beograd, Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zbornik radova, Srpska avijatika 1912—1918, MJV, Beograd. 1993. ISBN 978-86-901403-1-2..
  • Petrović, Ognjan (2015). Aeroplani Moris Farman u Srbiji i na Solunskom frontu. Beograd: Vojni muzej, Vesnik br.42. str. 83. ISSN 0067-5660. 
  • Taylor, Michael J. H. (1989). Jane's Encyclopedia of Aviation. London: Studio Editions. str. 380—381. 
  • World Aircraft Information Files. London: Bright Star Publishing. str. File 894 Sheet 14—15. 
  • Marck, Bernard (1997). Historie de L'aviation. Paris: Flammarion. ISBN 2-08-010038-6. 
  • Paunović, Marinko (1981). Svetska avijacija 1783-1930 god. Beograd: Sportska knjiga. 
  • Šavrov, V.B., Istoriя konstrukiҋ samoletov v SSSR do 1938 g.,Moskva 2002., Mašinostroenie. ISBN 5-217-03112-3.
  • Janić Č., Petrović O., (2011), Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji, Beograd, Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]