Fisalaemin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fisalaemin
Identifikacija
MeSH Physalaemin
Svojstva
C58H84N14O16S
Molarna masa 1265,44 g/mol
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Fisalaemin je tahikininski peptid dobijen iz Physalaemus žaba. On je blisko srodan sa supstancom P. Njegova struktura je prvi put utvrđena 1964.[3][4]

Poput svih tahikinina, fisalaemin povećava salivaciju, i deluje kao potentan vazodilatator sa hipotenzivnim efektima.[5]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Erspaemer V, Anastasi A, Bertaccini G, Cei JM (1964). „Structure and pharmacological actions of physalaemin, the main active polypeptide of the skin of Physalaemus fuscumaculatus”. Experientia. 20 (9): 489—90. PMID 5857249. doi:10.1007/BF02154064. 
  4. ^ Anastasi A, Erspamer V, Cei JM (1964). „Isolation and amino acid sequence of physalaemin, the main active polypeptide of the skin of Physalaemus fuscumaculatus”. Arch Biochem Biophys. 108 (2): 341—8. PMID 14240587. doi:10.1016/0003-9861(64)90395-9. 
  5. ^ Severini C, Improta G, Falconieri-Erspamer G, Salvadori S, Erspamer V (2002). „The tachykinin peptide family”. Pharmacol Rev. 54 (2): 285—322. PMID 12037144. doi:10.1124/pr.54.2.285.  Free full text Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. јун 2009)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]