Flugelhorn

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Flugelhorn
Standardni troventilni B flugelhorn
Limeni duvački instrument
Klasifikacija
Hornbostel–Saksova klasifikacija423.232
(ventilski aerofoni sa zvukom proizvedenim vibracijom usana)
RazvioRani 19. vek
Opseg sviranja
Pisani opseg:
(niže i više note su moguće)
Srodni instrumenti

Flugelhorn, takođe spelovan flugel rog, ili flegelrog, limeni duvački je instrument koji podseća na trubu i kornet ali ima, u većoj meri konusni otvor.[1] Poput truba i korneta, većina flugelhorna je postavljena u B (neki su u C).[2] To je tip ventilskog roga, razvijen u Nemačkoj početkom 19. veka od tradicionalnog engleskog roga bez ventila. Prvu verziju raga sa ventilima prodao je Hajnrih Stelcel u Berlinu 1828. godine.[3] Rog sa ventilima omogućio je Adolfu Saksu (tvorcu saksofona) inspiraciju za njegove B sopran (kontralto) saksrog, po uzoru na savremeni flugelhorn.[4][5]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Nemačka reč Flügel znači krilo ili bok. Početkom 18. veka, Nemačka, vođa lova vojvode poznat kao flugelmajstor, duvao je flegelhorn, veliki polukružni mesingani ili srebrni rogu bez ventila, da bi usmerio krila lova. Vojna upotreba datira iz Sedmogodišnjeg rata, gde je ovaj instrument korišten kao prethodnik vojničke trube.[4]

Struktura i varijante[uredi | uredi izvor]

Flugelhorn rotacionim ventilima

Flugelhorn je uglavnom postavljen u B, kao i većina truba i korneta. On obično ima tri klipna ventila i koristi isti sistem prstiju kao i drugi limeni instrumenti, iako postoje i verzije sa četiri ventila i verzije sa ratacionim ventilom. Stoga ga mogu svirati svirači trube i korneta, iako ima različite instrumentalne karakteristike. Usnik za flugelhorn je dublje konusan od usnika za trubu ili kornet, mada nije toliko koničan kao usnik za francuski rog. Drška nastavka za usne flugelhorna slična je po veličini držaču usnika za kornet, što ih čini zamenljivim.

Neki moderni flugelhorni imaju četvrti ventil koji snižava visinu tona kao savršeni četvrti (slično četvrtom ventilu na nekim eufonijumima, tubama i pikolo trubama, ili okidaču na trombonima). Ovo dodaje korisni mali opseg koji, zajedno sa flugelhornovim tamnim zvukom, proširuje sposobnosti instrumenta. Svirači takođe mogu da koriste četvrti ventil umesto kombinacije prvog i trećeg ventila (koji je donekle oštar).

Kompaktna verzija rotacionog ventila Flugelhorna je kuhlohorn ovalnog oblika u B. Ona je razvijena za nemačke protestantske horove za trombonom.

Par basova flugehorna u C, zvanih fiskorni,[6]sviraju se u katalonskim kobla bendovima,[7][8] koji pružaju muziku za plesače sardane.

Boja zvuka[uredi | uredi izvor]

Ton je deblji i obično se smatra mekšim i tamnijim od trube ili korneta. Za zvuk flugelhorna je bilo rečeno da je na pola puta između trube i francuskog roga, dok je zvuk korneta na pola puta između trube i flugelhorna.[9] Flugelhorn je agilan poput korneta, ali ga je teže kontrolisati u visokom registru (od približno napisanog G5), gde se generalno lakše zaključava na note.

Upotreba i performance[uredi | uredi izvor]

Flugelhorn odlomci
B truba svira isti odlomak kao gore

Flugelhorn je standardni član duvačkog orkestra u britanskom stilu, i često se koristi i u džezu. Takođe se pojavljuje povremeno u orkestarskoj i koncertnoj muzici. Poznata orkestarska dela sa flugelhornom uključuju Treni Igora Stravinskog,[10] Devetu simfoniju Ralfa Voana Vilijamsa,[11] i treću simfoniju Majkla Tipeta.[12] Flugelhorn je ponekad zamenjen post-rogom u Malerovoj Trećoj simfoniji,[13] i sopranskom rimskom bukcinom u Rimskim borovima Otorina Respigija. U trubačkom koncertu HK Grubera Basking (2007) solisti je naloženo da svira flugelhorn u sporom srednjem pokretu.[14] Flugelhorn se istaknuto pojavljuje u mnogim aranžmanima pop pesama Berta Bakaraka iz 1960-ih. On je prikazan u solo ulozi na snimku filma "Taj srećni osećaj" Berta Kempferta iz 1962. godine. Flugelhorni su se povremeno koristili kao alt ili tihi sopran u bubnjarskim trupama.

Druga upotreba flugelhorna nalazi se u holandskom i belgijskom „Fanfareorkesten“ ili ceremonijalnim orkestrima. U ovim orkestrima flugelhorni, često između 10 i 20, imaju značajnu ulogu, čineći osnovu orkestra. Raspoređeni su u B, sa sporadičnim E solistom. Zbog loše intonacije ove E flugelhorne uglavnom zamenjuje E truba ili kornet.

Film Brassed Off iz 1996. godine predstavlja ključnu tačku izvedbe Rodrigovog Koncerta za Aranhueza,[15][16][17] Adagio, u obliku flugelhorna.[18] Solu svira Pol Hjuz.[19]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Yurochko, Bob (2001). A Short History of Jazz. стр. 182. ISBN 9780830415953. 
  2. ^ „Flügelhorn”. Encyclopaedia Britannica. Приступљено 2. 9. 2018. 
  3. ^ Baines, Anthony (јануар 1993). Brass Instruments: Their History and Development. Courier Corporation. стр. 230. ISBN 9780486275741. 
  4. ^ а б Baines, Anthony C.; Herbert, Trevor. „Flugelhorn”. Grove Music Online. Oxford Music Online. Приступљено 17. 3. 2017. 
  5. ^ https://www.google.com/culturalinstitute/beta/asset/zwHxMZYvul94ig
  6. ^ „Fiscorn | Cultura Popular”. www.barcelona.cat. Приступљено 2020-04-26. 
  7. ^ Audio Recording of Cobla Music, Palamos, Catalunya
  8. ^ MP-3 examples of sardana music are available on the Cobla Sabadell sites.
  9. ^ Forsyth, Cecil (1922). Orchestration. стр. 165. 
  10. ^ „Stravinsky: Threni | News | The Harvard Crimson”. www.thecrimson.com (на језику: енглески). Приступљено 25. 10. 2019. 
  11. ^ Stumpf II, Robert. „Classical Net Review - Maestrino - Stokowski Conducts New Music”. Classical Net. Приступљено 25. 10. 2019. 
  12. ^ Clements, Andrew (28. 2. 2019). „Tippett: Symphonies Nos 3 & 4; Symphony in B flat review | Andrew Clements's classical CD of the week”. The Guardian. Приступљено 25. 10. 2019. 
  13. ^ „Symphony No.3 (Mahler, Gustav) - IMSLP: Free Sheet Music PDF Download”. imslp.org. Приступљено 25. 10. 2019. 
  14. ^ „BIS Records - HK Gruber - Busking”. bis.se. Архивирано из оригинала 27. 01. 2021. г. Приступљено 25. 10. 2019. 
  15. ^ Michael Macmeeken. „Liner notes for CD,'Concierto de Aranjuez: The Premier Recording.'.  Incidentally, Macmeeken gives the date of the premiere of the Aranjuez, by Sainz de la Maza in Barcelona, as 9 Oct. 1940.
  16. ^ „Latin Grammy Hall of Fame – 2001”. Latin Academy of Recording Arts & Sciences. Архивирано из оригинала 05. 02. 2015. г. Приступљено 17. 10. 2014. 
  17. ^ „SoundStage! Ultra | SoundStageUltra.com (UltraAudio.com)”. Ultraaudio.com. Приступљено 13. 11. 2021. 
  18. ^ Watkins, Jack (24. 4. 2017). „How we made Brassed Off”. The Guardian. Приступљено 25. 10. 2019. 
  19. ^ „Brassed Off (1996) - IMDb”. Приступљено 25. 10. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]