Fruktoliza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Fruktoliza se odnosi na metabolizam fruktoze iz prehrambenih izvora. Mada metabolizam glukoze koji se odvija kroz glikolizu koristi većinu istih enzima i intermedijernih struktura kao i fruktoliza, ova dva šećera imaju veoma različite metaboličke sudbine u ljudskom metabolizmu. Za razliku od glukoze, koja biva metabolisana širom tela, fruktoza se skoro u potpunosti metabolizuje u ljudskoj jetri, gde se u znatnoj meri koristi za obnavljanje jetrenog glikogena i sintezu triglicerida.[1] Manje od jednog procenta unesene glukoze se direktno konvertuje u trigliceride plazme.[2] 29% - 54% of fruktoze se konvertuje u jetri u glukozu, i oko jedne četvrtine se pretvara u laktat. 15% - 18% se konvertuje u glikogen.[3] Glukoza i laktat se zatim normalno koriste kao energija za pogon ćelija širom tela.[2]

Fruktoza je prehrambeni monosaharid prirodno prisutan u voću i povrću, bilo kao slobodna fruktoza ili kao deo disaharida saharoza, i kao njem polimer inulin. Ona je isto tako dostupna u vidu refiniranih šećera uključujući granulisane šećere (beli krirstalni stoni šećer, smeđi šećer i šećer u prahu), refinisane kristalne fruktoze i kao visokofruktozni kukuruzni sirupi. Oko 10% kalorijskog sadržaja zapadnjačke ishrane dolazi od fruktoze (približno 55 g/dan).[4]

Za razliku od glukoze, fruktoza nije insulinski sekretolog, i može zapravo da snizi cirkulišući insulin.[5] Osim jetre, fruktoza se metabolizuje u crevima, testisima, bubrezima, telesnim mišićima, masnom tkivu i mozgu,[6][7] ali se ne transportuje u ćelije putevima koji su senzitivni na insulin (insulinom regulisanim transporterima GLUT1 i GLUT4). Umesto toga fruktoza se preuzima pomoću GLUT5.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ McGrane, MM (2006). Carbohydrate Metabolism: is and Oxidation. Missouri: Saunders, Elsevier. стр. 258—277. 
  2. ^ а б „Fructose metabolism in humans – what isotopic tracer studies tell us | Nutrition & Metabolism | Full Text[[Категорија:Ботовски наслови]]”. Архивирано из оригинала 17. 10. 2015. г. Приступљено 09. 05. 2018.  Сукоб URL—викивеза (помоћ)
  3. ^ Rippe, JM; Angelopoulos, TJ (2013). „Sucrose, high-fructose corn syrup, and fructose, their metabolism and potential health effects: what do we really know?”. Adv Nutr. 4: 236—45. PMC 3649104Слободан приступ. PMID 23493540. doi:10.3945/an.112.002824. 
  4. ^ Unsupported Browser
  5. ^ „Dietary Fructose Reduces Circulating Insulin and Leptin, Attenuates Postprandial Suppression of Ghrelin, and Increases Triglycerides in Women | The Journal of Clinical Endocri...[[Категорија:Ботовски наслови]]”. Архивирано из оригинала 07. 01. 2021. г. Приступљено 09. 05. 2018.  Сукоб URL—викивеза (помоћ)
  6. ^ Douard, V; Ferraris, R. P. (2008). „Regulation of the fructose transporter GLUT5 in health and disease”. AJP: Endocrinology and Metabolism. 295 (2): E227—37. PMC 2652499Слободан приступ. PMID 18398011. doi:10.1152/ajpendo.90245.2008. 
  7. ^ Hundal, H. S.; Darakhshan, F; Kristiansen, S; Blakemore, S. J.; Richter, E. A. (1998). „GLUT5 expression and fructose transport in human skeletal muscle”. Advances in Experimental Medicine and Biology. 441: 35—45. PMID 9781312. doi:10.1007/978-1-4899-1928-1_4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]