Gastrotricha

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gastrotricha
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
(nerangirano): Platyzoa
Tip: Gastrotricha
Meschnikov, 1864
redovi

Macrodasyda
Chaetonotida

Gastrotrihe (Gastrotricha) su veoma sićušni beskičmenjaci veličine od 0,1 - 1,5 mm koji puze po dnu slatke i morske vode. Telo ime je crvolikog oblika sa spljoštenom trbušnom stranom na kojoj se nalaze treplje za kretanje (po tome i dobijaju naziv: gr.gaster = želudac i thrix= kosa). Pokriveno je kutikulom koja obrazuje izraštaje raznovrsnih oblika: trnove, čekinje, pločice, ljuspice koje se prepokrivaju poput crepova na krovu.

Specifična osobina je da na zadnjem delu tela imaju adhezivne cevčice izgrađene od kutikule i snabdevene žlezdama koje luče lepljiv sekret. Pomoću ljega se mogu da prilepe za podlogu.

Ove životinje su građene po principu koji se ne razlikuje mnogo od drugih životinja samo što je ovde taj princip jako lako uočiti. Građu životinja možemo definisati kao „jednu užu šuplju cev, unutar druge šire šuplje cevi“, a to se potpuno poklapa sa morfologijom gastrotriha gde je uža cev crevo, a šira telesni zid pri čemu se između njih najverovatnije nalazi pseudocelom.

Telesni zid se sastoji od:

Crevni sistem se sastoji od delova poređanih po sledećem redosledu:

Ekskrecija se obavlja na dva osnovna načina:

Nervni sistem je trakast i sastoji se od:

  • parne moždane ganglije koja se nalazi iznad ždrela i
  • par bočnih nervnih traka koje se prostiru od moždane ganglije celom dužinom tela.

Gastrotrihe su ili hermafroditi ili su predstavljeni samo ženkama koje se razmnožavajupartenogenetski. Nemaju larveni stadijum već se iz jaja se izležu mladi koji za nekoliko dana dostižu polnu zrelost.

* Klasifikacija

Gastrotrihe su podeljene na dve klase:

  1. Chaetonotoidea su stanovnici slatkih voda, imaju partenogenetske ženke i izražen glaveni region spojen sa trupom preko vratnog regiona
  2. Macrodasyoidea su marinske, uglavnom hermafroditne vrste (ima nekoliko primera odvojenih polova) kod kojih nije glava odvojena od trupa.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Krstić, Lj: Čovek i mikrobi, Draganić, Beograd, 2003.
  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
  • Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj: Čovek i životinjski svet, ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]