Jelena Lozanić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jelena Lozanić Frotingham
Датум рођења(1885-03-12)12. март 1885.
Место рођењаBeograd
 Kraljevina Srbija
Датум смрти6. фебруар 1972.(1972-02-06) (86 год.)
Место смртиФранцуска
 Francuska
СупружникDžon Frotingham
ДецаAna
ОдликовањаOrden Belog orla
Orden Svetog Save

Jelena Lozanić Frotingham (Beograd, 12. mart 18856. februar 1972) bila je sekretar Srpskog ženskog narodnog saveza, veliki borac za prava žena, bolničarka u Balkanskom ratu, član Kola srpskih sestara i predstavnica Crvenog krsta Kraljevine Srbije za vreme Prvog svetskog rata u Americi.[1][2]

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Srpska delegacija na istočnom izlazu Bele kuće, 1917. Na fotografiji su: dr Sima Lozanić, poslanik Ljuba Mihajlović, Jelena Lozanić, dr Milenko Vesnić, pukovnik Mihailo Nenadović, dr Mihajlo Pupin, general Mihailo Rašić i kapetan Milan Jovičić

Rodila se u porodici Lozanić, od oca Sime i majke Stanke, rođena Pačić, poreklom iz porodice Vučić-Perišić, velikih humanitarac. Njen otac Sima Lozanić (1847–1935) bio je hemičar, profesor Velike škole, prvi rektor Beogradskog univerziteta, član Srpskog učenog društva i Srpske kraljevske akademije i njen predsednik, ministar poljoprivrede i inostranih dela, poslanik Kraljevine Srbije u Londonu, član Srpske vojne misije. U takvoj porodici Jelena Lozanić je brzo odrasla u ne samo znatiželjnu, visprenu i inteligentnu osobu, već i u istrajnu, plemenitu i hrabru ženu, koja će te svoje sposobnosti iskazati 1910. godine kao sekretar Srpskog ženskog narodnog saveza i na kongresu Međunarodnog saveta žena u Kopenhagenu, gde se borila za prava žena.

Nakon što je izbio Balkanski rat, Jelena se pridružuje Kolu srpskih sestara kao bolničarka. Negovala je ranjenike u sanatorijumu „Vračar”, i sate provodila brinući o ratnoj siročadi.

Po izbijanju Prvog svetskog rata, njeno dobročiniteljstvo se nastavlja i ona kao predstavnica Crvenog krsta Kraljevine Srbije odlazi 1915. godine u Ameriku, gde je od 1915. do 1920. godine sakupljala pomoć za otadžbinu.[3] Njen muž je postao jedan od najvećih dobrotvora prema Srbima. Pružio je milionsku pomoć, a Jelena je širom Amerike vršila najživlju i najplemenitiju propagandu. Delfa Ivanić je u Rijeci primila poslanu pomo iz Amerike. U Čačku je Jeleninim nastojanjima osnovan dom ra zatnu siročad, koji je izdravan od tih priloga i te pomoći, kao i sam Crveni krst.[4]

Jelena je to shvatila kao životnu misiju, što je i zabeležila u dnevniku koji je vodila, a koji je 1970. godine objavilo Udruženje nosilaca albanske spomenice. Bila su to zapravo njena pisma, pisana sestri Ani i roditeljima u Srbiji, u kojima je opisivala život koji je, a da nije mogla da pretpostavi, počela da vodi na drugom kontinentu.[5]

Kada je između Jelene i Džon Frotingham planula ljubav, ona je tu ljubav 1921. godine ozvaničili pred oltarom ruske crkve u Njujorku, a kruna ljubavi bila je devojčica Ana. Porodica Lozanić-Frotingam je do 1935. godine živela na jugu Francuske, odakle ja sve vreme pomagala deci u Srbiji.[6]

Kada su, u istoj godini, umrli Jelenin otac i muž, ona se sa ćerkom Anom preselila u Ameriku.

Po izbijanju Drugog svetskog rata Jelena je aktivno učestvovala u osnivanju Odbora američkih prijatelja Jugoslavije, preteče Ujedinjenog jugoslovenskog fonda za pomoć.

Do kraja svog života bila je predana svojoj humanitarnoj misiji. Preminula je 6. februara 1972. godine u Francuskoj.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Jelena Lozanić“, u Popov, Čedomir, ur., Srpski biografski rečnik, knj. 5, Novi Sad: Matica srpska, 2011, 614–615.
  2. ^ Lozanić-Frotingham, Jelena, Dobrotvorna misija za Srbiju u I svetskom ratu. Pisma iz Amerike i Kanade 1915–1920. godine. Beograd: Udruženje nosilaca Albanske spomenice, 1970, 307–311
  3. ^ Predrag Protić, Jelena Lozanić-Frotingham: Dobrotvorna misija za Srbiju u Prvom svetskom ratu, Istorijski glasnik br. 1 i 2, 1970.
  4. ^ Милановић, Јасмина (2012). DELFA ИВАНИЋ, УСПОМЕНЕ. Београд: ИНСТИТУТ ЗА САВРЕМЕНУ ИСТОРИЈУ. стр. 303. ISBN 978-86-7403-172-8. 
  5. ^ Gordana Bekčić Pješčić, Šta je u stvari rodoljublje, Objavljeno u Republika 498/99, 2011.
  6. ^ Rista M. Simonović: „Društvena istorija Vranja od kraja 19. do kraja 20. veka“, monografija; izdavači: Istorijski arhiv „31. januar“ Vranje, Grad Vranje, 2014

Literatura[uredi | uredi izvor]

.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Медији везани за чланак Jelena Lozanić на Викимедијиној остави