Jošihide Suga

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jošihide Suga
Suga u 2020
Lični podaci
Puno imeYošihide Suga
Datum rođenja(1948-12-06)6. decembar 1948.(75 god.)
Mesto rođenjaJazava, Akita, Japan
DržavljanstvoJapan
UniverzitetHosei univerzitet
ZanimanjePremijer Japana
Porodica
SupružnikMariko Suga
Deca3
Politička karijera
PartijaLiberalno-demokratska
Premijer Japana
16. septembar 2020. — 4. oktobar 2021.
MonarhNaruhito
PrethodnikŠinzo Abe
NaslednikFumio Kišida
Zvanični veb-sajt
Званични веб-сајт

Jošihide Suga (菅 義偉, Suga Jošihide, rođen 6. decembra 1948) japanski je političar koji je služio kao premijer Japana i predsednik Liberalno-demokratske partije (LDP) od septembra 2020, postajući prvi novi premijer Reiva ere.[1] Suga je prethodno bio na funkciji glavnog sekretara kabineta premijera Šinza Abe od 2012. do 2020. godine, što ga čini ga glavnim sekretarom kabineta sa najdužim stažem u istoriji Japana. Suga je takođe bio ministar unutrašnjih poslova i komunikacija od 2006. do 2007. godine.

On je rođen u skromnoj porodici u ruralnoj prefekturi Akita. Suga se nakon završetka srednje škole preselio u Tokio, gde je upisao Univerzitet Hosei.[2] Ubrzo nakon što je diplomirao pravo na univerzitetu, Suga je postao pomoćnik predstavnika Hikosabura Okonogija 1975. pre nego što je i sam ušao u politiku kada je izabran u skupštinu opštine Jokohama 1987. godine.[3] Na izborima 1996. godine, Suga je izabran u Predstavnički dom, predstavljajući drugi okrug Kanagave kao član LDP-a.

Tokom svog boravka u skupštini, Suga je postao bliski saveznik glavnog sekretara kabineta Šinza Abe. Kada je Abe prvi put postao premijer 2006. godine, imenovao je Sugu u kabinetu za ministra unutrašnjih poslova i komunikacija. Abe je kasnije imenovao Sugu za glavnog sekretara kabineta 2012. godine po povratku na mesto premijera, ulogu koju bi Suga imao tokom celog drugog Abeovog mandata.[4] U septembru 2020. godine, nakon što je Abe najavio povlačenje iz politike, Suga je proglasio kandidaturu na izborima za rukovodstvo LDP-a. Široko smatran predvodničkim kandidatom, Suga je s lakoćom pobedio na izborima 14. septembra sa 70% glasova. Dva dana kasnije, formalno ga je skupština izabrala za premijera, a imenovao ga je car Naruhito.[5]

Suga je izjavio da će se njegov kabinet fokusirati na nastavak politika i ciljeva Abeove administracije, uključujući paket ekonomskih politika Abenomika, reviziju člana 9 japanskog ustava i obezbeđivanje puštanja japanskih otetih dražavljana iz Severne Koreje.[6]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Suga je rođen u porodici farmera jagoda u Ogačiju (danas Juzava), ruralnom području u prefekturi Akita, i preselila se u Tokio nakon završetka srednje škole Juzava. Pohađao je večernju školu da bi stekao zvanje diplomiranog pravnika na Univerzitetu Hosei 1973.[7][8] Suga je izabrao Hosei „jer je to bila najjeftinija moguća opcija” i „radio je u fabrici kartona u Tokiju da bi platio školarinu”.[9]

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Po završetku univerziteta, Suga je radio na predizbornoj kampanji za Dom odbornika (gornji dom), a potom je jedanaest godina radio kao sekretar člana DDP-a LDP-a Hikosabura Okonogija, oca političara LDP-a Hačira Okonogija. Suga je podneo ostavku na tu funkciju u oktobru 1986. godine da bi nastavio sopstvenu karijeru u politici.[10] U gradsko veće Jokohame izabran je u aprilu 1987. godine, vodeći pešačku kampanju od vrata do vrata, posetivši čak 30.000 kuća i iznoseći šest pari cipela.[11][12] On je pionir prakse održavanja predizbornih govora pred prometnim železničkim stanicama, što je danas uobičajeno među japanskim političkim kandidatima.[13]

Suga sa Ičita Jamamotom i Sacuki Katajamom (19. septembra 2006)

Suga je izabran za Japanski kongres na opštim izborima 1996. godine, predstavljajući okrug Kanagava 2. U svojoj trećoj godini u kongresu, svoju podršku je preusmerio sa premera Keizo Obučija na bivšeg generalnog sekretara LDP-a Seiroku Kajijamu, što je bio neobičan potez za mlađeg zakonodavca.[14][13] On je ponovno je izabran na opštim izborima 2000. godine, opštim izborima 2003. i opštim izborima 2005. godine.

On je imenovan za višeg potpredsednika za unutrašnje poslove i komunikacije u novembru 2005. godine pod upravom premijera Džuničira Koizumija. Unapređen je u ministra unutrašnjih poslova i komunikacija i ministra za privatizaciju poštanskih usluga u prvom kabinetu Šinza Abe u septembru 2006. godine, a portfelj državnog ministra za reformu decentralizacije dodao je u decembru 2006.[11] On je bio od presudne važnosti za razvoj japanskog sistema „donacije rodnom gradu (ふるさと納税, furusato nōzei), koji je omogućavao poreskim obveznicima da ostvaruju odbitke donirajući novac lokalnim samoupravama.[7] Njega je zamenio Hiroja Masuda u prekomponovanju vlade u avgustu 2007.[15]

Njegov stil kampanje „na uglovima ulica” zaslužan je za njegov uspeg na opštim izborima 2009. godine, kada su mnogi drugi poslanici LDP-a izgubili svoja mesta usred talasa podrške Demokratskoj stranci Japana.[14]

U oktobru 2011. imenovan je za predsedavajućeg LDP partijske organizacije i sedišta kampanje. U septembru 2012. imenovan je za izvršnog vršioca dužnosti generalnog sekretara LDP-a.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Yoshihide Suga set to become Japan's prime minister after winning LDP election”. The Japan Times. 14. 9. 2020. Архивирано из оригинала 14. 9. 2020. г. Приступљено 14. 9. 2020. 
  2. ^ „Who is Yoshihide Suga, Japan's next prime minister?”. Mainichi Shimbun. 14. 9. 2020. Архивирано из оригинала 15. 9. 2020. г. Приступљено 16. 9. 2020. 
  3. ^ „Japan’s Next Prime Minister Emerges From Behind the Curtain”. The New York Times. 14. 9. 2020. Архивирано из оригинала 16. 9. 2020. г. Приступљено 16. 9. 2020. 
  4. ^ „The Key Government Post of Chief Cabinet Secretary”. nippon.com (на језику: енглески). 27. 5. 2019. Архивирано из оригинала 4. 3. 2020. г. Приступљено 28. 8. 2020. 
  5. ^ Sieg, Linda (29. 8. 2020). „In race to replace Japan's Abe, loyalist Suga emerges as strong contender”. Reuters. Архивирано из оригинала 29. 8. 2020. г. Приступљено 29. 8. 2020. 
  6. ^ „Japan’s Next Prime Minister Emerges From Behind the Curtain”. The New York Times. 14. 9. 2020. Архивирано из оригинала 16. 9. 2020. г. Приступљено 16. 9. 2020. 
  7. ^ а б Hashimoto, Goro (3. 7. 2019). „Suga Yoshihide: Japan’s Next Prime Minister?”. nippon.com (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 3. 7. 2019. г. Приступљено 28. 8. 2020. 
  8. ^ Ryall, Julian (5. 5. 2019). „Who will lead Japan after Abe? Washington visit offers new clues”. South China Morning Post (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 27. 8. 2020. г. Приступљено 28. 8. 2020. 
  9. ^ Shigeta, Shunsuke (12. 5. 2019). „How Abe's deputy Suga grew to power broker and possible successor”. Nikkei Asian Review (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 31. 8. 2020. г. Приступљено 28. 8. 2020. 
  10. ^ プロフィール 菅義偉を語る人々 (на језику: јапански). Архивирано из оригинала 1. 9. 2020. г. Приступљено 28. 8. 2020. 
  11. ^ а б в „The Cabinet: Yoshihide SUGA”. Prime Minister of Japan and His Cabinet. Архивирано из оригинала 29. 8. 2020. г. Приступљено 28. 8. 2020. 
  12. ^ „Can-Do Attitude Took Yoshihide Suga From Strawberry Fields to Japan’s Pinnacle”. www.wsj.com. The Wall Street Journal. 4. 9. 2020. Архивирано из оригинала 4. 9. 2020. г. Приступљено 4. 9. 2020. 
  13. ^ а б Marutani, Hiroshi (27. 1. 2019). „Who is Chief Cabinet Secretary Yoshihide Suga?”. Nikkei Asian Review (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 3. 9. 2020. г. Приступљено 1. 9. 2020. 
  14. ^ а б Marutani, Hiroshi (12. 9. 2018). „How Abe's right-hand man has shaped policy in Japan”. Nikkei Asian Review (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 3. 9. 2020. г. Приступљено 28. 8. 2020. 
  15. ^ 総務省|歴代の大臣・副大臣・政務官 (на језику: јапански). Архивирано из оригинала 17. 4. 2020. г. Приступљено 2. 9. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]