Juraj Baldani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Juraj Baldani
Lični podaci
Datum rođenja6. maj 1929.
Mesto rođenjaVeliki Bečkerek, Kraljevina SHS
Datum smrti15. decembar 2010.
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
ObrazovanjeLikovni kritičar, pisac

Juraj Baldani (Veliki Bečkerek, 6. maj 1929. — Zagreb, 15. decembar 2010) bio je hrvatski likovni kritičar, pisac i novinar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se 1929. godine u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu. Osnovnu školu (1935—1939) i prve razrede gimnazije (1939—1941) polazio je u Zrenjaninu, nastavio u Karlovcu (1946), a zatim prekinuo školovanje i od 1948. bio administrativni službenik u preduzeću »Put«. Od 1952. do 1958. bio je sekretar književnoga društva »Razvitak« u Zagrebu, a do 1959. radio je u različitim preduzećima kao komercijalista, blagajnik, knjigovođa, šef računovodstva. Od 1959. je novinar u „Narodnom listu“ (kasnije „Večernjem listu“), a od te godine studira istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gde je diplomirao 1963. godine. Veći deo svoje karijere radio je kao novinar, urednik i likovni kritičar Radio Zagreba.[1][2]

Objavio je oko 4000 likovnih kritika, prikaza o izložbama i o umetnicima, osvrta na likovnu problematiku u emisijama radija i televizije, dnevnoj štampi i raznim časopisima. Objavio je monografije: Ive Lozice u „Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1971.“, „Revolucionarno kiparstvo“ u izdanju "Spektra" (1978), „Kiparstvo Stipe Sikirice“ u izdanju Plive (1986), „Kiparstvo Aleksandra Rukavine“ (1987), „Slikarstvo Lidvina Lukete“ (1990), „Slikarstvo Danice Biondić“ (1992) a koautor je u monografijama Ante Starčevića (1973), Šime Klaića (1974) i Josipa Generalića (1989).[2] Takođe priređuje autorske, grupne i tematske izložbe, među kojima su važnije: Vanja Radauš, Zagreb 1966. i 1967; Krsto Hegedušić, Zagreb 1974. i Beograd 1975; 20 godina hrvatskog kiparstva 1955—1975, Zagreb 1977.[1] Neki od radova prevedeni su mu na slovenački, esperanto, engleski, nemački, italijanski, francuski i japanski.[2]

Pesmama, novelama i književnim člancima javljao se u raznim publikacijama. Izdao je zbirku pesama „Ples sjena“ i novele „Asfaltom popločeno“, a drama „Netko od trojice“ štampana je u časopisu „Kulturni radnik“, 1955. Pesmama je uvršten u zbirku „Koloplet“ (1954).[1][2]

Bio je član umetničkog saveta časopisa „Naša djeca“ — „Radost“, Hrvatskog novinarskog društva, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Društva radnika pisaca Hrvatske, žirija Zagrebačkog salona, Radničkog likovnog stvaralaštva Hrvatske i dr.[2]

Umro je u Zagrebu 15. decembra 2010. godine, nakon kratke i teške bolesti.[2][3]

Književna dela[uredi | uredi izvor]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 1946.: Prva nagrada za pripovijetku lista "Srednjoškolac" u Zagrebu.
  • 1955.: Posebna nagrada za prevod novele Federacije esperantista Jugoslavije.
  • 1955.: Druga nagrada za dramu Saveza amaterskih kazališta Hrvatske.
  • 1955.: Okupna nagrada za dramu Saveza amaterskih kazališta Hrvatske.
  • 1970.: "Zlatno pero" Društva novinara Hrvatske.
  • 1973.: Prva nagrada Jugoslavenske radio-televizije za emisiju u Tjednu jug. radija u Ohridu.
  • 1974.: Druga nagrada Jugoslavenske radio-televizije za emisiju u Tjednu jug. radija u Ohridu.
  • 1975.: "Zlatno pero" Društva novinara Hrvatske.
  • 1976.: Prva nagrada Jugoslavenske radio-televizije za emisiju u Tjednu jug. radija u Ohridu.
  • 1976.: Plaketa Jug. radio-televizije na Tjednu jug. radija u Ohridu za najbolju emisiju.
  • 1977.: Godišnja nagrada Radio Zagreba za ostvarene emisije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ а б в Baričević 1983.
  2. ^ а б в г д ђ „Juraj Baldani, prof.”. galerija.fer.hr. Pristupljeno 15. 3. 2018. 
  3. ^ „Umro novinar i likovni kritičar Juraj Baldani”. novilist.hr. 16. 12. 2010. Pristupljeno 15. 3. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]