Konica (biljka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Konica
Научна класификација
Царство:
(нерангирано):
(нерангирано):
(нерангирано):
Ред:
Породица:
Род:
Врста:
G. parviflora
Биномно име
Galinsoga parviflora
Cav. 1796
Синоними
Synonymy
  • Tridax parviflora
  • Wiborgia parviflora (Cav.) Kunth
  • Adventina parviflora (Cav.) Raf.
  • Baziasa microglossa Steud.
  • Galinsoga hirsuta Baker
  • Galinsoga laciniata Retz.
  • Galinsoga quinqueradiata Ruiz & Pav.
  • Sabazia microglossa DC.
  • Stemmatella sodiroi Hieron.
  • Vigolina acmella (Roth) Poir.
  • Wiborgia acmella Roth
  • Galinsoga semicalva (A.Gray) H.St.John & D.White

Konica (lat. Galinsoga parviflora), jednogodišnja je, zeljasta biljka koja pripada familiji glavočika (Asteraceae).[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Stabljika je uspravna, a može biti i polegnuta, razgranata, gola ili vrlo malo dlakava. Obično naraste 10-80 cm. Poseduje bele adventivne korenove. Listovi su prosti, eliptični, ovalno ušiljeni, naspramni, sedeći, nazubljeni po obodu i ponekad dlakavi. Glavičaste cvasti su male i na drškama, a sastoje se od 5 jezičastih cvetova koji okružuju središnje cevaste cvetove. Jezičasti cvetovi su jednopolni (ženski) i bele boje, dok su cevasti dvopolni i žute boje. Glavičaste cvasti grade prost dihazijum. Cveta od maja do oktobra. Plod je ahenija sa papusom (cipsela).[2]

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Poreklom jeiz Amerike, a danas je rasprostranjena širom Evrope,Azije, Afrike i Australije. U Evropu je uneta iz Perua krajem 18. veka, kao ukrasna biljka. Raste na bogatim i vlažnim zemljištima.[3]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Listovi i stabljike konice su jestivi i beru se pre pojave prvih cvetova. Biljka se može jesti sirova, kuvana ili se suši i koristi kao začin. Sok biljke se koristi za lečenje rana, tako što pomaže u zgrušavanju krvi.[4]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

U državi Malavi ova biljka se zove ,,Mwamuna aligone", što u prevodu znači moj muž spava.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Go Botany”. Архивирано из оригинала 13. 10. 2018. г. Приступљено 13. 10. 2018. 
  2. ^ „BioRas”. Архивирано из оригинала 13. 10. 2018. г. Приступљено 13. 10. 2018. 
  3. ^ „PRIRODA I BILJKE”. 
  4. ^ „Plants For A Future”. 

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]