Laslo Blašković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Laslo Blašković
Puno imeLaslo Blašković
Datum rođenja(1966-06-25)25. jun 1966.(57 god.)
Mesto rođenjaNovi SadSFRJ
Nagrade
  • Nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine
  • Nagrada Fonda „Borislav Pekić“
  • Nagrada SANU iz Fonda „Branko Ćopić“ za najbolju knjigu godine
  • Nagrada „Stevan Sremac“ za proznu knjigu godine
  • Nagrada „Ljubomir P. Nenadović“ za putopisnu knjigu godine
  • Nagrada „Pečat varoši sremskokarlovačke“
  • Nagrada „Matićev šal“

Laslo Blašković (Novi Sad, 1966) srpski je književnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je priveo kraju i poslediplomske studije i bio biran u zvanje asistenta u naučno-istraživačkom radu na predmetu Kulturna istorija 19. veka, kao i u projektu Srpski biografski rečnik Matice srpske. Kao stipendista austrijskog KulturKontakta proveo je mesec dana u Beču (2008). Bio je tri meseca gost Fondacije Hajnrih Bel u Langenbrojhu (Nemačka, 2010). Kao rezidencijalni pisac boravio je avgusta 2013. godine u mađarskom gradu Pečuju.

Kao gost-pisac američke vlade, proveo je mesec dana u SAD (Vašington, Njujork, Mineapolis, Honolulu) u okviru programa International Visitor Leadership (avgust-septembar 2011).

Dela[uredi | uredi izvor]

Knjige pesama:[uredi | uredi izvor]

  • Ravna crta, KOV, Vršac, 2020,
  • Bogzna, Arhipelag, Beograd, 2018,
  • Prasvršetak, Arhipelag, Beogard, 2016,
  • Žene pisaca, KOV, Vršac, 2006,
  • Jutarnja daljina, Stylos, Novi Sad, 2002,
  • Životi bacača kocke, Prosveta, Beograd, 1997,
  • Ritam-mašina, Četvrti talas, Novi Sad, 1991,
  • Crvene brigade, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1989,
  • Zlatno doba, Matica srpska, Novi Sad, 1987. i
  • Gledaš, Matica srpska, Novi Sad, 1986.

Romani:[uredi | uredi izvor]

  • Carinska ulica u Novom Sadu, Arhipelag, Beograd, 2021,
  • Prateći vokali, Arhipelag, Beograd, 2020,
  • Razbrajalica, Arhipelag, Beograd, 2014,
  • Posmrtna maska, Arhipelag, Beograd, 2012,
  • Turnir grbavaca, Geopoetika, Beograd, 2007,
  • Adamova jabučica, Narodna knjiga, Beograd, 2005,
  • Madonin nakit, Filip Višnjić, Beograd, 2003,
  • Mrtva priroda sa satom, Stubovi kulture, Beograd, 2000,
  • Svadbeni marš, Stubovi kulture, 1997.

Knjiga putopisa:[uredi | uredi izvor]

Gle!, Službeni glasnik, Beograd, 2016.

Knjiga priča:[uredi | uredi izvor]

Priča o malaksalosti, Arhipelag, Beograd, 2010.

Knjiga eseja:[uredi | uredi izvor]

Kraj citata, Prometej, Novi Sad, 2007.

Knjiga poetske proze:[uredi | uredi izvor]

Imenjak, Prometej, Novi Sad, 1994.

Prevodi Blaškovićevih knjiga[uredi | uredi izvor]

na slovački: MADONIN ŠPERK (Madonin nakit), Kalligram, Bratislava, 2006, preveo Karol Chmel; TURNAJ HRBÁČOV (Turnir grbavaca), Kalligram, Bratislava, 2015, preveo Karol Chmel; POSMRTNÁ MASKA (Posmrtna maska), Kalligram, Bratislava, 2015, preveo Karol Chmel;

na mađarski: TÖRTÉNET A BÁGYADTSÁGRÓL (Priča o malaksalosti), Forum Könyvkiadó, Novi Sad, 2016, prevela Glavanić Vékás Eva;

na engleski: THE MADONNA´S JEWELS (Madonin nakit), International Foundation Forum of Slavic Cultures, Ljubljana, 2015, preveo Randall A. Major; FLAT LINE (Ravna crta), Srpski PEN-klub, Beograd, 2019), preveli Dragan Purešić i Zoran Paunović;

na makedonski: PRIKAZNA ZA ISTOŠTENOSTA (Priča o malaksalosti), Ikona, Skopje, 2013, prevela Jasmina Aleksova; POSMRTNA MASKA (Posmrtna maska), Ikona, Skopje, 2013, prevela Jasmina Aleksova; NAKITOT NA MADONA (Madonin nakit), Slovo, Skopje, 2017, preveo Dimitar Baševski;

na ruski: OŽERELЪE MADONNЫ (Madonin nakit), Centr knigi Rudomino, Moskva, 2016, preveli Elena Sagalovič i Vasiliй Sokolov; NATЮRMORT S ČASAMI (Mrtva priroda sa satom), Centr knigi Rudomino, Moskva, 2019, prevela Elena Sagalovič;

na slovenački: MADONIN NAKIT (Madonin nakit), Forum slovanskih kultur, Ljubljana, 2016, preveli Varja Balžalorsky Antić i Urban Vovk;

na bugarski: ADAMOVA ЯBЪLKA (Adamova jabučica), Ergo, Sofija, 2011, prevela Margarita Dikova;

na nemački: TOTENMASKE (Posmrtna maska), Neue Rundschau, Frankfurt am Main, 2010, preveli Dragoslav Dedović i Dagmar Vohburger; DER ERLÓSER (Spasitelj), Noack&Block, Berlin, 2011, prevele Angela Nerenz i Anne Stübiger; (antologija) DAS BLESSE FEUER VON WIEN (Bleda bečka vatra), Drava Verlag, Klagenfurt, 2012, prevela Alida Bremer; (antologija).

na rumunski: MILOSTIVIRE (Milostinja), Hestia, Temišvar, preveo Lucian Alexiu; (antologija).

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je književnih nagrada:

Blaškovićev roman Madonin nakit izabran je među deset najboljih srpskih romana napisanih posle pada Berlinskog zida koji su sastavni deo antologijske edicije „Sto slovenskih romana“.

Radna biografija[uredi | uredi izvor]

Upravnik Narodne biblioteke Srbije bio je od 15. januara 2015. do 4. februara 2021. godine.

Direktor i glavni i odgovorni urednik Kulturnog centra Novog Sada bio je od 2008. do 2012. godine.

Glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost i teoriju Polja bio je od 2000. do 2007. godine.

Bio je član Uredništva edicije Prva knjiga Matice srpske, takođe i predsednik Upravnog odbora Studentskog kulturnog centra u Novom Sadu, član Upravnog odbora Fonda Todor Manojlović u Zrenjaninu i član Saveta Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.   

Glavni je urednik izdavačke delatnosti Srpskog narodnog pozorišta od 2007. godine.

Uredništvo[uredi | uredi izvor]

Laslo Blašković je obelodanio i Vodič kroz lektiru (u 4 knjige), Narodna knjiga, Beograd, 2006. godine. Priredio je i predgovorima opremio knjige Danijela Defoa, Vuka Karadžića, Marka Tvena, Luisa Kerola, Andrića, Nušića, Sremca, Branka Ćopića... Priredio je zbornik tekstova Moj privatni Tito, Kulturni centar Novog Sada, 2003, kao i dve antologije savremene srpske poezije i kratke priče.

Članstva[uredi | uredi izvor]

Aktivan je u tri reprezantativna književna udruženja, u Društvu književnika Vojvodine (sekretar Društva bio je osam godina), u Srpskom književnom društvu (član Upravnog odbora u dva mandata i predsednik Odbora za međunarodnu saradnju iste asocijacije), konačno, od 2006. do 2022. godine bio je član Upravnog odbora Srpskog PEN-kluba.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Функције у институцијама културе
Direktor Narodna biblioteka Srbije
2015—2021