Međunarodna auto-oznaka
Međunarodna auto-oznaka je oznaka koja pokazuje u kojoj je državi motorno vozilo registrovano i obezbeđuje jedinstvenu identifikaciju vozila. Raniji nazivi za auto-oznaku su međunarodno registraciono slovo[1] ili međunarodni znak za promet.[2] Ženevska konvencija za putni saobraćaj iz 1949. g. i Bečka konvencija za putni saobraćaj iz 1968. g. je zovu označavajući znak države registracije.
Dodela oznaka je u nadležnosti Ekonomske komisije UN za Evropu kao publikacija Jedinstveni znakovi korišćeni na vozilima u međunarodnom saobraćaju (engl. Distinguishing Signs Used on Vehicles in International Traffic, skr. DSIT),[3] odobrena od strane Ženevske konvencije za putni saobraćaj[4] i Bečke konvencije za putni saobraćaj.[5] Mnoge auto-oznake koje su definisane nakon usvajanja standarda ISO 3166 se poklapaju sa dvoslovnim i troslovnim ISO kodovima. Jugoistočni azijski Dogovor ... za obavljanje prekograničnog prevoza robe i ljudi koristi i ISO i DSIT kodove: ISO kodove koriste Burma (MYA), Kina (CHN) i Kambodža (KH); DSIT kodove koriste Tajland (Т) i Laos (LAO); dok vijetnamski kod VN je istovremeno i ISO i DSIT kod.[6]
Ženevska konvencija za putni saobraćaj je stupila na snagu 26. marta 1952. godine. Glavna prednost konvencije za vozače je obaveza država potpisnica da prihvate legalnost vozila registrovanih u drugim potpisnicama. Kada se vozilo koristi van države registracije, mora imati međunarodnu auto-oznaku na zadnjoj strani vozila, odvojeno od registarske tablice.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Pariska konvencija iz 1909. godine[uredi | uredi izvor]
Međunarodna konvencija u vezi saobraćaja motornih vozila, potpisana u Parizu 1909. godine, uvodi prikazivanje jedinstvene naciononalne oznake na beloj ovalnoj pločici dimenzija 30 cm × 18 cm sa crnim slovima. Konvencija zahteva da pločica bude zakačena na zadnjem kraju vozila, odvojeno od registracione tablice. Takođe, oznaka je bila ograničena na jedno ili dva latinična slova.[7]
Oznake po Pariskoj konvenciji iz 1909. godine | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
Pariska konvencija iz 1924. godine[uredi | uredi izvor]
Međunarodna konvencija u vezi motornog saobraćaja, potpisana 1924. godine u Parizu, je usvojila naziv jedinstveni znak. Maksimalna dužina znaka je produžena na tri slova, i konvencija je dozvolila dodelu oznaka za zavisne teritorije koje imaju odvojen sistem registracije vozila.[8]
Bečka konvencija iz 1977. godine[uredi | uredi izvor]
Bečka konvencija o putnom saobraćaju, potpisana 21. maja 1977. g. zamenjuje ranije konvencije u državama potpisnicama. U skladu sa članom 48 konvencije, jedinstveni znak države i dalje mora biti postavljen na zadnjem kraju vozila, ali sada može biti, kao u ranijim konvencijama, beli oval sa crnim slovima, odvojeno od registarske tablice, ali isto tako može biti deo dizajna registracione tablice, u kom slučaju mora biti prisutan i na prednjoj tablici.
Unutar Evropskog ekonomskog prostora (EEA), vozila koja nose registarsku tablicu u EU formatu ne moraju imati jedinstveni znak u vidu ovala. Takvo označivanje vozila je takođe prihvaćeno i van EU zemalja.[9] Separate signs are also not needed for Canada, Mexico and the United States, where the province, state or district of registration is usually embossed or surface-printed on the vehicle registration plate.[traži se izvor]
Označavanje vozila u srpskom govornom području[uredi | uredi izvor]
U srpskom govornom području, prve međunarodne oznake su uvedene 1909. godine, u Srbiji (SB), Crnoj Gori (MN) i Austrougarskoj (A za austrijski deo carstva i H za područje Mađarske).
Nakon ujedinjenja u Kraljevinu SHS, oznaka je 1919. godine promenjena u SHS, a nakon preimenovanja u Kraljevinu Jugoslaviju 1929. godine, i oznaka je promenjena u Y. Nakon Drugog svetskog rata, oznaka je 1953. godine promenjena u YU, koja se zadržala do raspada države 1992. godine.
Novo-nezavisne države su 1992. godine usvojile nove oznake: Slovenija (SLO), Hrvatska (HR), Bosna i Hercegovina (BIH) i Makedonija (MK). Savezna Republika Jugoslavija je nastavila da koristi oznaku YU do preimenovanja u Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore 2003. godine, kada je usvojena oznaka SCG. Nakon razlaza 2006. godine, Srbija je usvojila oznaku SRB, a Crna Gora oznaku MNE.
Izgled oznake[uredi | uredi izvor]
Međunarodna auto-oznake se sastoji od jednog, dva ili tri latinična slova, ispisana crnom bojom na belom ovalnom polju. Minimalna visina slova mora biti 100 mm, a minimalne dimenzije ovala su 175 mm × 115 mm. Oznaka može biti izvedena na više načina: limena pločica oblika elipse, samolepljiva nalepnica ili nacrtana direktno na vozilu, i postavlja se na zadnjem kraju vozila, obično blizu registarske tablice.
U Evropi, većina zemalja koristi EU format tablica, gde je oznaka države deo dizajna, na plavom vetikalnom pravougaoniku na levoj strani tablice.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Road Traffic and Road Signs and Signals Agreements and Conventions”. UNECE. Arhivirano iz originala 16. 9. 2022. g. Pristupljeno 2. 11. 2022.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Georgano, G. N.; Andersen, Thorkil Ry. The New encyclopedia of motorcars, 1885 to the present. str. 18. ISBN 0525932542.
- ^ Harding, Anthony; Bird, Anthony (1980). Guinness Book of Car Facts and Feats: A Record of Everyday Motoring and Automotive Achievements. str. 243. ISBN 0851122078.
- ^ „Distinguishing Signs used on Vehicles in International Traffic” (PDF). United Nations Economic Commission for Europe. Arhivirano iz originala (PDF) 2. 10. 2022. g.
- ^ „Convention of Road Traffic signed at Geneva September, 19 1949 - Annex 4. Distinguishing Sign of Vehicles in International Traffic”. Auto Driver Club. NYS ZONE INC. Arhivirano iz originala 25. 11. 2016. g. Pristupljeno 2016-11-24.
- ^ „Convention on Road Traffic on 8 November 1968 - Index Page”. Auto Driver Club. NYS ZONE INC. Pristupljeno 2016-11-24.
- ^ „Annex 2: Registration of Vehicles in International Traffic” (PDF). Agreement between and among the Governments of the Kingdom of Cambodia, the People's Republic of China, the Lao People's Democratic Republic, the Union of Myanmar, the Kingdom of Thailand, and the Socialist Republic of Vietnam for the Facilitation of Cross-Border Transport of Goods and People. 2004. Arhivirano iz originala (PDF) 4. 3. 2012. g.
- ^ „1909 Paris Convention for the International Circulation of Motor Vehicles” (PDF).
- ^ „International Convention Relative to Motor Traffic, Paris, 1924”.
- ^ „Council Regulation (EC) No 2411/98”. Council of the European Union. 3. 11. 1998.