Milena Dravić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milena Dravić
Milena Dravić na premijeri filma Bitka na Neretvi, 1969.
Lični podaci
Datum rođenja(1940-10-05)5. oktobar 1940.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti14. oktobar 2018.(2018-10-14) (78 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Zanimanjeglumica
Porodica
SupružnikMladomir Puriša Đorđević (1960[1]—1961)
Vojislav Kokan Rakonjac (1967—1969)
Dragan Nikolić (1971—2016)
Rad
Aktivni period1958—2018.
Bitna ulogaUzavreli grad — Hara
Prekobrojna — Ranka
Kozara — Milja
Peščani grad — Milena
Horoskop — Milka
Bitka na Neretvi — Nada
Biciklisti — Sara
Sutjeska — Vera
Ljubavni život Budimira Trajkovića — Lepa Trajković
Moj tata na određeno vreme — Svetlana
Nije lako sa muškarcima — Gordana Diklić
Nebeska udica — Danka
Veza do IMDb-a

Milena Dravić (Beograd, 5. oktobar 1940 — Beograd, 14. oktobar 2018) bila je srpska i jugoslovenska glumica. Često je nazivana najvećom jugoslovenskom filmskom divom. Glumila je u preko 100 filmskih ostvarenja, zajedno sa najvećim domaćim i holivudskim glumcima, a uporedo je igrala i u pozorištu, gde je ostvarila oko 70 uloga.

Najpoznatije uloge odigrala je u filmovima Prekobrojna, Bitka na Neretvi, Misterije organizma, Poseban tretman, Biciklisti, Ljubavni život Budimira Trajkovića, Rad na određeno vreme, Nije lako sa muškarcima, Bumerang i Zona Zamfirova. Poznata je još i kao učiteljica iz serije Priče iz Nepričave, Vera iz Policajca sa Petlovog brda, Živka iz Gospođe ministarke, zatim kao Dušica iz TV-serije za decu Metla bez drške, i kao Vukosava Petrović i Spomenka iz TV–komedija Pozorište u kući i Lud, zbunjen, normalan. Sa svojim suprugom i kolegom Draganom Nikolićem je od 1972. do 1974. vodila popularni šou program Obraz uz obraz.

Milena je često igrala samohrane majke, seljanke, žene iz radničke klase, zavodnice i junakinje ratnih epopeja, bila je i pionir i ekscentrična buntovnica iz filmova crnog talasa i tragična heroina, a velikim delom na uspehu u karijeri duguje i romantičnim komedijama u kojima je glumila uz Ljubišu Samardžića.

Dravićeva je dobitnica velikog broja domaćih i inostranih nagrada i priznanja, od kojih su najznačajniji Dobričin prsten, Nagrada Žanka Stokić, Nagrada za najbolju sporednu glumicu na Kanskom filmskom festivalu, specijalna nagrada Zlatna ruža na Filmskom festivalu u Veneciji, sedam Pulskih arena, tri Statuete Ćuran i jedan Zlatni ćuran na Danima komedije, Statueta Joakim Vujić, Nagrada Pavle Vuisić, Nušićeva nagrada i druge.

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Milena je rođena 5. oktobra 1940. u Beogradu, na Dorćolu, preko puta crkve Svetog Aleksandra Nevskog. Pohađala je osnovnu školu Janko Veselinović u Dušanovoj ulici, a potom upisala Prvu mušku gimnaziju. Njen otac Milenko Dravić je igrao fudbal, međutim morao je da prestane kada je saznao da boluje od infektivne žutice. Par godina kasnije, njen brat Rade postao je hokejaš. Majka Ana bila je talentovana za pevanje, i premda je sanjala da joj to bude profesija, odlučila je da bude domaćica i posveti se samo porodici. Milena kaže da joj je njen sud oduvek bio najbitniji.[2] Njena tetka, očeva sestra, prepoznala je u Dravićevoj talenat za recitovanje i scenu, te je zamolila jednu svoju prijateljicu da proceni da li je u pravu. Ova se složila sa tetkom, i Mileninim roditeljima predložila da je upišu na balet, što su ovi odmah i uradili. Milena ima čak i malo manekenskog iskustva, budući da je na Kolarčevom univerzitetu učestvovala na modnoj reviji i nosila đubretarac.[2] Ubrzo nakon toga, stigla je prva filmska ponuda.

Dravićeva je često isticala da joj je Narodno pozorište u Beogradu bilo prozor u svet.[2]

Karijera[uredi | uredi izvor]

1958—1970.[uredi | uredi izvor]

Dravićeva je na film došla slučajno, kada je 1958. prvi put napustila Beograd, i otišla kod tetke u Sarajevo. Zapazio je slovenački reditelj František Čap i dao joj ulogu u svom filmu Vrata ostaju otvorena. Snimala je celo leto, a producent je bila kuća Bosna film.[3] Milena potom snima Diližansu snova, Zajednički stan, Bolje je umeti, Uzavreli grad i Leto je krivo za sve. Upisuje Fakultet dramskih umetnosti i počinje rad na filmu Prekobrojna, u režiji Branka Bauera. Tu je igrala devojku sa sela koja sa momkom kreće na radnu akciju. Iako je fakultet upisala zato što je bila izuzetno motivisana, Milena je tada mislila da je njen opstanak na filmu neizvestan. Međutim, dobivši za Prekobrojnu nagradu Zlatna arena na Filmskom festivalu u Puli, shvatila je da je na putu da izgradi veliku karijeru.[3]

Njeni sledeći projekti bili su ratni film Kozara, Lito vilovito – komedija o turističkoj sezoni u jednom dalmatinskom gradiću, i politički nepodoban Čovek nije tica, sa Evom Ras, dobitnik Srebrne arene na festivalu u Puli. Godine 1967. igra Hasanaginicu u uspešnoj ekranizaciji narodne balade. Iste godine dobija malu nagradu Zlatna ruža na Filmskom festivalu u Veneciji za ulogu u filmu Jutro sa Ljubišom Samardžićem.[3] Dvoje mladih glumaca su tada izabrani i za filmski par godine.[4] Za potrebe filma Kros kontri iz 1969. godine, reditelja Puriše Đorđevića, morala je da trenira trčanje sa ličnim trenerom. Posle godinu dana napornog vežbanja, kamerman je na snimanju molio da sporije trči, jer nije mogao da je stigne iako se vozio u ševroletu.[2] Krajem decenije glumila je u filmu Zaseda, još jednom izdanku „crnog talasa“,[5] ali i u najskupljem filmu u celoj istočnoj Evropi (bez Rusije).[6] Reč je o ratnoj drami Bitka na Neretvi, koja je te godina bila u trci za Oskara za najbolji strani film,[7] i u kojoj su igrale velike zvezde poput Jula Brinera i Orsona Velsa.

Dravićeva je tada bila izbačena sa fakulteta, jer je na predavanjima zbog snimanja nije bilo više od mesec dana. Godinama kasnije, njena profesorka Ognjenka Milićević je molila da se vrati i predložila da joj Prekobrojna bude diplomski rad, no ova nije htela. Negde u to vreme počela je da igra u pozorištu Atelje 212, za koje danas kaže da je vezuju jako lepe uspomene.[2]

1971—1990.[uredi | uredi izvor]

Na slici Stevana Kragujevića, sedamdesetih godina
Na slici Stevana Kragujevića, sedamdesetih godina

Godine 1971. Milena igra u Biciklistima Puriše Đorđevića, a za svoje izvođenje dobija drugu Zlatnu arenu na Pulskom festivalu, i titulu Prve dame jugoslovenskog filma, koja joj je dodeljena na petim Filmskim susretima u Nišu. Snima još i kontroverzni film W.R. Мистерије организма, čije je prikazivanje vlast odmah bila zabranila.[8] Potom glumi u komediji Kako su se volele dve budale sa Gidrom Bojanićem. Tada upoznaje Dragana Nikolića, sa kojim počinje ljubavnu vezu.[2] Iste godine počinju da vode šou program Obraz uz obraz, koji je za vrlo kratko vreme stekao enormnu popularnost. Tekst su osmišljavali Ljubivoje Ršumović, Dušan Radović, Zdravko Šotra i Siniša Pavić, a gosti programa bile su neke od najpopularnijih javnih ličnosti Jugoslavije, poput Bisere Veletanlić, Zdravka Čolića, Miodraga Petrovića Čkalje, Seke Sablić i drugih.[9] Dravićeva i Nikolić su tada postali najpopularniji televizijski par u zemlji.

Već 1973. Dravićeva je bila najpopularnija glumica u Jugoslaviji. Od zarade od filma Sutjeska, koji je snimila te godine kupila je kola.[3] Četiri godine kasnije igra Lepu u filmu Ljubavni život Budimira Trajkovića, sa Ljubišom Samardžićem u naslovnoj ulozi. Film je postao veliki komercijalni hit, te su duo Dravić–Samardžić postali dobitna kombinacija i san mnogih reditelja. Ljubavni život Budimira Trajkovića bio je samo prvi u nizu uspešnih romantičnih komedija koje su napravili zajedno. U ratnoj akciji Povratak otpisanih iz 1978. igra Lulu, a u biografskom filmu Snovi, život, smrt Filipa Filipovića iz 1980. njegovu sestru Dragu Filipović. Iste godine snima još dva bitna filma: prvi je bila komedija sa Samardžićem Rad na određeno vreme, gde glumi samohranu majku čijem je sinu (Nikola Kojo) potreban otac. Ovo je bio izuzetno popularan film, koji se i danas često reprizira. Drugi film koji je snimila 1980. je Poseban tretman, kandidat za Zlatni globus za najbolji strani film.[10] Dravićeva je za njega nagrađena Poveljom Niških filmskih susreta za najbolju žensku ulogu i Nagradom za najbolju sporednu glumicu na Kanskom filmskom festivalu.[10]

Milena osamdesetih nastavlja sa nizanjem bioskopskih hitova – igra u komedijama Laf u srcu, Moj tata na određeno vreme, Razvod na određeno vreme, tumači sporedne ili manje uloge u filmovima Šećerna vodica, Boj na Kosovu i Čavka. Izuzetan uspeh ostvaruje kao Gordana Diklić, u danas često repriziranom filmu Nije lako sa muškarcima. Dravićeva je veliku popularnost i omiljenost u narodu stekla i ulogom u TV–seriji za decu Priče iz Nepričave, gde je glumila učiteljicu koja dolazi da radi u jednoj seoskoj školi, gde se sprijatelji sa lokalnim seljakom, koga je igrao Zoran Radmilović. Serija je bila veoma gledana i voljena, jer je na duhovit način prikazivala odnose između gospodstvene učiteljice s jedne, i neobrazovane ali pametne dece i neotesanog, ali šarmantnog seljaka Milenka (Radmilović) s druge strane.[11]

1991—2010.[uredi | uredi izvor]

Krajem veka igra sporedne uloge u filmovima Nebeska udica i Bure baruta, a 2002. ponovo dobija na popularnosti zahvaljujući blokbasteru Zona Zamfirova, gde je igrala Tašanu. Godine 2007. u TV–seriji Pozorište u kući igra Vukosavu Petrović. Ovaj rimejk istoimene serije iz 1972. godine, bio je veoma gledan na RTS-u, gde je prikazivan u više navrata. Dravićeva je još igrala i sporedne uloge u humorističnoj seriji Lud, zbunjen, normalan i u hit–filmu Sveti Georgije ubiva aždahu, kao i epizodnu ulogu u seriji Selo gori, a baba se češlja. Milena sa zahvalnošću ističe da je Stefan Arsenijević, reditelj filma Ljubav i drugi zločini iz 2008, vratio na film u vreme kada je na RTS-u nisu želeli, i na neki način joj obezbedio uloge u pomenutim projektima.[12][13] Takođe kaže da je zahvalna i Goranu Paskaljeviću, koji joj je obezbedio ulogu u njegovom Buretu baruta, u vreme kada se borila protiv Miloševićevog režima, i kada je trajala najgora decenija u njenoj karijeri.[12] Pedeset godina glumičine karijere u zemlji nije obeleženo. Milena se 2009. godine, tačno pedeset godina od snimanja svog prvog filma, ponovo našla u Sarajevu. Šetajući se sa svojom kumom i koleginicom Sekom Sabljić, zaustavila se ispred porušene zgrade Bosna filma. Veliki jubilej je obeležen tako što je Seka telefonom slikala Milenu koja je stala ispred zgrade u kojoj je sve počelo.[3]

2011—2018.[uredi | uredi izvor]

Grob u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu

Milena je krajem 2011. i početkom 2012. godine uspešno igrala u predstavi Harold i Mod. Godine 2013. glumila je u kratkometražnom filmu Sreća, a naredne godine u filmu Marijina epizoda, u ulozi Lele. U periodu od 2013—2015. godine imala je ulogu gospođe Ksenije u TV seriji Sinđelići. U seriji Komšije (TV serija) glumila je od 2015. godine u 19 epizoda, u ulozi Branislave Zdravković.

Njen suprug Dragan Nikolić preminuo je 11. marta 2016, u 72. godini.

Krajem 2016. godine objavljena je monografija „Milena Dravić - više od umetnosti”.COBISS.SR 227706380[14] Druga monografija, „Milena Dravić ili ključ snova” COBISS.SR 263630604, objavljena je dvojezično na srpskom i na engleskom, krajem 2018. godine.[15][16]

Legat Milene Dravić i Dragana Nikolića je otvoren u Jugoslovenskoj kinoteci 5. maja 2018. godine, a Dravićeva je tom prilikom kinoteku nazvala svojom drugom kućom.[17][18]

Bila je specijalni gost na 65. pulskom festivalu 15. jula 2018. godine, gde je doživela petnaestominutne ovacije.[19]

Živela je u Beogradu, na Vračaru, u ulici Ivana Đaje.[20] Od 2000. godine borila se sa rakom dojke. Preminula je 14. oktobra 2018, posle duge i teške bolesti, u KBC "Bežanijska kosa".[21][22][23][24] Nakon komemoracije održane u pozorištu u kome je najviše igrala, Zvezdara teatru, Milena je sahranjena 19. oktobra 2018. u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, pored supruga Dragana.[25][26][27][28]

Pozorište[uredi | uredi izvor]

Debituje 1971. godine u Ateljeu 212 sa predstavom Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, gde dolazi na poziv tadašnje upravnice tog pozorišta Mire Trailović. Zapažene uloge ostvaruje i u predstavama Dušana Kovačevića, u Zvezdara teatru koji je smatrala svojom kućom. Predstavu Lari Tompson - tragedija jedne mladosti odigrala je 312 puta za 18 godina, ističući da je veoma volela ulogu upravnice Katarine. Sa monodramom Milena u svetu muškaraca gostovala je po celom svetu i ostvarila brojne uspehe. Sa posebnom radošću igrala je u predstavi Bokeški D-mol u Tivtu, i često govorila kako smatra da je to jedna od najboljih predstava u njenoj karijeri. Poslednju ulogu ostvarila je u predstavi Harold i Mod Beogradskog dramskog pozorišta, za koju je višestruko nagrađivana.

Neke od uloga u pozorištu:
Predstava Uloga Reditelj Pozorište
Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji Ćerka Ljubomir Draškić Atelje 212
Lulu Lulu Ljubomir Draškić Atelje 212
Kod lepog izgleda Kristina Paolo Mađeli Atelje 212
Kir Janja Juca Dejan Mijač Jugoslovensko dramsko pozorište
Čudo u Šarganu Emilija Mira Trailović Atelje 212
Crnjanski ili lako je Andriću Vida Crnjanski Jelica Zupanc Atelje 212
Dekameron Lekareva žena Roberto Ćuli Atelje 212
Ptic i ptica Više uloga Dejan Mijač Zvezdara teatar
Urnebesna tragedija Rajna Dušan Kovačević Zvezdara teatar
Kako potamaniti gamad Danka Branko Pleša Zvezdara teatar
Lari Tompson - Tragedija jedne mladosti Katarina Dušan Kovačević Zvezdara teatar
Moj otac u borbi protiv nitkova iz svemira Desanka Gorčin Stojanović Zvezdara teatar
Kosa Velika mama Kokan Mladenović Atelje 212
Oksimoron Više uloga Dejan Mijač Jugoslovensko dramsko pozorište
Milena u svetu muškaraca Više uloga Miloš Radović Zvezdara teatar
Ćelava pevačica Gđa Smit Jagoš Marković Kruševačko pozorište
Bokeški D-mol Marija Milan Karadžić Centar za kulturu Tivat
Jelena Savojska Margareta Savojska Robert Raponja Centar za kulturu Tivat
Harold i Mod Mod Milan Karadžić Beogradsko dramsko pozorište

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Nakon ogromnog uspeha filma W.R. Misterije organizma, Milena je dobila ponudu da se slika za američko izdanje Plejboja, što je glatko i bez razmišljanja odbila. Međutim, njene fotografije su ipak osvanule u tom časopisu budući da su se urednici 1965. bavili glumicama iza gvozdene zavese i objavljivali njihove slike. Između ostalih, tu je bila i Milenina slika u muškoj košulji.[2] Milena Dravić prvi put se udala za reditelja Mladomira Purišu Đorđevića 1960. godine[1], od koga se razvela nakon nekoliko godina zajedničkog života. Drugi brak joj je bio sa rediteljem Vojislavom Kokanom Rakonjcem, sa kojim je bila u braku sve do njegove prerane smrti 1969. godine.

Na snimanju filma Kako su se volele dve budale upoznala je Dragana Nikolića, i sa njim počela ljubavnu vezu. U jednoj od pauza između snimanja 31. decembra 1971. otišli su u Opštinu Vračar i venčali se.[2] Kuma im je bila Seka Sablić, a venčanje je prošlo bez medija i ostala im je zabeležena samo jedna fotografija..[29] Nikolić, koji je tri godine mlađi od nje, postao je popularan tek dve godine kasnije, sa jugoslovenskom hit serijom Otpisani.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

U Beogradu je 2021. imenovan skver Milene i Gage na uglu Mileševske i Cara Nikolaja.[35]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

1950 1960 1970 1980 1990 2000 2010 Ukupno
Igrani film 1 32 20 24 6 10 0 93
TV film 0 5 11 6 6 2 0 30
TV serija 0 0 7 7 1 4 4 23
TV mini serija 0 0 1 1 0 1 0 3
TV kratki film 0 0 2 0 0 0 0 2
Kratki film 0 0 0 0 0 3 2 5
Video 0 0 0 0 1 0 0 1
TV kratka serija 0 0 1 0 0 0 0 1
Ukupno 1 37 42 38 14 20 6 158
God. Naziv Uloga
1950-e
1959. Vrata ostaju otvorena Marija
1960-e
1960. Diližansa snova Evica
1960. Bolje je umeti Jola
1960. Zajednički stan Ljubica
1961. Leto je krivo za sve Natalija
1961. Uzavreli grad Hara
1962. Prekobrojna Ranka
1962. Kozara Milja
1962. Peščani grad Milena
1963. Dugme za peti sprat
1963. Radopolje Mrvica
1964. Narodni Poslanik Danica
1964. Destination Death Seja
1964. Lito vilovito Mare
1964. Službeni položaj Zora
1965. Devojka Devojka
1965. Klakson Jana
1965. Čovek nije tica Rajka
1965. Čovik od svita Višnja
1965. Le Soldatesse Aspasia
1966. Do pobedata i po nea Momata
1966. Pogled u zjenicu sunca
1966. Rondo Neda
1967. Hasanaginica Hasanaginica
1967. Nemirni Zorica
1967. Priča koje nema Učiteljica
1967. Jutro Slobodanka
1967. Dim
1968. Švabica Ana
1968. Bez trećeg Giga
1968. Sirota Marija Marija
1969. Cross country Jovana
1969. Zaseda Milica
1969. Touha zvana Anada Žužka
1969. Bezimena zvezda
1969. Plava Jevrejka
1969. Sedmina Filomena
1969. Horoskop Milka
1969. Bitka na Neretvi Nada
1970-e
1970. Biciklisti Sara
1971. Od svakog koga sam volela
1971. Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Devojka
1971. Jedan čovek - jedna pesma
1971. Ceo život za godinu dana Slađana
1971. Misterije organizma Milena
1971. Makedonski deo pakla Velika (kao Milena Dravikj)
1972. Prvo ubistvo
1972. Smeh sa scene: Atelje 212 Kćerka
1972. Kako su se volele dve budale (kratak film) Ona
1972. Ženski razgovori
1972. Kad dođe lav Mihaela
1973. Pjegava djevojka Keti
1973. Samrtno proleće Veronika Đaković
1973. Sutjeska Vera
1974. Nokturno Jelena Klarić
1974. Deps Depsova đevojka
1972—1974. Obraz uz obraz Milena
1974. Njurci
1974. Predstava „Hamleta“ u Mrduši Donjoj Anđa/Ofelija
1974. Strah Karolina
1975. Pavle Pavlović Adela
1975. Pozorište u kući 3 Marina
1975. Život je lep Mirjana Jana Đorđević
1976. Povratak otpisanih Julijana Lula Mitricević
1976. Beogradska deca
1976. Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo Borka
1977. Mala noćna muzika
1977. Ančika Dumas Ančika Dumas
1977. Topovska završnica (TV)
1977. Ljubavni život Budimira Trajkovića Lepa Trajković
1977. Gruppenbild mit Dame Schwester Klementine
1978. Trener Petrova bivša zena
1978. Tamo i natrag Rada Jovanović
1978. Čardak ni na nebu ni na zemlji Katica
1978. Kvar
1978. Ljubav u jedanaestoj
1978. Sedam plus sedam Milena
1978. Povratak otpisanih (TV serija) Julijana Lula Mitričević
1978. Obraz uz obraz: Novogodišnji specijal Milena
1979. Večera za Milicu Milica
1979. Povratak Roza
1980-e
1980. The Return
1980. Osam kila sreće
1980. Snovi, život, smrt Filipa Filipovića Sestra Draga Filipović
1980. Rad na određeno vreme Svetlana
1980. Poseban tretman Kaća
1981. Laf u srcu Savina žena
1981. Sijamci Vera Mitrović
1981. Šesta brzina Gvozdenka
1981. Počnimo život iz početka Banetova žena
1982. Moj tata na određeno vreme Svetlana
1982. Nedeljni ručak Sofija Aranđelović
1982. Priče iz radionice Gvozdenka
1982. Život i priča
1983. Čovek sa četiri noge Nada Jovanović
1983. Priče iz Nepričave Učiteljica
1983. Šećerna vodica Ana
1984. Divlja patka Gina
1984. Pozorište u kući 5 Melanija Delac
1984. Una Mišelova žena
1985. Ukazanje Gospe u selu Grabovica (TV) /
1985. Horvatov izbor Marijana Margetić
1985. Nije lako sa muškarcima Gordana Diklić
1985. Antikazanova
1985. Na istarski način
1986. Lijepe žene prolaze kroz grad Rahela
1986. Frka (TV serija)
1986. Razvod na određeno vreme Svetlana Milanović
1986. Putovanje u Vučjak Marijana Margitić
1986. Osveta Nada Pekar
1987. Soba 405 Sestra Vida
1987. Dogodilo se na današnji dan Nastavnica
1988. Trideset konja Jurka
1988. Čavka Učiteljica
1988. Špijun na štiklama Livadinka Kukurić
1988. Tamna strana Sunca Emili Klejton
1989. Boj na Kosovu Velislava
1989. Gospođa ministarka Živka Popović
1989. Najbolji Žarkova majka
1990-e
1990. Gala korisnica: Atelje 212 kroz vekove
1990. Metla bez drške 2 Komšinica Dušica
1990. Čudna noć
1991. Sekula se opet ženi Sojka
1991. Obraz uz obraz: Novogodišnji specijal Milena
1991. Metla bez drške Komšinica Dušica
1992. Policajac sa Petlovog brda (film) Natalija
1992. Sekula nevino optužen Sojka
1993. Metla bez drške 3 Komšinica Dušica
1993. Niko nije savršen Marica/Mari
1993. Suza i njene sestre Majka Tamare
1993—1994. Policajac sa Petlovog brda (TV serija) Vera
1995. Dvoboj za troje Livija
1995. Treća sreća Proročica Antilopa
1997. Svaštara
1997. Ljubav, ženidba i udadba Persida
1997. Tri letnja dana Kaja
1998. Bure baruta Dama u autobusu
2000-e
2000. Nebeska udica Danka
2001. Normalni ljudi Tomina rođaka
2001. Bumerang gospođa Jeftić
2001. Metla bez drške 5 komšinica Dušica
2002. Mala jutarnja priča
2002. Zona Zamfirova Tašana
2003. Picknick på kurkogården
2003. Ledina Zorica
2003. M(j)ešoviti brak Komšinica
2003. Sjaj u očima Vlasnica agencije
2005. Lost and Found
2006. Od danas do sutra
2007. Agi i Ema Ema
2007. Pozorište u kući Vukosava Petrović
2007—2015. Lud, zbunjen, normalan Spomenka
2008. Bližnji Stanislava
2008. Ljubav i drugi zločini Majka
2009. Sveti Georgije ubiva aždahu tetka Slavka
2009. Selo gori, a baba se češlja (TV serija) Direktorka banke
2010-e
2010. Šesto čulo (TV serija) Načelnica policije
2013. Sreća
2013—2016. Sinđelići Ksenija
2014. Marijina epizoda Lela
2015—2018. Komšije (TV serija) Branislava
2019. Crno–bijeli svijet glas sa kasete

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Najveća princeza mojih filmova bila je Milena Dravić”. 
  2. ^ a b v g d đ e ž „Milena Dravić - Story.rs”. Arhivirano iz originala 18. 12. 2012. g. Pristupljeno 14. 04. 2012. 
  3. ^ a b v g d „Milena Dravić: Nekad prekobrojna, danas nepoželjna - Dnevni Avaz - Uvijek prvi!”. Arhivirano iz originala 04. 09. 2011. g. Pristupljeno 14. 04. 2012. 
  4. ^ „Nagrade”. Pristupljeno 14. 04. 2012. [mrtva veza]
  5. ^ „Zaseda Živojina Pavlovića – „crni talas“ u Yu filmu | P.U.L.S.E”. Arhivirano iz originala 28. 12. 2011. g. Pristupljeno 14. 04. 2012. 
  6. ^ „The Battle of Neretva (1969) - Trivia - IMDb”. Pristupljeno 14. 04. 2012. 
  7. ^ „The Battle of Neretva (1969) - Awards”. Pristupljeno 14. 04. 2012. 
  8. ^ „WR-Misterije organizma | P.U.L.S.E”. Arhivirano iz originala 24. 04. 2012. g. Pristupljeno 14. 04. 2012. 
  9. ^ „Obraz uz obraz: DVD Zdravko Šotra”. Pristupljeno 14. 04. 2012. 
  10. ^ a b „Poseban tretman (1980) - Awards”. Pristupljeno 14. 04. 2012. 
  11. ^ „Domaća serija Priče iz Nepričave | Secanja”. Pristupljeno 14. 04. 2012. [mrtva veza]
  12. ^ a b „Milena Dravić - novi uzlet srpske glumačke zvijezde – Nacional.hr”. Arhivirano iz originala 22. 07. 2012. g. Pristupljeno 15. 04. 2012. 
  13. ^ „Milena Dravić: Nekad prekobrojna, danas nepoželjna - Dnevni Avaz - Uvijek prvi!”. Arhivirano iz originala 04. 09. 2011. g. Pristupljeno 15. 04. 2012. 
  14. ^ Monografija o Mileni Dravić („Politika”, 2. januar 2017)
  15. ^ Monografija o Mileni Dravić („Politika”, 22. novembar 2018)
  16. ^ Mijalković, Aleksandra (14. 10. 2019). „Oktobar, mesec Milene Dravić”. Politika. Pristupljeno 15. 10. 2019. 
  17. ^ Otvoren Legat Milene Dravić i Dragana Nikolića („Politika”, 6. maj 2018)
  18. ^ Milena Dravić: Nisam glumila za nagrade (B92, 5. maj 2018)
  19. ^ Petnaestominutne ovacije za Milenu Dravić u pulskoj Areni („Nezavisne novine”, 15. jul 2018)
  20. ^ Žal za divnom komšinicom („Večernje novosti”, 15. oktobar 2018)
  21. ^ „Preminula Milena Dravić”. Radio-televizija Srbije. 14. 10. 2018. Pristupljeno 14. 10. 2018. 
  22. ^ Nježić, T. (14. 10. 2018). „ODLAZAK DIVE Preminula Milena Dravić”. Blic. Pristupljeno 14. 10. 2018. 
  23. ^ A, K.. (14. 10. 2018). „"ZA MOJE PROBLEME ZNALI SU SAMO NAJBLIŽI" Poslednji intervju Milene Dravić! Tada je prvi put progovorila o opakoj bolesti!”. Aloǃ. Pristupljeno 14. 10. 2018. 
  24. ^ Smrt srpske dive potresla region („Večernje novosti”, 14. oktobar 2018)
  25. ^ ZBOGOM MILENA Filmska diva sahranjena pored svog voljenog Gageblic.rs
  26. ^ Oproštaj od velike Milene Dravić („Politika”, 19. oktobar 2018)
  27. ^ Dirljiv oproštaj kolega: Dok čekamo da bol prođe - zbogom, Milena... (B92, 19. oktobar 2018)
  28. ^ Sahranjena Milena Dravić, poslednje reči uputio joj Makavejev (B92, 19. oktobar 2018)
  29. ^ Dragan i ja nemamo nijednu fotografiju sa venčanja („Puls“, 22. februar 2013), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  30. ^ „Mileni Dravić nagrada "Dobričin prsten". RTS. 15. 11. 2016. Pristupljeno 16. 11. 2016. 
  31. ^ Emotivno obraćanje Milene Dravić na dodeli Dobričinog prstena („Blic”, 15. decembar 2017)
  32. ^ Milena Dravić: Smeh je pobeda života („Večernje novosti”, 28. april 2017)
  33. ^ Milena Dravić: Dobro se uvek isplati („Večernje novosti“, 26. januar 2013), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  34. ^ Nagrada me je iskreno obradovala (Knjaževsko-srpski teatar, 18. februar 2013) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. februar 2010), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  35. ^ OTVOREN SKVER MILENE I GAGE: Novo mesto susreta na Vračaru („Večernje novosti”, 4. oktobar 2021)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]