Miniranje srpskih lokala u Vukovaru
Miniranje srpskih lokala u Vukovaru 1991. godine organizovano je u režiji militantne stranke HDZ, kojom su rukovodili lokalni moćnici: Tomislav Merčep i Blago Zadro. Cilj delovanja HDZ bio je etničko čišćenje Srba iz Vukovara, po nalogu centrale HDZ iz Zagreba.[traži se izvor]
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Život u gradu na Vuki, je do proleća 1990. godine bio normalan. Ljudi su živeli sasvim običan život karaterističan za ono vreme socijalstičke lagode. Bilo je nekoliko fabrika (Borovo, Vupik, Vuteks, Iteks...) i firmi koje su za ondašnjih 80.000 ljudi obezbeđivale egzistenciju. Neki građani su čak rad ili i u poljoprivredi, za sebe. Sa par jutara zemlje bilo sasvim dovoljno da prehrane porodicu.[traži se izvor]
Što se nacionalne strukture tiče Vukovar ni kao grad, ni kao opština nije bio većinski hrvatski. Ovo se najbolje vidi kroz činjenicu da je lokalnim izbori u Vukovaru 22. aprila 1990. godine HDZ bio ubedljivo poražen u odnosu na Savez komunista Jugoslavije (26% HDZ, a SKJ 65% glasova), dok je Srpska demokratska stranka (lidera dr Jovana Raškovića) u Vukovaru tek formirana 10. juna 1990. godine. [1]
Većina Hrvata nije želela da ide do 1990. u Savez komunista Jugoslavije. Njima su i partija Savez komunista Jugoslavije i država SFRJ bila tuđa.[traži se izvor]
Početkom 1990. godine došlo je i do ekonomskih problema u industrijskim gigantima Vukovara. Npr. radnici u kombinatu Borovo su dobijali minimalce i to u bonovima, a ne u dinarima.[traži se izvor]
25. januara 1991. na televiziji su prikazani snimci o Martinu Špegelju (bivši oficir JNA) koji priča o svojim planovima obračuna sa JNA i Srbima u Hrvatskoj. Hrvati tom prilikom nisu uočili problem, već su ga opravdavali.[2]
U martu 1991. kod Đakova je otkriveno veće skladište oružja za potrebe MUP Hrvatske i stranke opasnih namera HDZ. 10. marta 1991. u vukovarskom selu Bogdanovci, HDZ vrši smotru paravojnih jedinica ZNG, gde je okupljeno preko 2.500 Hrvata i podeljeno im je oružje. U vremenu ekonomske krize i porasta nezaposlenosti, monstruozni planovi Tomislava Merčepa i njegovih saradnika su bile prihvaćene kod velikog broja Hrvata. Centrala HDZ je dala Tomislavu Merčepu jasan znak da započne rat u Vukovaru, time što će ubijati i maltretirati ugledne i bogate Srbe na vukovarskom području. A kasnije da napadne i kasarnu JNA.[3]
Inače, Tomislav Merčep je osoba asocijalnog ponašanja, sa šovinističkim ispadima još 1971. godine kada je u SR Hrvatskoj bujao proustaški pokret MASPOK.[traži se izvor]
Srušeni lokali[uredi | uredi izvor]
April 1991.[uredi | uredi izvor]
Kafana Krajišnik[uredi | uredi izvor]
U noći između 15. i 16. aprila 1991. godine, oko 23 časa, u Vukovaru, osumnjičeni Zdenko Novak saradnik MUP-a SR Hrvatske u Vukovaru, postavlja minu u kafanu "Krajišnik" koja se nalazila u ulici Sajmište (prekoputa firme Drvopromet), koja je vodila prema srpskom selu Negoslavci. U toj kafani se godinama pre rata skupljao veći broj Srba iz Vukovara i okoline, na piću i muzici. Lokalna hrvatska vlast želeći da zastraši Srbe iz Vukovara i da im onemogući okupljanje i eventualno dogovore za odbranu imovine i porodica, uništava pomenutu kafanu "Krajišnik", vlasništvo Bore Latinovića.[traži se izvor]
To je prvi lokal u nizu, koji je hrvatska vlast srušila u Vukovaru 1991. godine. Time je jasno pokazala svoje prave namere prema Srbima u Vukovaru. Mesec dana pre ovog "incidenta" hrvatski zločinac i funkcioner HDZ Tomislav Merčep je silom preuzeo kontrolu nad gradom i opštinom Vukovar. Njegova stranka HDZ na izborima koji su bili godinu dana ranije, proleća 1990. godine nije osvojila većinu glasova, pa je bilo logično da se naprave ponovni izbori. Međutim, kako Komunistička Parija Jugoslavije više nije postojala, svi Srbi iz Vukovara bi glasali za Srpsku Demokratsku stranku - SDS Jovana Raškovića. Što bi značilo da će Tomislav Merčep i HDZ ostati "praznih šaka", Franjo Tuđman i rukovodstvo HDZ iz Zagreba, daje nalog Merčepu da silom preuzme vlast i napravi rat... Jer je rat bio sredstvo da se Srbi oteraju iz Vukovara.[traži se izvor]
Maj 1991.[uredi | uredi izvor]
Restoran Sarajka[uredi | uredi izvor]
Restoran Sarajka nalazio se u centru Vukovara, prekoputa pijace i glavne autobuske stanice. Miniran je u 3. maja 1991. Bio je vlasništvo Đorđa Pejičića, koji je živeo u Borovu Selu. [4]
Restoran Tufo[uredi | uredi izvor]
Restoran Tufo miniran je 3. maja 1991.[4]
Kafana Brdo[uredi | uredi izvor]
Kafana "Brdo" minirana je 6. maja 1991.[4]
Jun 1991.[uredi | uredi izvor]
Kafana Mali raj[uredi | uredi izvor]
Kafana "Mali raj" nalazila se u Borovu naselju, na jednom raskršću, Trpinjske i Borovske ulice, kod železničke pruge. Minirana je 28. juna 1991. u rano jutro.[4]
Jul 1991.[uredi | uredi izvor]
Kafana Popaj[uredi | uredi izvor]
Kafana "Popaj" minirana je 2. jula 1991.[4]
Kafana Točak[uredi | uredi izvor]
Kafana "Točak" minirana je 21. jula 1991.[4]
Kafana Čokot[uredi | uredi izvor]
Kafana "Čokot" minirana je 24. jula 1991.[4]
Kafana Šid[uredi | uredi izvor]
Kafana "Šid" minirana je 30. jula 1991.[4]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Brock, Peter (decembar 2005). Media cleansing, dirty reporting: journalism and tragedy in Yugoslavia. GM Books. ISBN 978-1-882383-30-6.
- ^ Ko je snimio Špegelja, Pristupljeno 12. 3. 2013.
- ^ Spisi Vojnog Suda u Beogradu, jun 1992 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. avgust 2013), Pristupljeno 12. 3. 2013.
- ^ a b v g d đ e ž Jovanka Simić, Novosti, Pristupljeno 12. 3. 2013.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Brock, Peter (2005). Media cleansing, dirty reporting: journalism and tragedy in Yugoslavia. GM Books. ISBN 978-1-882383-30-6.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Sekulić, Milisav (2000). Knin je pao u Beogradu. Bad Vilbel: Nidda Verlag Gmbh.