Natrijum cijanid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Natrijum cijanid
cijanidni anjon
cijanidni anjon
natrijum katjon
natrijum katjon
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.005.091
RTECS VZ7525000
UN broj 1689
Svojstva
NaCN
Molarna masa 49,0072 g/mol
Agregatno stanje beli prah
Gustina 1,595 g/cm³[3]
Tačka topljenja 563.7 °C
Tačka ključanja 1496 °C
58 g/100 ml (20 °C) (rastvorljivost hidrata), 82 g/100 ml (34.7 °C)
Indeks refrakcije (nD) 1.45
Opasnosti
Bezbednost prilikom rukovanja ICSC 1118
veoma toksičan (T+)
Opasan za okruženje (N) Korozivan (C) [4]
R-oznake R26/27/28, R32, R50/53
S-oznake (S1/2), S7, S28, S29, S45, S60, S61
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondKod zapaljivosti 0: Neće goreti (npr. voda)Health code 3: Short exposure could cause serious temporary or residual injury. E.g., chlorine gasKod reaktivnosti 0: Normalno stabilan, čak i pod stanjem izloženosti vatri; nije reaktivan s vodom (npr. tečni azot)Special hazards (white): no code
0
3
0
Tačka paljenja ne-zapaljiv
Letalna doza ili koncentracija (LD, LC):
LD50 (LD50)
5.8–15 mg/kg (oralno kod pacova, miševa)[5]
Srodna jedinjenja
Drugi katjoni
kalijum cijanid
Srodna jedinjenja
cijanovodonična kiselina
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Natrijum cijanid je natrijumova so cijanovodonične kiseline. Ovo jedinjenje ima hemijsku formulu NaCN. Na sobnoj temperaturi ova so je bezbojan kristalni prah, koji ima slab miris na gorke bademe. Veoma je higroskopana.

Dobijanje[uredi | uredi izvor]

Natrijum cijanid se dobija procesom neutralizacije cijanovodonične kiseline i natrijum hidroksida (sode) putem Andrusove reakcije. Za sintezu natrijum cijanida se koriste metan, amonijak i kiseonik.

Natrijum cijanid
Metan, amonijak i kiseonik reaguju na temperaturi od 1546 °C te uz prisustvo platine kao katalizatora dobija se voda i cijanovodonična kiselina.

Slijedi reakcija neutralizacije cijanovodonične kiseline i sode.

Cijanovodonična kiselina i soda daju natrijum cijanid i vodu.

Ranije se natrijum cijanid dobijao putem reakcije natrijuma sa ugljom i amonijakom.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Natrijum cijanid zajedno sa kalijum cijanidom se upotrebljava u proizvodnji plemenitih metala zlata i srebra. U galvanskoj tehnici se koristi u raznim cijanidnim kadama, npr. u cijanidnim kadama za bakar, mesing, bronzu, cink, kadmijum i zlato.

U organskoj hemiji natrijum cijanid se koristi u raznim sintezama. Natrijum cijanid je otrovan za ljude. Smrtonosna doza (oralno) iznosi oko 2,8 mg po kilogramu tjelesne mase.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ GESTIS baza podataka[mrtva veza]
  4. ^ Oxford MSDS
  5. ^ Martel, B.; Cassidy, K. (2004). Chemical Risk Analysis: A Practical Handbook. Butterworth–Heinemann. str. 361. ISBN 978-1-903996-65-2. 
  6. ^ assets.chemportals.merck.de[mrtva veza]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]