Neuraminska kiselina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Neuraminska kiselina
Nazivi
IUPAC nazivs
(4S,5R,6R,7S,8R)-5-amino-4,6,7,8,9-
pentahidroksi-2-okso-nonanoinska kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
MeSH Neuraminic+Acids
  • O=C(O)[C@@]1(O)O[C@@H]([C@H](O)[C@H](O)CO)[C@H](N)[C@@H](O)C1
Svojstva
C9H17NO8
Molarna masa 267,233 g/mol
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Neuraminska kiselina(5-amino-3,5-dideoksi-D-glicero-D-galakto-non-2-ulosonska kiselina) je monosaharid sa devet ugljenika, koji je derivat ketononoza. Neuraminska kiselina se može prikazati kao proizvod aldolne kondenzacije piruvinske kiseline i D-manozamina (2-amino-2-deoksi-manoza). Neuraminska kiselina se ne javlja u prirodi, ali su mnogi od njenih derivata široko zastupljeni u životinjskim tkivima i u bakterijama, posebno u glikoproteinima i gangliozidima. N- ili O-supstituisani derivati neuraminske kiseline su kolektivno poznati kao sijalinske kiseline. Predominantna forma u ćelijama sisara je N-acetilneuraminska kiselina. Amino grupa nosi bilo acetil ili glikolil grupu. Hidroksilni supstituenti mogu znatno da variraju: acetil, laktil, metil, sulfat i fosfatne grupe su nađene.

Ime "neuraminska kiselina" je uveo nemački naučnik E. Klenk 1941, dok je opisivao moždane lipide iz kojih se formira kao proizvod razlaganja.[3].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Klenk, E. 1941. Neuraminsäure, das Spaltprodukt eines neuen Gehirnlipoids. Zeitschr. f. Physiol. Chem. 1941; 268:50-58.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]