Neurotransmiterski transporter

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Neurotransmiterski transporteri su klasa membranskih transportnih proteina koji premoštavaju ćelijske membrane neurona. Njihova primarna funkcija je prenos neurotransmitera kroz membrane i usmeravanje daljeg transporta do specifičnih intracelularnih lokacija. Postoji više od dvadest tipova neurotransmiterskih transportera.[1]

Vezikularni transporteri prenose neurotransmitere u sinaptičke vezicule, čime regulišu koncentracije supstanci u njima.[2] Vezikularni transporteri se oslanjaju na protonski gradijent formiran hidrolizom adenozin trifosfata (ATP) da mogli da obavljaju svoj rad: v-ATPaza hidrolizuje ATP, uzrokujući prenos protona u sinaptičke vezikle i kreirajući protonski gradijent. Zatim isticanje protona iz vezikula pruža energiju za unos neurotrasportera u vezikule.[3]

Neurotransmiterski transporter frekventno koristi elektrohemijske gradijente koji postoje na suprotnim stranama ćelijskih membrana za izvođenje rada. Na primer, pojedini transporteri koriste energiju prikupljenu putem kotransporta, ili simporta, Na+ jona da bi preneli glutamat kroz membrane. Takvi neurotransporterski kotransportni sistemi su veoma raznovrsni. Nedavni nalazi pokazuju da su sistemi preuzimanja generalno selektivni i da se asociraju sa specifičnim neurotransmiterom.[4]

Normalno, transporteri u sinaptičkoj membrani služe za uklanjanje neurotransmitera iz sinaptičkog proreza, čime se sprečava njihovo dejstvo ili se završava signal. Međutim povremeno transporteri mogu da deluju u reverznom smeru, pri čemu transportuju neurotransmitere u sinapsu, omogućavajući tim neurotransmiterima da se vežu za svoje receptore. Ovo „nevezikularno otpuštanje“ neurotransmitera koriste pojedine ćelije, kao što su amakrine ćelije u retini, kao normalnu formu oslobađanja neurotransmitera.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Iversen L (2000). „Neurotransmitter transporters: fruitful targets for CNS drug discovery”. Mol. Psychiatry. 5 (4): 357—62. PMID 10889545. doi:10.1038/sj.mp.4000728. 
  2. ^ Johnson J, Tian N, Caywood MS, Reimer RJ, Edwards RH, Copenhagen DR (2003). „Vesicular neurotransmitter transporter expression in developing postnatal rodent retina: GABA and glycine precede glutamate”. J. Neurosci. 23 (2): 518—29. PMID 12533612. 
  3. ^ Eric RK, Schwartz JH, Jessell TM (2000). Principles of neural science (4th изд.). New York: McGraw-Hill. стр. 287. ISBN 0-8385-7701-6. 
  4. ^ Amara, Susan G.; Kuhar, Michael J. (1993). „Neurotransmitter Transporters:Recent Progress”. Annual Review of Neuroscience. 16 (1): 73—93. doi:10.1146/annurev.ne.16.030193.000445. 
  5. ^ Eric RK, Schwartz JH, Jessell TM (2000). Principles of neural science (4th изд.). New York: McGraw-Hill. стр. 295. ISBN 0-8385-7701-6. 

Spoljašnjee veze[uredi | uredi izvor]