Nikinci

Koordinate: 44° 51′ 04″ S; 19° 49′ 11″ I / 44.851° S; 19.819833° I / 44.851; 19.819833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikinci
Pravoslavna crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSremski
OpštinaRuma
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1808
 — gustina56/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 51′ 04″ S; 19° 49′ 11″ I / 44.851° S; 19.819833° I / 44.851; 19.819833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina76 m
Površina39,5 km2
Nikinci na karti Srbije
Nikinci
Nikinci
Nikinci na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj22422
Pozivni broj022
Registarska oznakaRU

Nikinci (mađ. Nyékinca) su naselje u Srbiji opštini Ruma u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1808 stanovnika. Većinu čine Srbi.

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Katolička crkva
Reformatska parohija

Nikinci se nalaze u južnom delu rumske opštine, 17 km u vazdušnoj liniji južno od Rume, sa kojom su povezani železničkom prugom prema Šapcu i asfaltnim putem, koji se kod Hrtkovaca odvaja od puta istog pravca i putem koji prolazi kros naseljeno mesto Buđanovci. Sa ovim magistralnim putem Nikinci su spojeni i putem, koji spaja Nikince i Platičevo. Ovaj magistralni put povezuje Nikince i sa auto-putem Beograd-Zagreb, sa kojim su takođe povezani i putem, koji spaja sela Nikinci–BrestačSubotištePećinci.

Atar Nikinaca izdužen je pravcem severozapad-jugoistok, na dužini od oko 12 km i graniči se sa atarima: Hrtkovaca, Buđanovaca, Brestača, Donjeg Tovarnika, Ogara, Grabovaca i Platičeva. Površina atara je 41,31 km2. Selo leži u zapadnom perifernom delu atara.

Atar Nikinaca leži najvećim delom na sremskoj lesnoj terasi, dok njegov krajnji jugoistočni deo leži na aluvijalnom nanosu, odnosno na staroj plavini Vranja, koju je taložio napuštajući lesnu terasu. Zapadni, viši deo terase je izrazito zatalasan, a mikrooblici reljefa, koji mu daju tu formu su stari rukavci Save i obalske gredice između njih, koji su zasuti lesom. U istočnom, nižem delu atara mikrooblici reljefa su ređi. Visine opadaju od 81 m na zapadu do 78 m nadmorske visine na istoku. Najveći oblik reljefa je dolina Vranj, širine do 300 i dubine do 3 m, koja predstavlja ovde najstariji trag stare doline Save.

Površinski hidrološki objekti u Nikincima nisu česti. Najmarkantnija je pomenuta dolina Vranj duž koje je iskopan kanal, koji predstavlja osnovu meliorativnog sistema ovog područja. Kanal ulazi kod Hrtkovaca, a izlazi kod Grabovaca, gde se spaja sa Savom. Pored mreže drenažnih kanala, na krajnjoj, istočnoj periferiji atara nalaze se još dve stare doline Save, a obe se zovu Krivaja. Freatske vode su ovde plitke, što je primoralo ljude da vrše obimne meliorativne radove. Na jednoj plitkoj bušotini otkrivena su dva sloja subartešeke izdani. Prvi je na dubini od 7 do 12 m, a drugi na dubini od 15 do 25,5 m. Drugi sloj je kaptiran i iz njega se crpi 300 l vode u minuti.

Morfologija sela Nikinci je velikim delom uslovljena mikrooblicima reljefa. To je bilo neophodno činiti u vreme, kada ovde nije bilo još značajnih meliorativnih radova i kada su freatske vode bile znatno pliće i često u depresijama izbijale na površinu, a ranije je i Vranj plavio okolno zemljište. Dve duže ulice izgrađene su sa obe strane doline Vranj. Ulica Vojvode Mišića izgrađena je sa obe strane zabarene depresije, a sem njih izgrađeno je još osam sporednih ušorenih ulica.

Povezanost kanala Vranj sa Savom sigurno je u prošlosti privlačila davnašnje stanovnike Srema, da na levoj i desnoj obali Vranja dižu svoje naselje, o kojem svedoče arheološki lokaliteti u Nikincima.

Ovde se nalaze Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Nikincima i Rimokatolička crkva u Nikincima.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nikinci se u istoriji prvi put pominju 1338. godine kada je kralj Ugarske i Hrvatske, Karlo Robert, poklonio imanje u donjem Sremu hrvatskom banu Mikcu. Tu se nalazilo i malo naselje, koje se tada po novom vlasniku nazvalo „Mikinc“. Od ovog imena kasnije je nastalo ime Nikinci.

Za vreme vladavine Turaka na ovoj teritoriji o Nikincima se malo zna, jer je verovatno i ovo selo bilo spaljeno i opustošeno. Posle odlaska Turaka, 1737. godine u Nikince se doseljavaju oko 1.600 katoličkih Albanaca iz plemena Klimenti (Keljmendi) doselili u Nikince i Hrtkovce. Pored njih tu se naseljavaju i Mađari i Hrvati. S obzirom da su Hrvati bili vičniji ratarskoj proizvodnji, preuzimaju zemlju, u čemu ih je podržala i župska uprava. Klimenti su se vremenom pohrvatili i napustili svoj jezik i kulturu.

Tokom vladavine Marije Terezije od 1740. do 1780. godine, nailaze talasi kolonizacije Nemaca, koju je podsticao bečki dvor. Od ovog perioda, pa sve do 1944. godine u Nikincima su živeli: Hrvati, Mađari i Nemci. Prema prvim pouzdanim podacima o stanovništvu sela, ovde je 1869. godine živelo 703 stanovnika. Krajem Drugog svetskog rata iseljava se sve nemačko stanovništvo, a tokom kolonizacije doseljavaju se Srbi. Kasnija stihijska doseljavanja i dalje dovode srpsko stanovništvo, tako da je ono već 1961. godine u većini. Za razliku od imigracije, emigracija češće pokreće mađarsko i hrvatsko stanovništvo. Sve ovo dovelo je do toga da je u Nikincima 1981. godine živelo 2425 stanovnika, od toga 48,8% su bili muškarci, a 51,2% su bile žene. Prosečna starost bila je 36,4 godine. Tada su većinu stanovništva činili Srbi 47,5%, Hrvati 20,4% i Mađari 19,6%.

Arheološka nalazišta[uredi | uredi izvor]

Lokalitet „Tiganj“ nalazi se jugoistočno od sela, na malom uzvišenju u potesu Tiganj i zahvata površinu od 1000 m². Tu su konstatovani površinski nalazi opeke i imberksa, kao i krečnog maltera u nevezanom stanju, životinjskih kostiju, manji deo olovne šipke i delovi keramike. Ovaj materijal pripada rimskom dobu. To je manji arhitektonski kompleks, možda vila rustika. U ovom potesu nalazi se i lokalitet „Đokin grob“. Na nekim parcelama izorane su opeke, a meštani pričaju da su se prvo na tom prostoru naselile Klimente, jer se tu izorava građevinski materijal iz 18. veka. Pored ova dva, postoji i lokalitet „Kamenje“, koji se nalazi sa leve strane puta za Donji Tovarnik, a takođe i lokalitet „Selište“, na kojem je pronađena ostava novca. Materijal je prikupljen i danas se nalazi u muzeju „Srema“ u Sremskoj Mitrovici.

Na lokalitetu „Grob cigla“ otkrivena je kasna antička nekropola, koja zahvata površinu od 7500 m². To su plitke ukopane grobnice sa dvovodnom krovnom konstrukcijom. Ovde su nađeni i delovi sive, crvenkaste i gleđosane keramike. S obzirom na blizinu nekropola na lokalitetu „Ovsište“, verovatno su oba lokaliteta u međusobnoj vezi, odnosno, radi se o naselju i groblju, koje mu je pripadalo.

Na lokalitetu u potesu Živolić, na južnoj obali bare „Vranj“, konstatovani su nalazi kućnog lepa, životinjskih kostiju, kao i rimske opeke i praistorijska i pozno – antička keramika. Ovde se radi o dvoslojnom lokalitetu i to poznobronzanom i poznoantičkom. Materijal neolitskog i bronzanog doba nalazi se u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a u Narodnom muzeju u Beogradu postoji bronzani pojas, koji pripada halštatskom dobu.

Na lokalitetu „Klimenačko groblje“ pronađen je jedan rimski spomenik sa jako oštećenim natpisom, dok su u potesu Višnjeva greda, na lokalitetu „Ovsište“, prilikom izgradnje puta do poligona, pronađeni: mačevi, lobanja i oko dvadeset kostura, koji se nalaze u muzeju „Srema“. Sve ovo govori da se tu nalazi rimska nekropola.

U Nikincima je 1898. godine nađeno pedesetak komada rimskog novca, a jedan seljak je na svom imanju otkopao hiljadu komada rimskih opeka. Međutim, ovi lokaliteti nisu naznačeni. U Gradskom muzeju u Sremskoj Mitrovici nalazi se rimski gvozdeni ćulum, koji je takođe nađen u ataru Nikinaca.

Demografija[uredi | uredi izvor]

  • 1869: 703 stanovnika
  • 1890: 1534 stanovnika (Mađari, Srbi, Hrvati i Nemci )

U naselju Nikinci živi 1790 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,4 godina (39,5 kod muškaraca i 43,2 kod žena). U naselju ima 765 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,90.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 2.087
1953. 2.201
1961. 2.607
1971. 2.644
1981. 2.425
1991. 2.266 2.164
2002. 2.216 2.408
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
1.534 69,22%
Mađari
  
264 11,91%
Hrvati
  
210 9,47%
Jugosloveni
  
69 3,11%
Romi
  
32 1,44%
Slovaci
  
7 0,31%
Crnogorci
  
5 0,22%
Makedonci
  
3 0,13%
Slovenci
  
2 0,09%
Bugari
  
2 0,09%
Rumuni
  
1 0,04%
Muslimani
  
1 0,04%
nepoznato
  
14 0,63%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Privreda[uredi | uredi izvor]

Privreda Nikinaca usmerena je ka poljoprivrednoj proizvodnji. Od ukupno 4239 ha, koliko zahvata nikinački atar, najveći deo je u privatnom vlasništvu. Najveće površine su pod oranicama 58%, šumama 18% i neplodnim zemljištem 22%. Ovo ukazuje na to da u poljoprivrednoj proizvodnji dominira ratarstvo, a zbog nedostatka pašnjaka, stočarstvo je nerazvijeno, osim što se mali broj domaćinstava bavi stajskim stočarstvom.

Poljoprivredne organizacije, koje su zadužene za obradu plodnog zemljišta su bile u društvenom vlasništvu, ali danas su privatizovane. Pored „ZZ Nikinci“, u selu postoje još dve privatne zadruge, zatim poljoprivredno imanje „Polet“, koje je takođe privatizovano i magacin „Srem kop-a“, koji ugovara proizvodnju poljoprivrednih proizvoda, pre svega industrijskih kultura.

Blizina industrijskih centara učinila je da Nikinci u tom pogledu ostanu nekako zapostavljeni. U selu postoji mlin, koji je takođe u privatnom vlasništvu. Ovaj mlin postoji još od 1927. godine, a izgradila su ga dva Nemca, Majer i Naj, u to vreme najimućniji ljudi u selu.

U selu postoji dom zdravlja, pošta, vatrogasni dom, dom kulture sa prostorijama za projekciju filmova, za rad disko kluba i salom za proslave, koja je nešto kasnije izgrađena, a u ovom objektu smešten je i bife fudbalskog kluba. Pored navedenih ustanova u Nikincima postoji i vojni poligon, u kojem se pored njegove primarne delatnosti proizvodi i lovačka municija. U sastavu poligona postoji i Stalna izložba naoružanja.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Pored fudbalskog kluba ”Polet” i lovačkog društva, meštani su aktivni i u radu šah kluba „Nikinci“. Sportske aktivnosti meštani upražnjavaju i na sportskim terenima, koji se nalaze u seoskom parku i u sportskoj sali, kada je to moguće, jer se ona nalazi u sastavu osnovne škole "Branko Radičević". Postoji i kulturno umetničko društvo "Branko Radičević".

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]