Opiorfin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opiorfin
Nazivi
IUPAC naziv
(2S,5S,8S,11S,14S)-14,17-diamino-8-benzyl-2,11-bis(3-guanidinopropyl)-5-(hydroxymethyl)-4,7,10,13,17-pentaoxo-3,6,9,12-tetraazaheptadecan-1-oic acid
Drugi nazivi
Gln-Arg-Phe-Ser-Arg
Identifikacija
3D model (Jmol)
  • O=C([C@H](CO)NC([C@H](CC1=CC=CC=C1)NC([C@H](CCCNC(N)=N)NC([C@H](CCC(N)=O)N)=O)=O)=O)N[C@H](C(O)=O)CCCNC(N)=N
Svojstva
C29H48N12O8
Molarna masa 692,78 g·mol−1
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Opiorfin je endogeno hemijsko jedinjenje koje je prvo izolovano iz ljudske pljuvačke. Inicijalna istraživanja na miševima su pokazala da ovo jedinjenje ima veći analgetski efekat od morfina.

Opiorfin deluje putem zaustavljanja normalnog razlaganja prirodnih analgetskih opioida u kičmenoj moždini, zvanih enkefalini. On je relativno mali peptid koji se sastoji od pet aminokiselina: Gln-Arg-Phe-Ser-Arg.[1][2][3][4][5][6][7][8]

Opiorfin pentapetid potiče od N-terminalnog regiona proteina PROL1 (prolinom bogat, lakrimal 1).[1] Opiorfin inhibira dve proteaze: neutralnu ekto-endopeptidazu (MME) i ekto-aminopeptidazu N (ANPEP).[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ а б в Dickinson DP, Thiesse M (1996). „cDNA cloning of an abundant human lacrimal gland mRNA encoding a novel tear protein”. Curr. Eye Res. 15 (4): 377—86. PMID 8670737. 
  2. ^ Andy Coghlan (13. 11. 2006). „Natural-born painkiller found in human saliva”. New Scientist. 
  3. ^ „Natural chemical 'beats morphine'. BBC News. 14. 11. 2006. 
  4. ^ Mary Beckman (13. 11. 2006). „Prolonging Painkillers”. Science. Архивирано из оригинала 12. 12. 2007. г. Приступљено 14. 05. 2011. 
  5. ^ Stanovic S, Boranic M, Petrovecki M, Batinic D, Skodlar J, Nemet D, Labar B. Haematologia. 2000; 30(1):1-10.
  6. ^ Thanawala V, Kadam VJ, Ghosh R (2008). „Enkephalinase inhibitors: potential agents for the management of pain”. Current Drug Targets. 9 (10): 887—94. PMID 18855623. doi:10.2174/138945008785909356. 
  7. ^ Davies KP (2009). „The role of opiorphins (endogenous neutral endopeptidase inhibitors) in urogenital smooth muscle biology”. The Journal of Sexual Medicine. 6 Suppl 3: 286—91. PMC 2864530Слободан приступ. PMID 19267851. doi:10.1111/j.1743-6109.2008.01186.x. 
  8. ^ Tian XZ, Chen J, Xiong W, He T, Chen Q (2009). „Effects and underlying mechanisms of human opiorphin on colonic motility and nociception in mice”. Peptides. 30 (7): 1348—54. PMID 19442408. doi:10.1016/j.peptides.2009.04.002. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]