Pacta conventa (Hrvatska)

Pacta conventa lat.( izgovor: pakta konventa). Izraz nastao od lat. pactio (ugovor, nagodba; uslov), lat. conventio(dogovor, pogodba, ugovor) i lat. Crotatia (Hrvatska, Koracija) .^[1] Zaključeni sporazum, sklopljeni ugovor između mađarskih i hrvatskih feudalaca.^[2]

Porijeklo izraza[uredi | uredi izvor]

Nije poznato ko je i kada je prvi upotrijebio ovaj izraz.^[2]

Značenje[uredi | uredi izvor]

Zaključeni obavezujući sporazum između dvije države se naziva lat. Pacta conventa .^[2]

Tumačenje[uredi | uredi izvor]

Pacta conventa (Croatia) je naziv sporazuma o personalnoj uniji sklopljenog između ugarskog kralja Kolomana i hrvatskog plemstva 1102. godine kojim je Hrvatska izgubila državnu samostalnost.^[2]

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Sporazum je sačuvan u trogirskom rukopisu Historia Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum (Istorija salonitanskih i splitskih prvosveštenika) Tome Arhiđakona koji je nastao u pretposlednjoj deceniji 14. veka. Sporazumom je ugarski kralj Koloman prihvatio uslove hrvatskog plemstva koji su na taj način prihvatili ugarsku vlast i Kolomana za kralja. Sporazum nabraja dvanaest hrvatskih plemena i privilegije koje su stekli (slobodno uživanje poseda, oslobađanje od poreza, vojna služba). Hrvatsko plemstvo se vekovima pozivalo na ovaj sporazum kako bi dokazali da su svojevoljno potpali pod vlast ugarskih kraljeva koji Hrvatsku nisu mogli zauzeti putem rata.

Istoriografija o autentičnosti sporazuma[uredi | uredi izvor]

U istoriografiju Pacta conventa je ušla kroz delo istoričara Lučića. Sumnja u autentičnost Pacta conventa prvi put je izrečena 1844. godine od strane mađarskog istoričara Ištvana Horvata. On je pokušao dokazati da su Ugari osvojili Hrvatsku oružanim putem. Samim tim, Pacta conventa bi bila falsifikat. Polemika o verodostojnosti Pacta conventa tada je bila važna zbog hrvatsko-mađarskih sukoba oko položaja Hrvata u Austrijskom carstvu (Ugarskoj). Nastavljena je po završetku Prvog svetskog rata. Mnogi austrijski, hrvatski i mađarski istoričari učestvovali su u polemici. Pacta conventa po mišljenju nekih hrvatskih istoričara nije samostalno delo već beleška Tome Arhiđakona ili drugih izvora. Ferdo Šišić i Milan Šuflaj najpoznatiji su zagovornici ovakvog rešenja. Polemika dobija i političku pozadinu nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nada Klaić je pobijala autentičnost Pacta conventa pozivajući se na Šuflaja. Drugi naučnici branili su autentičnost Pacta conventa na osnovu paleografskih istraživanja. Moderna nauka smatra Pacta conventa falsifikatom. To, međutim, ne znači da sa Kolomanom nije zaključen nikakav sporazum kojim bi se mogla objasniti specifičnost hrvatskog naroda unutar Ugarske u poznom srednjem veku.

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Žepić M, Latinsko hrvatskosrpski rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 1962. g.
^ ^a ^b ^v ^g Klajn I. i Šipka M , Veliki rečnik stranih reči i izraza, Prometej, Novi Sad, 2008. g.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Hrvatska enciklopedija, pdf

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

[1] (jezik: engleski)

[Берек-1] Žepić M, Latinsko hrvatskosrpski rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 1962. g.

[Бук-2] v ^g Klajn I. i Šipka M , Veliki rečnik stranih reči i izraza, Prometej, Novi Sad, 2008. g.

[1]

[2]