Pioderma gangrenozum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pioderma gangrenozum
LatinskiPyoderma gangrenosum
Pyoderma gangrenosum na nozi pacijenta sa Kronovom bolesti.
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostDermatologija
MKB-10L88
MKB-9-CM686.01
MeSHD017511

Pioderma gangrenozum (Pyoderma gangrenosum) je bolest koja uzrokuje da tkivo postane nekrotično, što dovodi do dubokih ulceracija koje se obično javljaju na nogama. Kad do njih dođe, one mogu da prouzrokuju hronične rane. Čirevi obično u početku izgledaju kao mali ubodi buba, i oni se razvijaju u veće čireve. Mada ove rane retko dovode do smrti, one mogu da prouzrokuju bolove i da ostave ožiljke.

Bolest je bila identifikovana 1930. godine. Njoj podleže približno jedna osoba u 100,000 u populaciji. Mada od ove bolesti mogu da obole ljudi bilo kog uzrasta, od nje uglavnom obolevaju osobe između 40 i 50 godina života.[1]

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Pioderma gangrenozum

Postoje dva glavna pyoderma gangrenosum tipa:[1]

  • tipična ulcerativna forma, koja se javlja na nogama
  • atipična forma koja je uglavnom površinska, i koja se javlja na rukama i drugim delovima tela

Druge varijante su:[2]

  • Peristomal pyoderma gangrenosum sačinjava 15% svih slučajeva pioderma
  • Bullous pyoderma gangrenosum
  • Pustular pyoderma gangrenosum[3]
  • Vegetative pyoderma gangrenosum[4]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Mada etiologija nije potpuno razjašnjena, za ovu bolest se misli da je uzrokovana disfunkcijom imunskog sistema, i posebno nepodobnim funkcionisanjem neutrofila. Najmanje polovina svih obolelih od pioderme gangrenozum takođe oboleva od bolesti sa uticajem na sistemske funkcije[1], kao što su: ulcerativni kolitis, Kronova bolest, reumatoidni artritis, i Multipla Mijeloma (MM). To isto može biti deo sindroma, kao što je PAPA sindrome. Za veće i manje traume se isto tako smatra da imaju ulogu.[5]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ а б в Jackson JM and Callen JP. 2006. Emedicine: Pyoderma Gangrenosum. Retrieved on January 23, 2007.
  2. ^ Brooklyn T, Dunnill G, Probert C (2006). „Diagnosis and treatment of pyoderma gangrenosum”. BMJ. 333 (7560): 181—4. PMC 1513476Слободан приступ. PMID 16858047. doi:10.1136/bmj.333.7560.181. 
  3. ^ Shankar S, Sterling JC, Rytina E (2003). „Pustular pyoderma gangrenosum”. Clin. Exp. Dermatol. 28 (6): 600—3. PMID 14616824. doi:10.1046/j.1365-2230.2003.01418.x. 
  4. ^ Langan SM, Powell FC (2005). „Vegetative pyoderma gangrenosum: a report of two new cases and a review of the literature”. Int. J. Dermatol. 44 (8): 623—9. PMID 16101860. doi:10.1111/j.1365-4632.2005.02591.x. 
  5. ^ Rashid RM. (2008). „Seat belt pyoderma gangrenosum: minor pressure as a causative factor”. J Eur Acad Dermatol Venereol. 22 (10): 1273—4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).