Požarevac

Koordinate: 44° 36′ 33″ S; 21° 10′ 34″ I / 44.609166° S; 21.176166° I / 44.609166; 21.176166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Pozarevac)

Požarevac
Kolaž Požarevca (Levo – Gradska kuća, Viminacium, Eko kuća, Narodni muzej u Požarevcu) i (Desno – Spomenik Milošu Obrenoviću, Spomenik zvezda u memorijalnom parku Čačalica)
Zastava
Zastava
Administrativni podaci
Država Srbija
Upravni okrugBraničevski okrug
RegionJužna i istočna Srbija
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2022.42.530 [1]
 — gustina86,62 st./km2
Aglomeracija68.648
Geografske karakteristike
Koordinate44° 36′ 33″ S; 21° 10′ 34″ I / 44.609166° S; 21.176166° I / 44.609166; 21.176166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina94 m
Površina491 km2
Požarevac na karti Srbije
Požarevac
Požarevac
Požarevac na karti Srbije
Ostali podaci
GradonačelnikSaša Pavlović (SNS)
Poštanski broj12000
12102
12103
12104
12105
12107
Registarska oznakaPO
Veb-sajt
www.pozarevac.rs
Crkva Svetog Nikole

Požarevac je grad i sedište Braničevskog okruga. Prema popisu iz 2022. u užem gradskom jezgru bilo je 42.530 stanovnika, dok je u široj gradskoj oblasti živelo 68.648 stanovnika.[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Požarevac je značajan administrativni, ekonomski i kulturni centar Srbije, nalazi se na osamdesetak kilometara jugoistočno od Beograda. Smešten je između tri reke: Dunava, Velike Morave i Mlave i ispod brda Čačalica. Teritorija današnje opštine zahvata površinu od 491 km², od čega čak 39.240 hektara (odnosno oko 80% ukupne teritorije) čini obradivo zemljište. Ta zemlja predstavlja i jedno od najvrednijih bogatstava ovog kraja, plodnu stišku ravnicu i pomoravsko, podunavsko i mlavsko priobalje. Sastoji se od 2 gradska (grad Požarevac i veliki energetski centar Kostolac) i 24 seoska naselja, u kojima živi oko 90.000 stanovnika.

Požarevac je, kako privredni i kulturni, tako i administrativni centar i sedište Braničevskog okruga, od velikog značaja za ceo region. Braničevski okrug pored Požarevca obuhvata i opštine Veliko Gradište, Golubac, Žabari, Žagubica, Kučevo, Malo Crniće i Petrovac.

Dobra saobraćajna povezanost i velika prirodna bogatstva okruga učinili su da Požarevac postane veoma razvijen industrijski centar bivše Jugoslavije, ali rat i teška ekonomska situacija su u poslednjoj deceniji 20. veka uzrokovali propast značajnog dela industrijskih postrojenja. Zato je privreda naselja u lošijem položaju a zaposlenost stanovništva manja nego tokom poratnog razvoja. Najpoznatije preduzeće je prehrambena fabrika „Koncern zdrave hrane Bambi“, jedina preostala velika firma. Danas se javlja sve više malih preduzeća koja predstavljaju okosnicu razvoja regiona.

Ovde se nalazi železnička stanica Požarevac.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nadgrobna stela iz rimskog doba, dvorište Narodnog muzeja u Požarevcu
Galerija Milene Pavlović Barili

Požarevac se prvi put pominje 1467. godine u turskom defteru kao selo u nahiji Lučica koje je imalo 49 domaćinstava. Bio je deo mulka (dobra u punoj privatnoj svojini) sandžak-bega Smederevskog sandžaka bali-bega Jahjapašića. Mesto je brzo napredovalo i 1476. godine u njemu su popisane 123 kuće, od toga 20 udovičkih. Krajem XV ili početkom XVI veka Požarevac je zapusteo i ponovo je naseljen tek 1521-23.[2]

Mesto je postalo poznato posle Požarevačkog mira zaključenog 1718. godine između Austrije i Turske. Prva škola i jedna od najstarijih u Srbiji osnovana je u okviru lokalne pravoslavne crkve još 1733. godine (danas nosi ime Dositeja Obradovića).

Procvat doživljava dolaskom knjaza Miloša Obrenovića na vlast. Njegovom zaslugom u Požarevcu je 1819. godine podignuta Saborna crkva, dvor-konak (1825. godine), nova čaršija (1827. godine) i na kraju, za vreme njegove druge vladavine, Ljubičevo (1860. godine čije uređenje je nastavio i knez Mihailo Obrenović).

Godine 1842. Požarevljani su dobili pozorište, gde je održana i premijera „Romea i Julije”, i uopšte nekog dela Vilijema Šekspira, na Balkanu. A neka od najznačajnijih imena srpske nauke i umetnosti potiču ili su značajan deo svog života i karijere proveli upravo u Požarevcu ("možemo reći da u varoši Požarevcu većina Požarevljana nisu varošani, a većina varošana nisu Požarevljani“ kako je to napisao M. Miladinović).

U vreme Kraljevine SHS/Jugoslavije grad se razvijao sporo do druge polovine '30-tih, kada je podignuta zgrada gimnazije i planirana gradnja drugih objekata.[3]

Na teritoriji opštine i okruga nalaze se izuzetno bogati i brojni arheološki lokaliteti, od kojih su najznačajniji Lepenski Vir (Golubac), Margum (Dubravica), Viminacijum (Kostolac) i lokalitet Rukumija. U ataru Kličevca pronađena je i svetski čuvena Velika majka (ili Kličevački idol) iz bronzanog perioda.

Tradicionalne manifestacije su Ljubičevske konjičke igre i Dani glume Milivoja Živanovića.

Dan grada Požarevca i slava Požarevca je Sveta Trojica.[4] Grad obeležava i 15. oktobar dan oslobađanja u Prvom i Drugom svetskom ratu.

U Požarevcu se nalazi više obrazovnih institucija. Među znamenitosti ubraja se Tabačka čaršija i Galerija Milene Pavlović-Barili.

Administrativna podela[uredi | uredi izvor]

Ergela „Ljubičevo” u istoimenom prigradskom naselju

Požarevac je administrativno i politički organizovan kao grad sa dve gradske opštine, Požarevac i Kostolac. Požarevac se sastoji iz sledećih mesnih zajednica:

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Požarevac živi 33.382 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39.1 godina (37.8 kod muškaraca i 40.3 kod žena). U naselju ima 14622 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2.85.

Prema popisu[2] iz 1834. godine Požarevac je treći grad po broju stanovnika (2.941) u Kneževini (Šabac 3.398 i Beograd 7.033). U periodu od 1859. do 1874. godine, Požarevac (5.309 stanovnika u 1859., 6.062 u 1863j) e bio drugi grad po broju stanovnika u Kneževini Srbiji (najveće naseljeno mesto je imalo 18.860 i 14.860 stanovnika) Od 1874. do 1878. godine zauzima treće mesto (Šabac 8.028 i Beograd 27.605). Nakon ulaska Niša i Leskovca u sastav Srbije 1878. godine Požarevac (9.344) postaje peti po veličini grad, da bi prema popisu iz 1884. zauzimao četvrto mesto posle Leskovca (10.870), Niša (16.178) i Beograda (35.483). Već 1890. godine Požarevac (11.217) počinje usporeni demografski razvoj, tako da je pada na šesto mesto, zaostajući i za Kragujevcem (12.915) . I pored pada udela u ukupnom gradskom stanovništvu, Požarevac i prema popisu iz 1931. godine je treći grad po broju stanovnika u granicama bivše Kneževine Srbije.



Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[5]
Godina Stanovnika
1874. 7.829
1890. 11.271
1895. 11.812
1900. 12.684
1910. 11.700
1921. 10.604
1931. 14.062
1948. 15.474
1953. 18.529
1961. 24.269
1971. 32.828
1981. 39.735
1991. 43.885 41.478
2002. 41.736 44.775
2011. 44.183
2022. 42.530
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
38.663 92,63%
Romi
  
644 1,54%
Jugosloveni
  
237 0,56%
Crnogorci
  
205 0,49%
Makedonci
  
107 0,25%
Vlasi
  
86 0,20%
Hrvati
  
67 0,16%
Rumuni
  
36 0,08%
Mađari
  
36 0,08%
Muslimani
  
34 0,08%
Slovenci
  
28 0,06%
Bugari
  
27 0,06%
Albanci
  
21 0,05%
Rusi
  
10 0,02%
Nemci
  
7 0,01%
Slovaci
  
6 0,01%
Ukrajinci
  
4 0,00%
Česi
  
3 0,00%
Bošnjaci
  
3 0,00%
Rusini
  
2 0,00%
Bunjevci
  
2 0,00%
nepoznato
  
1.199 2,87%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Prvi rezultati Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022.”. Republički zavod za statistiku. Arhivirano iz originala 22. 12. 2022. g. Pristupljeno 27. 12. 2022. 
  2. ^ a b Aleksandar Krstić, "Seoska naselja u Podunavlju i Posavini Srbije i Južne Ugarske u 15. i prvoj polovini 16. veka, Istorijski časopis LII (2005), str. 170, 174
  3. ^ "Politika", 23. mart 1941
  4. ^ Odluka o prazniku grada Požarevca i o slavi Požarevca[mrtva veza], Službeni glasnik grada Požarevca, godina XLI, broj 1, 20. februara 2009.
  5. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  6. ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]