Religiozna filozofija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Religiozna filozofija je filozofsko razmišljanje koje je inspirisano i usmereno datom religijom.[1] To se može obaviti objektivno, ali isto tako može biti učinjeno i kao sredstvo za ubeđivanje od strane vernika date vere.

Zbog istorijskog razvoja religija, mnoge religije dele zajedničke karakteristike u pogledu svojih filozofija. Ove filozofije se često smatraju univerzalnim i uključuju verovanja koja se odnose na koncepte kao što su zagrobni život, duše i čuda.[2] Za svaku religiju postoje različite filozofije, poput ovih: astečka filozofija, budistička filozofija,[3] hrišćanska filozofija, hinduistička filozofija, islamska filozofija, đainistička filozofija, jevrejska filozofija, sikistička filozofija, taoistička filozofija, i zoroastrizna filozofija.[4]

Filozofska zajedništva[uredi | uredi izvor]

Religijska vera i filozofska refleksija su povezani jedno sa drugim. Verska tradicija utiče na filozofsko razmišljanje i verovanja sledbenika te religije.[5]

Mnoge filozofske sličnosti su se pojavile među religijama zbog osnovnih istorijskih osnova. Na primer, abrahamske religije, koje obuhvataju judaizam, hrišćanstvo, islam, bahajsku veru, jezidi, druze, samarićane i rastafare, dele filozofske sličnosti, iako se razlikuju u svom predstavljanju ovih filozofskih koncepata kroz svoje religiozne tekstove.[6][7]

U religijskim učenjima postoje i filozofski koncepti i rasuđivanja koji su koncipirani nezavisno jedan od drugog, međutim, i dalje su slični i odražavaju analogne ideje.[8] Na primer, argument i obrazloženje za postojanje sveznajućeg Boga ili više bogova mogu se naći u nekoliko religija uključujući hrišćanstvo, islam i hinduizam. Još jedan primer uključuje filozofski koncept slobodne volje; prisutne u monoteističkim religijama kao i u politeističkim religijama.[8]

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Intuitivna religijska filozofija[uredi | uredi izvor]

Mnogi religijski koncepti se smatraju „međukulturalno sveprisutnim“,[2] jer su „kognitivno prirodni“.[9][2] Smatra se da su intuitivni, što znači da nastaju bez mnogo usmeravanja, instrukcija ili podučavanja u ranim fazama ljudskog intelektualnog razvoja,[10] i ne proizilaze nužno iz uticaja kulture.[11] Takvi religiozni koncepti uključuju verovanja o 'zagrobnom životu, dušama, natprirodnim agensima i čudesnim događajima'.[2]

Refleksivna religijska filozofija[uredi | uredi izvor]

Neki verski koncepti zahtevaju namensko podučavanje kako bi se obezbedilo prenošenje njihovih ideja i verovanja drugima.[10] Ova uverenja su kategorisana kao reflektujuća i često se čuvaju u lingvističkom formatu koji omogućava lakši prenos. Smatra se da refleksivne filozofije značajno doprinose nastavku kulturnih i religioznih verovanja.[12] Takve religiozne filozofije uključuju karmu, božansku imanentnu pravdu ili proviđenje, a takođe obuhvataju teološke koncepte kao što su Trojstvo u hrišćanstvu ili Braman u hinduizmu.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ G.C. Oosthuizen (1977). „Religious philosophy, religion and church”. Scientology. Natal, South Africa. 
  2. ^ а б в г De Cruz, Helen (2014). „Cognitive Science of Religion and the Study of Theological Concepts”. Topoi (на језику: енглески). 33 (2): 487. ISSN 0167-7411. S2CID 144668135. doi:10.1007/s11245-013-9168-9. 
  3. ^ Kalupahana, David (2006). Mulamadhyamakakarika of Nagarjuna. Motilal Banarsidass. стр. 1. 
  4. ^ Zoroastrianism on ReligionFacts.com
  5. ^ De Cruz, Helen (2014). „Cognitive Science of Religion and the Study of Theological Concepts”. Topoi (на језику: енглески). 33 (2): 487—497. ISSN 0167-7411. S2CID 144668135. doi:10.1007/s11245-013-9168-9. 
  6. ^ Vitkovic, Scott (2018). „The Similarities and Differences Between Abrahamic Religions”. IJASOS- International e-Journal of Advances in Social Sciences. 4 (11): 456. ISSN 2411-183X. doi:10.18769/ijasos.455673Слободан приступ. 
  7. ^ Kunst, Jonas R.; Thomsen, Lotte (2015-10-02). „Prodigal Sons: Dual Abrahamic Categorization Mediates the Detrimental Effects of Religious Fundamentalism on Christian–Muslim Relations”. The International Journal for the Psychology of Religion (на језику: енглески). 25 (4): 293—306. ISSN 1050-8619. S2CID 53625066. doi:10.1080/10508619.2014.937965. hdl:10852/43723Слободан приступ. 
  8. ^ а б De Cruz, Helen (2014). „Cognitive Science of Religion and the Study of Theological Concepts”. Topoi (на језику: енглески). 33 (2): 491. ISSN 0167-7411. S2CID 144668135. doi:10.1007/s11245-013-9168-9. 
  9. ^ McCauley, Robert N. (новембар 2013). Why religion is natural and science is not. Oxford. ISBN 978-0-19-934154-2. OCLC 869781247. 
  10. ^ а б в De Cruz, Helen (2014). „Cognitive Science of Religion and the Study of Theological Concepts”. Topoi (на језику: енглески). 33 (2): 488. ISSN 0167-7411. S2CID 144668135. doi:10.1007/s11245-013-9168-9. 
  11. ^ Sperber, Dan (2008-06-28). „Intuitive and Reflective Beliefs”. Mind & Language (на језику: енглески). 12 (1): 67—83. doi:10.1111/j.1468-0017.1997.tb00062.x. 
  12. ^ Sperber, Dan (2008-06-28). „Intuitive and Reflective Beliefs”. Mind & Language (на језику: енглески). 12 (1): 83. doi:10.1111/j.1468-0017.1997.tb00062.x. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]