Solotnik
Solotnik (Kulina ili Kulingrad) je utvrđenje kod sela Solotuše, udaljeno 10km južno od Bajine Bašte na obroncima Tare. Smešteno je na kamenoj uzvišici koja se strmo spušta u Solotušku reku, tako da mu je sa severa, zapada i istoka nemoguće prići i jedini moguć prilaz se nalazi na jugu odnosno jugoistoku.
Utvrđenje se ne pominje u istorijskim izvorima zbog čega ga je nemoguće preciznije datirati, ali je izvesno da je podignuto u srednjem veku (XIII ili 14. veku) da bi osiguravalo put koji je povezivao Užice (Užički Grad) i Višegrad, ali u njegovoj neposrednoj okolini ima ostataka naselja iz doba Kelta i Rimljana, što bi moglo ukazivati na kontinuitet utvrđenja na ovom prostoru. Danas je mahom u ruševinama, od kojih se održao bedem pravougaone osnove sa ostatkom ulaza, a na celom prostoru za sada nisu izvođena arheološka istraživanja.
Izgled utvrde
[uredi | uredi izvor]Solotnik ima osnovu nepravilnog četvorougla približnih dimenzija 26m x 20m sa bedemima debljine od 1m do 2m, a sama utvrda je zaštićena suvim šancem. U njega se ulazi preko mostića koji vodi do ulazne poligonalne kule koja je visoka 12m. Na drugom (severoistočnom) kraju utvrđenja se nalazi četvorostrani Donžon. U unutrašnjosti se nalazi omanji dvor/kasarna u čijem je podrumu smeštena cisterna za vodu.
Solotnik danas
[uredi | uredi izvor]Danas su od Solotnika ostale mahom samo ruševine. Ulazna kula je srušena pred Drugi svetski rat, tako da od nje danas skoro i da nema ostataka. Još uvek se drži bedem u visini od oko 7m na mestu četvorostranog Donžona koji se nalazio u severoistočnom uglu utvrde na koji se nadovezuju mnogo niži ostaci bedema u visini od oko 3m. U samoj unutrašnjosti grada naziru se ostaci višespratnih zgrada i cisterne za vodu.
Galerija
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Deroko, Aleksandar (1950). Srednjevekovni gradovi u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Beograd: Prosveta.
- Stamenko Stamenić, „Solotuša", Novi Sad