Gajica

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Srpska latinica)
Idi na: navigaciju, pretragu

Gajica ili hrvatska abeceda je oblik latiničkog pisma koji se koristi u bošnjačkom, srpskom i hrvatskom jeziku. Prvobitnu gajicu je uobličio hrvatski lingvista Ljudevit Gaj 1835. godine, zasnivajući je na Jan Husovoj češkoj abecedi. Neznatno izmjenjen oblik se koristi u slovečakom, crnogorskom i makedonskog jezika, pri čemu u makedonskom služi za latinizaciju. Pavle Riter Vitezović je predlagao ideju za pravopis hrvatskog jezika, po kojoj bi svaki glas imao svoj znak. Srpska ćirilica je prihvatila sličan koncept, a ozvaničio ga je 1818. godine srpski lingvista Vuk Stefanović Karadžić. Ova ideja je inspirisal Ljudevita, koji je izvršio reformu hrvatske varijatne latiničkog pisma, ubacujući nova slova zasnovana na češkoj abecedi.

Slova[uredi]

Pismo sadži trideset velikih i malih slova:

Slovo IPA Slovo IPA Slovo IPA
A, a /a/ G, g /ɡ/ O, o /o/
B, b /b/ H, h /x/ P, p /p/
C, c /ts/ I, i /i/ R, r /r/
Č, č /tʃ/ J, j /j/ S, s /s/
Ć, ć /tɕ/ K, k /k/ Š, š /ʃ/
D, d /d/ L, l /l/ T, t /t/
, dž /dʒ/ Lj, lj /ʎ/ U, u /u/
Đ, đ /dʑ/ M, m /m/ V, v /ʋ/
E, e /e/ N, n /n/ Z, z /z/
F, f /f/ Nj, nj /ɲ/ Ž, ž /ʒ/

Gajeva originalne abeceda je imala digraf dj, koji je kasnije zamjenjen slovom đ.

Slova nemaju imena, a suglasnici se normalno izgovoraju kada je potrebno sricati. Kada je potrebno biti jasniji, izgovoraju se slično kao njemačka abeceda: a, be, ce, če, će, de, dže, đe, e, ef, ge, ha, i, je, ka, el, elj, em, en, enj, o, pe, er, es, , te, u, ve, ze, že. Upotreba se uglavnom svodi na lingivstiku,[1][2] dok se u matematici, npr. j obično izgovara kao jot, kao u njemačkom. Četiri slova koja postoje u većini drugih svjetskim latiničkih pisama se izgovaraju na sljedeći način: q kao ku ili kju, w kao dublve ili duplo ve, x kao iks i y kao ipsilon.

Digrafi[uredi]

M
J
E
NJ
A
Č
N
I
C
A

Диграфи , lj i nj se smatraju jedinstvenim slovima. To znači:

  • U rječnicima, njegov dolazi poslije novine, odvojena sekcija nj dolazi poslije sekcije n, a bolje dolazi poslije bolnica, itd.
  • U vertikalnom pisanju, , lj i nj se pišu horizontalno. Npr, kada se riječ mjenjačnica piše vertikalno, nj dolazi na četvrto mjesto.
  • U slučaju da se riječ piše da razmakom između svakog slova to će izgledati ovako: M J E NJ A Č N I C A.
  • U slučaju da je samo početno slovo veliko, samo će prva od dvije komponente slova biti velika: Njemačka, a ne NJemačka. U slučaju da se cijala riječ piše velikim slovom izgledaće ovako: NJEMAČKA.

Porijeklo[uredi]

Hrvatska latinica je većim dijelom stvorio Ljudevit Gaj, nakon Čeha i Poljaka, i ubacio je , lj i nj. U Budimu je 1830. godine objavio knjigu „Kratka osnova horvatsko-slavenskoga propisanja“, koja je bila prva obična hrvatska pravopisna knjiga. Hrvati su i prije koristili latiničko pismo, ali neki specifični glasovni nisu jedinstveno prikazani. Oblik mađarske abecede je bio u najčešćoj upotrebi, dok su drugi oblici, često zbunjujući, bili dio neodržive mode.

Gaj je slijedio primjer Pavla Ritera Vitezovića i češkog prapopisa, uzimajući po jedno slovo za svaki glas u jeziku. Njegovo pismo je u potpunosti zasnovano na srpskoj ćirilici koju je Vuk Stefanović Karadžić standardizovao nekoliko godina ranije.[3]

Đuro Daničić je u svom „Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika“ objavljenom 1880. godine predložio da se digrafi , dj, lj i nj zamjene jedinstvenim slovima: ģ, đ, ļ i ń. Izvorna Gajeva abeceda je djelimično izmjenjena, mjenjajući samo digraf dj sa slovom đ, dok ostali prijedlozi nisu prihvaćeni.

Računarstvo[uredi]

Devedesetih godina prošlog vijeka nastala je opšta pometnja o pravilnom kodiranju karaktera koji se koriste pri pisanju teksta na gajici na računarima.

  • Bio je pokušaj da se primjeni 7-bitni YUSCII, kasnije CROSCII, koji je uključivao pet slova sa dijakritičkim znakovima koji su imali dodatke od pet znakova koja nisu slova ([, ], {, }, @), ali je to na kraju bilo neuspješno.
  • 8-bitni ISO 8859-2 (Latin-2) standard je razvijen od strane ISO.
  • MS-DOS je uveo 8-bitno kodiranje CP852 za srednjoevropske jezike, zanemarujući ISO standard.
  • Majkrosoft vindous je pustio još jedno 8-bitno kodiranje zvano CP1250, koje je imalo nekoliko slova koja su se poklapa jedan-na-jedan sa ISO 8859-2, ali je isto tako imala i slova koja se nisu poklapala sa ovim standardom.
  • Epl je koristio drugo kodiranje koja je nazvao Makintoš srednjoevropsko kodiranje.
  • EBCDIC je koristio Latin-2 kodiranje.[4]

Danas se za kodiranje prvenstveno koristi ISO 8859-2 ili unikodovo kodiranje UTF-8 (sa dva bajta ili 16-bita neophodnih za korištenje slova sa dijakriticima). Međutim, od 2010. godine, u upotrebi se još uvijek mogu naći programi kao i baze podataka koje koriste CP852, CP1250 ili CROSCII.

Upotreba u slovenačkom jeziku[uredi]

Od ranih četrdesetih 19. vijeka, gajica se u sve većoj mjeri koristili u slovenačkom jeziku. U početku, slovenački pisci koju su slovenački jezik smatrali dijelom hrvatskog (kao što je Stanko Vraz su ga najčešće koristili, ali je gajicu kasnije prihvatio široki spektar slovenačkih pisaca. Do potpunog proboja gajice u slovenački jezik došlo je kada je konzervativni slovenački vođa Janez Blajvajs pisao njom u „Poljoprivrednim i zanatskim novinama“ (sl. Kmetijske in rokodelske novice), časopisu koji je čitala javnost širom zemlje. Gajica je 1850. godine postala jedino zvanično pismo slovenačkog jezika, mjenjajući dotadašnja tri pisana sistema koja su se koristila na prostoru naseljnom Slovencima od tridesetih godina 19. vijeka: tradicionalna bohoričica (poslije Adama Bohoviča koji je kodifikovao) i dva inovativna prijedloga od Petra Dajnka (dajnčica) i od Franca Serafina Metelka (metelčica).

Slovenački oblik gajice se od hrvatskog razlikuje u sljedećim stavkama:

  • Slovenačka abeceda nije imala karaktere ć i đ, jer ovi glasovi ne postoje u slovenačkom jeziku.
  • U slovenačkoj varijanti digrafi lj i nj su tretirani kao odvojena slova i predstavljali su odvojene glasove (npr. riječ polje se na slovečkom izgovara kao [ˈpóːljɛ] ili [pɔˈljéː], a na hrvatskom kao [pôʎe]).
  • Fonema postoji u slovenačkom jeziku i zapisuje se kao i koristi se samo kod pozajmljenih riječi, a d i ž se smatraju odvojenim slovima, ne digrafima.

Upotreba u makedonskom jeziku[uredi]

Vista-xmag.png Za više informacija pogledajte članak Latinizacija makedonskog jezika

Latinicazija makedonskog jezika se izvodi po gajici.[5][6] Međutim, ovo pismo je neznatno izmjenjeno prema fonetici i fonologiji jezika. Dakle, gajeva slova ć i đ se ne koriste, ali su umjesto njih u upotrebi i ǵ. Ostala slova pisma se koriste ekvivalento slovima makedonske ćirilice. Uz to, u makedonskom jeziku je u upotrebi slovo dz, koje nije u upotrebi u ostalim jezicima koji koriste gajicu.

Vidi još[uredi]

Izvori[uredi]

  1. Žagarová, Margita; Pintarić, Ana (July 1998). „On some similarities and differences between Croatian and Slovakian“ (на Croatian). Linguistics (Faculty of Philosophy, University of Osijek) 1 (1): 129–134. ISSN 1331-7202 Приступљено 2012-04-18. 
  2. „Ortografija“ (на Croatian). Jezične vježbe. Faculty of Philosophy, University of Pula Приступљено 2012-04-18. 
  3. Comrie, Bernard; Corbett, Greville G. (1 September 2003). The Slavonic Languages. Taylor & Francis. стр. 45. ISBN 978-0-203-21320-9 Приступљено 23 December 2013. „... following Vuk's reform of Cyrillic (see above) in the early nineteenth century, Ljudevit Gaj in the 1830s performed the same operation on Latinica,...“ 
  4. Host Code Page 1153/1375 Latin 2 – EBCDIC Multilingual
  5. Lunt, H. (1952), Grammar of the Macedonian literary language, Skopje.
  6. Macedonian Latin alphabet, Pravopis na makedonskiot literaturen jazik, B. Vidoeski, T. Dimitrovski, K. Koneski, K. Tošev, R. Ugrinova Skalovska - Prosvetno delo Skopje, 1970, p.99

Литератера[uredi]

  • Vladimir Anić, Ljiljana Jojić, Ivo Pranjković (2003) (на Croatian). Pravopisni priručnik - dodatak Velikom rječniku hrvatskoga jezika. 
  • Vladimir Anić, Josip Silić, Radoslav Katičić, Dragutin Rosandić, Dubravko Škiljan (1987) (на Croatian or Serbian). Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. 

Spoljašnje veze[uredi]