Stiven Hoking
Stiven Hoking | |
---|---|
![]() Stiven Hoking | |
Lični podaci | |
Puno ime | Stiven Vilijam Hoking |
Datum rođenja | 8. januar 1942. |
Mesto rođenja | Oksford, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Datum smrti | 14. mart 2018.76 god.) ( |
Mesto smrti | Kembridž, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Obrazovanje | Univerzitetski koledž (Triniti hol) |
Naučni rad | |
Institucija | Univerzitet u Kembridžu Kalifornijski tehnološki institut |
Učenici | |
Poznat po | Hokingova radijacija |
Potpis | ![]() |
Zvanični veb-sajt | |
hawking |
Stiven Vilijam Hoking (engl. Stephen William Hawking; Oksford, 8. januar 1942 — Kembridž, 14. mart 2018) bio je engleski teoretski fizičar, kosmolog, autor i direktor istraživanja u Centru za teorijsku kosmologiju na Univerzitetu u Kembridžu.[13][14] Njegovi naučni radovi uključivali su saradnju sa Rodžerom Penruzom o teoremama gravitacionog singulariteta u okviru opšte relativnosti i teoretskom predviđanju da crne rupe emituju zračenje, nazvano Hokingova radijacija. Hoking je prvi koji je postavio teoriju o kosmologiji, objašnjenu zajednicom opšte teorije relativnosti i kvantne mehanike. Bio je snažan pristalica u višesvetovnom tumačenju kvantne mehanike.[15][16]
Hoking je bio član Kraljevskog društva (FRS), doživotni član Papeške akademije nauka, i dobitnik predsedničke medalje o slobodi, najviše civilne nagrade u SAD. Godine 2002, Hoking je rangiran kao 25. u anketi BBC-a — 100 najvećih Britanaca. Bio je Lukasov profesor matematike na Univerzitetu u Kembridžu između 1979. i 2009. godine i postigao je trgovački uspeh radovima o popularnoj nauci u kojima raspravlja o sopstvenim teorijama i kosmologiji uopšte. Njegova knjiga Kratka istorija vremena pojavila se na spisku bestselera britanskog Sandej Tajmsa i zadržala se tu rekordnih 237 sedmica.
Hoking je imao retki rani-početak sporijeg oblika bolesti motornih neurona (poznate i kao Amiotrofična lateralna skleroza, „ALS” ili Lu Gerigova bolest) koja ga je postepeno paralizovala tokom decenija.[17][18] Čak i nakon gubitka govora, on je i dalje bio u mogućnosti da komunicira putem uređaja za generisanje govora, u početku pomoću ručnog prekidača, a na kraju korišćenjem jednog mišića obraza. Umro je 14. marta 2018. godine u 76. godini života.[19][20]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Hoking je diplomirao fiziku na Oksfordu, potom je s temom iz teorije relativnosti doktorirao na Kembridžu, gde je nastavio svoju akademsku karijeru. Postao je član Kraljevskog društva 1974, profesor matematike 1979. Kao student dobio veoma progresivnu neuromotoričku bolest koja veoma onesposobljuje i ograničava kretanje i govor. Svoj matematički rad je nastavio mentalno i saopštavao ga tek u završnom obliku. Njegov životni rad predstavlja izvanrednu pobedu nad teškom fizičkom onesposobljenošću.
Hoking je započeo proučavanje opšte teorije relativnosti, primećujući da Ajnštajnova teorija ne objašnjava kvantnomehaničku prirodu fizike i nije u stanju da adekvatno opiše gravitacione singularitete poput „crnih rupa” ili „velikog praska”. U knjizi The Large Scale Structure of Space-Time (G. F. R. Ellis, 1973) pokazao je da se prostor-vreme singularitet mora pojaviti na početku univerzuma i samo prostora i vremena; to je bio „veliki prasak” (tačka beskonačno visoke gustine prostornovremenske zakrivljenosti). Univerzum se od te tačke pa nadalje širi.
Hoking je veoma unapredio naše znanje o crnim rupama - one su singularitet u vremenu i prostoru, koji su uzrokovani masom dovoljnom da zakrivi prostor tako da je onemogućen prolazak svetlosnih talasa (fotona). Granica unutar koje svetlost ne može da izađe zove se horizont događaja i zadata je Švarcšildovim radijusom. Hoking je ustanovio da se horizont događaja vremenom može samo povećavati ili ostati konstantan, tako da ukoliko bi dve crne rupe nestale, površina novonastale oblasti bila bi veća od zbira površina komponenti.
Pokazao je da mehanika crnih rupa ima paralele u zakonima termodinamike (prema kojima entropija mora rasti s vremenom). Takođe je pokazao da crne rupe ne nastaju samo usled kolapsa zvezda već i usled kolapsa i drugih visokokompresovanih regiona prostora.
U periodu od 1970. do 1974. Hoking i njegovi saradnici dokazali su Vilerovu (J. Wheeler, 1911—2008) hipotezu (poznatu kao „ni-dlaka” teorema) da su samo masa, ugaoni moment i električno naelektrisanje očuvani jednom kada materija dospe u crnu rupu.
Godine 1974. Hoking je došao do izvanrednog rezultata da crne rupe mogu emitovati toplotno zračenje. Na primer, ako je par čestica-antičestica nastao u blizini horizonta događaja, a samo jedna je unutar njega, tada crna rupa efektivno emituje toplotno zračenje. Konačna se temperatura otuda mora povezati s crnom rupom, a analogija između mehanike crne rupe i termodinamike je stvarna. Indirektan dokaz za postojanje crnih rupa u centru aktivnih galaksija je sada zadobijen: postoji izvestan dokaz da je u centru naše galaksije, Mlečnog puta, crna rupa.
Nešto skorije je Hoking preduzeo da formuliše konzistentnu kvantnomehaničku teoriju gravitacije, koja bi gravitaciju povezala s druga tri osnovna tipa sile (slabom nuklearnom, jakom nuklearnom i elektromagnetnom interakcijom). Njegova netehnička knjiga „Kratka istorija vremena” (engl. A Brief History of Time, 1988) je bila izvanredni izdavački uspeh. Postao je počasni pratilac kraljice, 1989.
Hoking je umro u svojoj kući u Kembridžu u Engleskoj, rano ujutru 14. marta 2018. godine, u 76. godini života.[21][19] Njegova porodica je izjavila da je "spokojno umro".[22] Njegove su brojke iz oblasti znanosti, zabave, politike i drugih područja. Zastava na Univerzitet Kembridž je spuštena na pola jarbola, a knjigu saučešća su potpisali studenti i posetioci.[23]
Lični stavovi
[uredi | uredi izvor]Budućnost čovečanstva
[uredi | uredi izvor]Hoking je 2006. godine postavio otvoreno pitanje na internetu, koje glasi: "U svetu koji je u haosu politički, socijalno i ekološki, kako ljudska vrsta može da se održi još 100 godina?", kasnije pojašnjavajući: "Ja ne znam odgovor. Zato sam i postavio pitanje, da ljudi o tome razmišljaju i da budu svesni opasnosti sa kojima se sada suočavamo."[24]
Hoking je izjavio da, s obzirom na prostranost svemira, vanzemaljci vjerovatno postoje, ali da kontakt sa njima treba izbjeći. On je upozorio da bi vanzemaljci mogli opljačkati Zemlju zbog resursa.[25]Tako je 2010. godine rekao: "Ako nas posjete vanzemaljci, ishod bi bio kao kada je Kolumbo došao u Ameriku, što se nije pokazalo kao dobro za Indijance."[26]
Popularne knjige
[uredi | uredi izvor]- Kratka istorija vremena (1988)
- Crne rupe i bebe vaseljene i ostali eseji (1993)
- Teorija svega (2001)
- Na plećima divova (2002)
- Kraća istorija vremena (2005)
- Bog je stvorio cela broja: Matematički prodori koje su promenile istoriju (2005)
- Velika zamisao (2010)
- Kratka istorija mog života (2013)
Knjige za decu
[uredi | uredi izvor]- Džordžov tajni ključ za Univerzum (2007)
- Džordžov svemirski lov na blago (2009)
- Džordž i veliki prasak (2011)
Filmovi i serije
[uredi | uredi izvor]- Kratka istorija vremena (1992)
- Stiven Hokingov univerzum (1997)
- Hoking — Bi-Bi-Sijev televizijski film (2004)
- Horizont: Hokingov Paradoks (2005)
- Gospodar naučne fantastike (2007)
- Stiven Hoking i Teorija svega (2007)
- Stiven Hoking: Gospodar Univerzuma (2008)
- U Univerzum sa Stivenom Hokingom (2010)
- Vrli novi svet sa Stivenom Hokingom (2011)
- Stiven Hoking Velika zamisao (2012)
- Štreberi (2012)
- Stiven Hoking: Kratka istorija mog života (2013)
- Teorija svega — igrani film (2014)
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g d đ e ž z i j Stiven Hoking na sajtu MGP (jezik: engleski)
- ^ Allen, Bruce (1983). Vacuum energy and general relativity (Teza). University of Cambridge. Arhivirano iz originala 25. 01. 2016. g. Pristupljeno 19. 03. 2018.
- ^ Bousso, Raphael (1997). Pair creation of black holes in cosmology (Teza). University of Cambridge. Arhivirano iz originala 25. 01. 2016. g. Pristupljeno 19. 03. 2018.
- ^ Carr, Bernard John (1976). Primordial black holes (Teza). University of Cambridge. Arhivirano iz originala 25. 01. 2016. g. Pristupljeno 19. 03. 2018.
- ^ Dowker, Helen Fay (1991). Space-time wormholes (Teza). University of Cambridge. Arhivirano iz originala 25. 01. 2016. g. Pristupljeno 19. 03. 2018.
- ^ Galfard, Christophe Georges Gunnar Sven (2006). Black hole information & branes (Teza). University of Cambridge. Arhivirano iz originala 25. 01. 2016. g. Pristupljeno 19. 03. 2018.
- ^ Gibbons, Gary William (1973). Some aspects of gravitational radiation and gravitational collapse (Teza). University of Cambridge. Arhivirano iz originala 25. 01. 2016. g. Pristupljeno 19. 03. 2018.
- ^ Hertog, Thomas (2002). The origin of inflation (Teza). University of Cambridge. Arhivirano iz originala 25. 01. 2016. g. Pristupljeno 19. 03. 2018.
- ^ Laflamme, Raymond (1988). Time and quantum cosmology (Teza). University of Cambridge. Arhivirano iz originala 25. 01. 2016. g. Pristupljeno 19. 03. 2018.
- ^ Page, Don Nelson (1976). Accretion into and emission from black holes (Teza). California Institute of Technology.
- ^ Perry, Malcolm John (1978). Black holes and quantum mechanics (Teza). University of Cambridge. Arhivirano iz originala 25. 01. 2016. g. Pristupljeno 19. 03. 2018.
- ^ Wu, Zhongchao (1984). Cosmological models and the inflationary universe (Teza). University of Cambridge. Arhivirano iz originala 25. 01. 2016. g. Pristupljeno 19. 03. 2018.
- ^ „Centre for Theoretical Cosmology: Outreach Stephen Hawking”. University of Cambridge. Pristupljeno 23. 06. 2013.
- ^ „About Stephen”. Stephen Hawking Official Website. Arhivirano iz originala 30. 08. 2015. g. Pristupljeno 23. 06. 2013.
- ^ Gardner, Martin (September/October 2001). "Multiverses and Blackberries". "Notes of a Fringe-Watcher". Skeptical Inquirer. Volume 25, No. 5.
- ^ Price, Michael Clive (February 1995). "THE EVERETT FAQ" Arhivirano 2016-04-20 na sajtu Wayback Machine. Department of Physics, Washington University in St. Louis. Pristupljeno 17 December 2014.
- ^ „Mind over matter: How Stephen Hawking defied Motor Neurone Disease for 50 years”. The Independent. 26. 11. 2015.
- ^ „How Has Stephen Hawking Lived to 70 with ALS?”. Scientific American. 07. 01. 2012. Pristupljeno 23. 12. 2014. „Q: How frequent are these cases of very slow-progressing forms of ALS? A: I would say probably less than a few percent.”
- ^ a b Overbye, Dennis (14. 03. 2018). „Stephen Hawking Dies at 76; His Mind Roamed the Cosmos”. The New York Times. Pristupljeno 14. 03. 2018.
- ^ Henry, David (14. 03. 2018). „Stephen Hawking, physicist who reshaped cosmology, passes away at 76”. The Economic Times. Pristupljeno 15. 03. 2018.
- ^ Rees, Martin (14. 03. 2018). „Stephen Hawking (1942–2018)” (na jeziku: engleski). doi:10.1038/d41586-018-02839-9. Pristupljeno 15. 03. 2018.
- ^ Allen, Karma (14. 03. 2018). „Stephen Hawking, author of 'A Brief History of Time,' dies at 76”. ABC News. Pristupljeno 14. 03. 2018.
- ^ „Queue of people sign book of condolence at Stephen Hawking’s former college”. BT News. Press Association. 14. 03. 2018. Arhivirano iz originala 15. 03. 2018. g. Pristupljeno 14. 03. 2018.
- ^ Sample, Ian (02. 08. 2006). „The great man's answer to the question of human survival: Er, I don't know”. The Guardian. Pristupljeno 14. 03. 2018.
- ^ Hickman, Leo (25. 04. 2010). „Stephen Hawking takes a hard line on aliens”. The Guardian. Pristupljeno 24. 02. 2012.
- ^ „Stephen Hawking warns over making contact with aliens”. BBC News. 25. 04. 2010. Pristupljeno 24. 05. 2010.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Hoking, Stiven (2013). Kratka povest mog života. Beograd: Vulkan. ISBN 978-86-10-00785-5.
- Hawking, Stephen (2013). My Brief History. Bantam. ISBN 978-0-345-53528-3. Pristupljeno 09. 09. 2013.
- Baird, Eric (2007). Relativity in Curved Spacetime: Life Without Special Relativity. Chocolate Tree Books. ISBN 978-0-9557068-0-6.
- Boslough, John (1989). Stephen Hawking's universe: an introduction to the most remarkable scientist of our time. Avon Books. ISBN 978-0-380-70763-8. Pristupljeno 04. 03. 2012.
- Ferguson, Kitty (2011). Stephen Hawking: His Life and Work. Transworld. ISBN 978-1-4481-1047-6.
- Gibbons, Gary W.; Hawking, Stephen W.; Siklos, S.T.C., ur. (1983). The Very early universe: proceedings of the Nuffield workshop, Cambridge, 21 June to 9 July, 1982. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-31677-4.
- Hawking, Jane (2007). Travelling to Infinity: My Life With Stephen. Alma. ISBN 978-1-84688-115-2.
- Hawking, Stephen W. (1994). Black holes and baby universes and other essays. Bantam Books. ISBN 978-0-553-37411-7.
- Hawking, Stephen W.; Ellis, George F.R. (1973). The Large Scale Structure of Space-Time. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-09906-6.
- Hawking, Stephen W. (1992). Stephen Hawking's A brief history of time: a reader's companion. Bantam Books. ISBN 978-0-553-07772-8.
- Hawking, Stephen W.; Israel, Werner (1989). Three Hundred Years of Gravitation. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-37976-2.
- Larsen, Kristine (2005). Stephen Hawking: a biography. ISBN 978-0-313-32392-8.
- Mialet, Hélène (2003). „Is the end in sight for the Lucasian chair? Stephen Hawking as Millennium Professor”. Ur.: Knox, Kevin C.; Noakes, Richard. From Newton to Hawking: A History of Cambridge University's Lucasian Professors of Mathematics. Cambridge University Press. str. 425—460. ISBN 978-0-521-66310-6.
- Mialet, Hélène (2012). Hawking Incorporated: Stephen Hawking and the Anthropology of the Knowing Subject. University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-52226-5.
- Okuda, Michael; Okuda, Denise (1999). The Star trek encyclopedia: a reference guide to the future. Pocket Books. ISBN 978-0-671-53609-1.
- Pickover, Clifford A. (2008). Archimedes to Hawking: laws of science and the great minds behind them. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-533611-5. Pristupljeno 04. 03. 2012.
- White, Michael; Gribbin, John (2002). Stephen Hawking: A Life in Science (2nd izd.). National Academies Press. ISBN 978-0-309-08410-9.
- Yulsman, Tom (2003). Origins: the quest for our cosmic roots. CRC Press. ISBN 978-0-7503-0765-9.