Svračci
| Svračci | |
|---|---|
_Photograph_by_Shantanu_Kuveskar.jpg)
| |
| Dugorepi svračak (Lanius schach) | |
_Southern_Grey_Shrike.jpg)
| |
| Južni sivi svračak (Lanius meridionalis ) | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Aves |
| Red: | Passeriformes |
| Natporodica: | Corvoidea |
| Porodica: | Laniidae Rafinesque, 1815 |
| Rodovi | |
Svračci (lat. Laniidae) su mesojedna porodica ptica reda Passeriformes. Sastoji se od 33 vrste unutar 4 roda.[1][2] Latinski naziv porodice, a i najvećeg roda Lanius, potiče od latinskog naziva za reč mesar.[3] Uobičajeni engleski naziv shrike je izveden iz staroengleske reči scrīc, što aludira na piskavi cvrkut ove ptice.[4] Pripadnici ove porodice su blisko srodni sa familijom žbunskih svrčaka Malaconotidae.
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Većina svračaka nastanjuje Evroaziju i Afriku, sa samo dve vrste koje žive u Severnoj Americi (svračak rašljar i veliki svračak). Ne nastanjuju Južnu Ameriku i Australiju, iako jedna vrsta dopire i do Nove Gvineje. Postoje velike razlike u rasprostranjenosti kod svračaka: veliki svračak nastanjuje celu severnu hemisferu dok je Njutnov svračak ograničen na ostrvo Sao Tome.[5]
Nastanjuju otvorena staništa, posebno stepe i savanu. Nekoliko vrsta živi u šumama. Neke se leti razmnožavaju na severu i zimi se sele na jug.
Jedina ugrožena vrsta je Njutnov svračak koji je kritično ugrožen.
Opis[uredi | uredi izvor]
Svračci imaju snažan, više ili manje oštar kljun koji nalikuje onom kod ptica grabljivica. To su ptice srednje veličine od 15 do 30 cm duge i 20-100 g teške. Noge i stopala su snažne, a kandže su im oštre. Dosta vrsta ima dug rep, a kod vrste Corvinella melanoleuca može biti dug do 30 cm. Perje je obično crno, belo, sivo i smeđe, ali ima vrsta sa upadljivim bojama. Mužjaci i ženke su slični ili skoro slični jedni drugima osim kod vrlo malog broja vrsta.
Ishrana svračaka se sastoji uglavnom od insekata i drugih beskičmenjaka, a neke vrste jedu i male kičmenjake. Poznati su po svojoj navici nabadanja plena na trnje ili bodljikavu žicu. Hranu često ostavljaju nepojedenu na trnju i tako stvaraju svoju zimnicu i tu hranu pojedu kada dođe razdoblje u kojem je nema dovoljno.[6] Veće vrste nabadaju kičmenjake i komadaju ih kljunom, jer ih ne mogu pridržavati kandžama (za razliku od ptica grabljivica). Zabeleženo je i da svračak rašljar nejestive skakavce nabada na trnje i ostavih ih nabodene nekoliko dana dok nivo otrova u njihovim telima ne opadne.[7]
Oglašavaju se ćurlikanjem uz dosta mimikrije i promuklim i neskladnim kliktajima.
Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]
Svračci su uglavnom monogamni, iako je poliginija zabeležena kod nekih vrsta.[5] Kooperativno razmnožavanje, gde mlađe ptice pomažu roditeljima u podizanje sledećeg legla, je zabeleženo kod vrsta rodova Eurocephalus i Corvinella, kao i kod jedne vrste roda Lanius. Mužjaci privlače ženke na svoju teritoriju dobro opskrbljenim zimnicama. Tokom udvaranja mužjak izvodi ples i hrani ženku. Par gradi gnezdo na drvetu ili žbunu. Ženka snese 4-7 jaja sa raznim smeđim šarama. Inkubacja traje 12-15 dana, a ptići u gnezdu ostaju 12-20 dana.
Rodovi i vrste[uredi | uredi izvor]
Familiju Laniidae je uveo (kao Lanidia) francuski polihistor Konstantin Samuel Rafineske 1815. godine.[8][9]
Familija: Laniidae[10]
Rod Lanius
- Lanius bucephalus Temminck & Schlegel, 1845
- Lanius cabanisi Hartert, 1906
- Lanius collaris Linnaeus, 1766
- Lanius collurio Linnaeus, 1758 (Rusi svračak)
- Lanius collurioides Lesson, 1831
- Lanius cristatus Linnaeus, 1758
- Lanius dorsalis Cabanis, 1878
- Lanius excubitor Linnaeus, 1758 (Veliki svračak)
- Lanius excubitoroides Prevost & Des Murs, 1847
- Lanius gubernator Hartlaub, 1882
- Lanius humeralis Stanley, 1814
- Lanius isabellinus Hemprich & Ehrenberg, 1833
- Lanius ludovicianus Linnaeus, 1766
- Lanius mackinnoni Sharpe, 1891
- Lanius meridionalis Temminck, 1820
- Lanius minor Gmelin, 1788 (Sivi svračak)
- Lanius newtoni Bocage, 1891
- Lanius nubicus Lichtenstein, 1823
- Lanius pallidirostris Cassin, 1851
- Lanius phoenicuroides (Schalow, 1875)
- Lanius schach Linnaeus, 1758
- Lanius senator Linnaeus, 1758 (Riđoglavi svračak)
- Lanius somalicus Hartlaub & Heuglin, 1859
- Lanius souzae Bocage, 1878
- Lanius sphenocercus Cabanis, 1873
- Lanius tephronotus (Vigors, 1831)
- Lanius tigrinus Drapiez, 1828
- Lanius validirostris Ogilvie-Grant, 1894
- Lanius vittatus Valenciennes, 1826
Rod Corvinella
- Corvinella corvina (Shaw, 1809)
Rod Eurocephalus
- Eurocephalus anguitimens A. Smith, 1836
- Eurocephalus rueppelli Bonaparte, 1853
Rod Urolestes
- Urolestes melanoleucus (Jardine, 1831)
Podvrste[uredi | uredi izvor]
- Corvinella corvina affinis Hartlaub, 1857
- Corvinella corvina caliginosa Friedmann & Bowen, 1933
- Corvinella corvina corvina (Shaw, 1809)
- Corvinella corvina togoensis Neumann, 1900
- Eurocephalus anguitimens anguitimens A. Smith, 1836
- Eurocephalus anguitimens niveus Clancey, 1965
- Lanius bucephalus bucephalus Temminck & Schlegel, 1845
- Lanius bucephalus sicarius Bangs & J. L. Peters, 1928
- Lanius collaris aridicolus Clancey, 1955
- Lanius collaris collaris Linnaeus, 1766
- Lanius collaris marwitzi Reichenow, 1901
- Lanius collaris pyrrhostictus Holub & Pelzeln, 1882
- Lanius collaris subcoronatus A. Smith, 1841
- Lanius collurio collurio Linnaeus, 1758
- Lanius collurio kobylini (Buturlin, 1906)
- Lanius collurioides collurioides Lesson, 1831
- Lanius collurioides nigricapillus Delacour, 1926
- Lanius cristatus confusus Stegmann, 1929
- Lanius cristatus cristatus Linnaeus, 1758
- Lanius cristatus lucionensis Linnaeus, 1766
- Lanius cristatus superciliosus Latham, 1802
- Lanius excubitor bianchii Hartert, 1907
- Lanius excubitor borealis Vieillot, 1808
- Lanius excubitor excubitor Linnaeus, 1758
- Lanius excubitor funereus Menzbier, 1894
- Lanius excubitor homeyeri Cabanis, 1873
- Lanius excubitor mollis Eversmann, 1853
- Lanius excubitor sibiricus Bogdanov, 1881
- Lanius excubitoroides boehmi Reichenow, 1902
- Lanius excubitoroides excubitoroides Prevost & Des Murs, 1847
- Lanius excubitoroides intercedens Neumann, 1905
- Lanius humeralis capelli (Bocage, 1879)
- Lanius humeralis humeralis Stanley, 1814
- Lanius humeralis smithii (Fraser, 1843)
- Lanius isabellinus arenarius Blyth, 1846
- Lanius isabellinus isabellinus Hemprich & Ehrenberg, 1833
- Lanius isabellinus tsaidamensis Stegmann, 1930
- Lanius ludovicianus anthonyi Mearns, 1898
- Lanius ludovicianus excubitorides (Swainson, 1832)
- Lanius ludovicianus grinnelli Oberholser, 1919
- Lanius ludovicianus ludovicianus Linnaeus, 1766
- Lanius ludovicianus mearnsi Ridgway, 1903
- Lanius ludovicianus mexicanus C. L. Brehm, 1854
- Lanius ludovicianus miamensis Bishop, 1933
- Lanius ludovicianus migrans W. Palmer, 1898
- Lanius meridionalis algeriensis Lesson, 1839
- Lanius meridionalis aucheri Bonaparte, 1853
- Lanius meridionalis buryi Lorenz von Liburnau, L. & Hellmayr, 1901
- Lanius meridionalis elegans Swainson, 1832
- Lanius meridionalis jebelmarrae Lynes, 1923
- Lanius meridionalis koenigi Hartert, 1901
- Lanius meridionalis lahtora (Sykes, 1832)
- Lanius meridionalis leucopygos Hemprich & Ehrenberg, 1833
- Lanius meridionalis meridionalis Temminck, 1820
- Lanius meridionalis theresae Meinertzhagen, 1953
- Lanius meridionalis uncinatus P. L. Sclater & Hartlaub, 1881
- Lanius schach bentet Horsfield, 1821
- Lanius schach caniceps Blyth, 1846
- Lanius schach erythronotus (Vigors, 1831)
- Lanius schach longicaudatus Ogilvie-Grant, 1902
- Lanius schach nasutus Scopoli, 1786
- Lanius schach schach Linnaeus, 1758
- Lanius schach stresemanni Mertens, 1923
- Lanius schach suluensis (Mearns, 1905)
- Lanius schach tricolor Hodgson, 1837
- Lanius senator badius Hartlaub, 1854
- Lanius senator niloticus (Bonaparte, 1853)
- Lanius senator rutilans Temminck, 1839
- Lanius senator senator Linnaeus, 1758
- Lanius souzae burigi Chapin, 1950
- Lanius souzae souzae Bocage, 1878
- Lanius souzae tacitus Clancey, 1970
- Lanius sphenocercus giganteus Prjevalsky, 1887
- Lanius sphenocercus sphenocercus Cabanis, 1873
- Lanius tephronotus lahulensis Koelz, 1950
- Lanius tephronotus tephronotus (Vigors, 1831)
- Lanius validirostris hachisuka Ripley, 1949
- Lanius validirostris tertius Salomonsen, 1953
- Lanius validirostris validirostris Ogilvie-Grant, 1894
- Lanius vittatus nargianus Vaurie, 1955
- Lanius vittatus vittatus Valenciennes, 1826
- Urolestes melanoleucus aequatorialis Reichenow, 1887
- Urolestes melanoleucus expressus (Clancey, 1961)
- Urolestes melanoleucus melanoleucus (Jardine, 1831)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Banks, R. C.; R. W. McDiarmid; A. L. Gardner; W. C. Starnes (2003). „Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada”.
- ^ Banks, R. C.; R. W. McDiarmid; A. L. Gardner (1987). „Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada”. Resource Publication. Washington, D.C., USA: United States Department of the Interior Fish and Wildlife Service (166): 79.
- ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. стр. 219. ISBN 978-1-4081-2501-4.
- ^ „Shrike”. Oxford English Dictionary (3rd изд.). Oxford University Press. септембар 2005. (Потребна је претплата или чланска картица јавне библиотеке УК.)
- ^ а б Yosef, Reuven (2008). „Family Laniidae (Shrikes)”. Ур.: Josep, del Hoyo; Andrew, Elliott; David, Christie. Handbook of the Birds of the World. Volume 13, Penduline-tits to Shrikes. Barcelona: Lynx Edicions. стр. 732—773. ISBN 978-84-96553-45-3.
- ^ Clancey, P.A. (1991). Forshaw, Joseph, ур. Encyclopaedia of Animals: Birds. London: Merehurst Press. стр. 180. ISBN 978-1-85391-186-6.
- ^ „Predator exaptations and defensive adaptations in evolutionary balance: No defence is perfect”. Evolutionary Ecology. SpringerLink. 6: 527—536. doi:10.1007/BF02270696.
- ^ Rafinesque, Constantine Samuel (1815). Analyse de la nature ou, Tableau de l'univers et des corps organisés (на језику: French). Palermo: Self-published. стр. 67.
- ^ Bock, Walter J. (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. стр. 150, 252.
- ^ Gill, Frank; Donsker, David, ур. (2017). „Shrikes, vireos & shrike-babblers”. World Bird List Version 7.3. International Ornithologists' Union. Приступљено 28. 10. 2017.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Shrike videos Архивирано на сајту Wayback Machine (29. фебруар 2012) on the Internet Bird Collection
„Shrike”. The New Student's Reference Work. 1914.
| Normativna kontrola: Državne |
|---|
