Trihalometani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Trihalometani su grupa hemijskih jedinjenja koja nastaju reakcijom organske supstitucije sa hlorom. Najpoznatiji predstavnici su: hloroform, metilhloroform(hloroten), trihloretilen i tetrahloroetilen. Otkriveni su proučavanjem povećanog oboljenja od malignih bolesti u pojedinim delovima SAD. Primećeno je da je na svim područjima zajednička upotreba hlorisane vode sa visokim sadržajem organskih supstitucija. Za povećano oboljenje je okrivljena grupa jedinjenja (trihalometana) nastala zamenom atoma vodonika atomom hlora u organskoj supstituciji.Zamenom sva četiri atoma vodonika u metanu (CH4) nastaje hloroform (CCl4).[1]

Hlor u tečnom stanju

Tabela trihalometana[uredi | uredi izvor]

Vrste trihalometana (poređani po molekulskoj masi)
Molekularna formula IUPAC naziv CASOV registarski broj Zajednički naziv Drugi naziv Molekul
CHF3 trifluorometan 75-46-7 fluoroform Freon 23, R-23, HFC-23 Fluoroform
CHClF2 florodifluorometan 75-45-6 hlorodifluorometan R-22, HCFC-22 Chlorodifluoromethane
CHCl3 trihlorometan 67-66-3 hloroform R-20, metil trihlorid Chloroform
CHBrCl2 bromodihlorometan 75-27-4 bromodihlorometan dihlorobromometan, BDCM Bromodichloromethane
CHBr2Cl dibromohlorometan 124-48-1 dibromohlorometan hlorodibromometan, CDBM Dibromochloromethane
CHBr3 tribromometan 75-25-2 bromoform metil tribromid Bromoform
CHI3 trijodometan 75-47-8 jodoform metil trijodid Iodoform

Prisustvo trihalometana u vodi[uredi | uredi izvor]

Organske supstitucije u kojima zamenom atoma nastaju trihalometani (THM) nazivaju se prekursori trihalometana.Prekursori trihalometana u vodi mogu da vode poreklo od:

Bazeni za prečišćavanje vode

Količina stvorenih trihalometana u vodi za piće zavisi od količine prekursora (više prekursora više trihalometana),primenjene količine hlora za dezifenkciju (veća količina hlora više trihalometana) i dužine kontakta vode i hlora (vreme kontakta preko 3h više trihalometana).

Sprečavanje nastanka trihalometana u vodi[uredi | uredi izvor]

Sprečavanje nastanka trihalometana se može izvesti:

  • Uklanjanjem prekursora (primena vodonik-peroksida , amonijum-hlorida)
  • Pravilnom dezifenkcijom
  • Upotrebom ozona
  • Upotrebom frankcionisanog hlorisanja bez primene prethlorisanja
  • Primenom optimalne doze hlora i vreme kontakta do 3h sa vodom

Metode uklanjanja trihalometana iz vode[uredi | uredi izvor]

Uklanjanje nastalih trihalometana se može obaviti svim poznatim metodama prečišćavanja vode ali samo do određenog stepena.Metode prečišćavanja vode su:

Koagulacijom otklanjamo do 50% trihalometana.Filtracijom otklanjamo 20-50% trihalometana.Primenom aktivnog uglja otklanjamo do 90% trihalometana.[3]

Dozvoljena koncentracija trihalometana u vodi[uredi | uredi izvor]

U flaširanoj prirodnoj vodi koja je higijenski ispravna za piće ne sme da bude trihalometana.Pri redovnim prilikama higijenski ispravna voda za piće ne sme da sadrži više od 0,100 mg/l ukupnih trihalometana.[4]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Manojlović Marko (1978):Higijena i tehnologija vode za piće
  • Degremont (1979):Tehnika prečišćavanja voda
  • Đarmati Šimon (1989):Posledice hemijske kontaminacije životne sredine

Reference[uredi | uredi izvor]