Bestrzajno oružje
Bestrzajno oružje je vrsta oružja ili artiljerijskog oruđa kod kojeg se pri opaljenju cijev ne trza. Najčešće se koristi za protivtenkovsku borbu, a nalazi se u naoružanju pješadije i vazdušnodesantnih jedinica.
Po masi i načinu upotrebe, može biti ručno, lako i srednje. Ručno prenosi jedan vojnik i gađa iz ruke, sa ramena ili zaklona. Lako se koristi sa mitraljeskog postolja, a prenosi lakim vozilom. Srednje je obično montirano na lako vozilo sa koga se i dejstvuje.
Ručno bestrzajno oružje ima glatku cijev i naziva se bestrzajni bacač. Laka i srednja imaju izolučenu cijev i zovu se bestrzajni topovi ili bestrzajci.
Način rada[uredi | uredi izvor]
Sva bestrzajna oruđa postižu svoj način rada prenošenjem sile trzaja na barutne gasove koji ističu kroz zadnji dio cijevi, ili na protivzrno (masu koja se pomjera u cijevi). Na ovaj način se energija trzaja ne prenosi na cijev, i nema značajnog pomjeranja pri opaljenju.
Najjednostavniji sistem je obična cijev otvorena na oba kraja, sa metkom ili projektilom unutra. Pri opaljenju zrno ide naprijed, a gasovi unatrag i van.
Sistemi[uredi | uredi izvor]
Postoji nekoliko sistema bestrzajnih oruđa, koji se razlikuju po načinu uravnotežavanja sila akcije i reakcije pri opaljenju. Tako postoji bestrzajno oruđe sa protivzrnom, dinamičko-reaktivno sa jednom mlaznicom i dinamičko-reaktivno sa više mlaznica. Kod sistema protivzrna, masa se pomjera u zadnjem dijelu cijevi da uravnoteži izlazak zrna kroz prednji dio. Druga dva sistema su jednostavnija, i ravnoteža se postiže isticanjem gasova kroz otvoreni zadnji dio cijevi.
Dobre i loše osobine[uredi | uredi izvor]
Najvažnije dobre osobine bestrzajnog oruđa naspram klasične artiljerije su: mala masa, bolja prenosivost, i manje habanje cijevi.
Loše osobine su: gasni mlaz otežava maskiranje i djelovanje u uskim prostorima sa preprekama pozadi, 2-3 puta više baruta je potrebno, slabo iskorišćenje barutnih gasova, opasnost za poslugu od mlaza unatrag pri opaljenju.
Neki primjeri[uredi | uredi izvor]
U SFRJ su poslije Drugog svjetskog rata izrađeni ručni bacači RBM.49 i RBM.57, i bestrzajni top 82 mm M.60.
RBM.57 je imao masu 8 kg, masu projektila 2.7 kg, početnu brzinu projektila 145 m/s, domet oko 160 m, i probojnost čelične ploče 250-300 mm pod uglom od 90°.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija, Beograd, 1970, knjiga prva, pp. 589.
